“Najkul” automobili iz osamdesetih: Ferrari Testarossa
Ako u Ferrarijevom crvenom svijetu brzine i performansi postoji model koji u sklopu portfelja ovog slavnog prezimena stoji kao jedna od najvećih pogrešaka, onda je to upravo Testarossa.

Ovaj je predivan i u mnogočemu pretjeran model istovremeno ljepotica i zvijer. Automobil za koji ni legendarni Enzo nije znao kuda bi ga svrstao i jedan od onih automobila koji su se svojim kičastim detaljima i pretjeranim gabaritima savršeno uklopili u megalomanski-orijentirane osamdesete.
Niska silueta, pomalo pretjerani gabariti (posebice širina) i naizgled pomalo vulgarni detalji od Testarosse su učinili automobil koji je pojavljivanjem na tržištu itekako polarizirao javnost. Čudnovato postavljeni retrovizori (odnosno samo jedan, kada je Testarossa premijerno prikazana javnosti) donijeli su upitnike iznad glava onih koji su ovaj Ferrari po prvi puta uživo vidjeli po otvaranju salona automobila u Parizu. A „ribež za sir“ u kojem su na boku automobila svoje mjesto pronašli dijelovi sustava za hlađenje neke su tjerali na smijeh. Doduše, svi su ti dodaci dizajnu koji je kao „capo di banda“ na čelu Pininfarininog dizajnerskog tima odradio g. Fioravanti bili funkcionalni. Testarossa se isticala i s rješenjima nekih problema s kojima je njen prethodnik u obliku modela 512 BB itekako zagorčavao živote svojim vlasnicima.
A i aerodinamička su svojstva bila kudikamo bolja od Lamborghinijevog modela Countach koji je za Testarossu na tržištu bio glavni konkurent.
No možda je najveći problem vezan uz Testarossu njen pedigre i svojevrstan bijeg od njega.

Naime, „crvena glava“ iz pedesetih i šezdesetih svoju je vječnu slavu stekla nastupima na utrkama, dok ova 1984. godine svijetu predstavljena Testarossa nije imala nikakav trkaći pedigre. A kako su godine zorno pokazale, ovaj automobil nikada nije nastupao na utrkama, što ga čini jednim od rijetkih modela s Ferrarijevim potpisom koji su za nastupe na utrkama ostali zakinuti.
No usprkos tome je vrijeme donijelo svoje, a „kul“ dizajn se iskristalizirao kao iznimno poželjan i popularan unutar ere u sklopu koje je Testarossa nastala. A vozna su svojstva i puno manje problema nego je to bio slučaj s nekim drugim Ferrarijevim modelima za Testarossu u današnje vrijeme osiguravaju status apsolutne legende iz Maranella.

Ferrari Testarossa predstavlja automobil koji je nastao metodom pokušaja i pogrešaka. I kao takva zapravo zbunjuje štovatelje Ferrarijevog lika i djela, jer ovaj automobil ni dan-danas nije ono što je u obliku ideje trebao biti.
Večini slučajnih prolaznika možda tako izgleda, Ferrari u obliku Testarosse nije stvarao super-automobil, već GT-model koji niti na dugim relacijama nije umarao vozača. Pa iako je taj cilj ostvaren, Testarossa ipak nikada nije bila GT-model. Barem ne u onom klasičnom smislu tog opisa.
I zato Testarossa kroz povijest korača na pomalo nedefiniran način i dan-danas zbunjuje čak i najzagriženije štovatelje ove marke i modela.

Kritičari su zamjerali „slučajan“ zvjezdani status koji je Testarossa dobila nakon što je Don Johnson u seriji „Miami Vice“ sasvim slučajno za volanom jednog bijelog primjerka grijao svoje dupe. A bilo je zamjerki i na snagu od „samo“ 390 konja i način razvijanja te snage u vožnji.
Ali je usprkos tome Testarossa postala i ostala mračan predmet želja i vječni poster-materijal. I to zasluženo ako se mene pita.
Jer na kraju krajeva ipak je riječ o Ferrariju.
I to nenormalno „kul“ Ferrariju.
