Mercedes-Benz i proslava za A-klasu
Da…prošlo je već dvadeset godina od predstavljanja Mercedesove A-klase kao jednog od najkontroverznijih automobila unutar novije automobilske povijesti.
Vjerovali ili ne, ali Mercedes-Benz je preko petnaest godina pokušavao na tržište izbaciti model koji bi konkurirao manjim automobilima unutar kompaktne klase. Pa iako priča oko A-klase kakvu smo upoznali na frankfurtskom auto-salonu u jesen 1997. godine počinje tih šesnaest godina prije, inicijalni koncept predstavlja tek viziju budućnosti i smjer razmišljanja koji je u početku ismijavan od strane medija i kupaca kakve je Mercedes okupio tijekom svoje slavne i bogate povijesti.
U ljeto 1981. godine svijet automobila i dalje je tresla groznica mikro-automobila. U to je vrijeme zbog raznoraznih naftnih kriza i ostalih pošasti koje su svijet automobila svako toliko potresale, velik broj proizvođača automobila eksperimentirao s malim gabaritima i alternativnim pogonskim gorivima poput vodika i struje. Stoga se i Mercedes odlučio priključiti toj karavani mikro-automobila i ponuditi svoje rješenje u obliku koncepta nazvanog NAFA.
Inicijalno ismijan do suza od strane Mercedesove klijentele, NAFA Concept nije dobro prošao, te je bilo potrebno više od desetljeća da se Mercedes odluči ponoviti neku sličnu eskapadu. No kako se auto-industrija nemilo i užurbano razvijala, 1993. je godine i to je (opet) stiglo na red.
Dotične je godine po prvi puta svijetu predstavljen Mercedes-Benz Vision A93 – maleni kompaktni automobil koji za novu generaciju Mercedesovih kupaca nudi i novi pristup pojmu automobila te marke. Malo pomalo je ovaj konceptni automobil proživljavao svoju evoluciju, da bi na kraju prerastao u prvu generaciju A-klase koju je svijet upoznao 1997. godine na salonu automobila u Frankfurtu.
A-klasu kodnog naziva W168 od prvog momenta su pratile kontroverze. S jedne je strane A-klasa bila malen automobil, no s one druge je uz nekolicinu patenata (od kojih je najpoznatiji onaj nazvan „Sandwich“) ovaj automobil nazivno činio najsigurnijim malim automobilom na svijetu. Dizajnom je A-klasa polarizirala tržište i neki su je obožavali, a neki je nisu mogli vidjeti ni nacrtanu. Glavni dizajner, g. Steve Mattin upravo je zbog ovog modela lansiran među apsolutne zvijezde unutar domene dizajna automobila, jer je A-klasa praktički odmah osvojila titulu „dizajnerskog automobila godine“, a onda je tu i onaj slavni „los-test“, koji je kontroverze oko ovog Mercedesovog modela dodatno zakomplicirao.
Naime, renomirani švedski auto-magazin Teknikens Värld po predstavljanju A-klase svijetu proveo je jedan (za njih) klasični test. U originalu nazvan Undanmanöverprov (odnosno manevar izbjegavanja prepreke), sam test je u medijima dobio naziv „moose-test“ (odnosno gore spomenuti „los-test“, ako bismo prevodili s engleskog na materinji jezik). Ideja je bila jednostavna – dvije prepreke koje smetaju jedna drugoj, između kojih automobil s nekih 70-80 kilometara na sat mora proći u obliku manevra parcijalno nalik slovu „S“. Ideja je prezentirati aktivno izbjegavanje uslijed izlijetanja životinje na cestu (odakle s obzirom na podneblje dolazi cijela los-ideologija).
Sam test provodio se od strane istog magazina još tamo negdje od sedamdesetih godina prošlog stoljeća i malo koji automobil ga nije prošao. Neki su se malčice i mučili, ali A-klasa je doživjela apsolutan poraz.
Naime, tijekom manevra je novinar spomenute švedske publikacije Robert Collin A-klasu uspio prevrnuti na bok, zbog čega je ovaj Mercedesov model inicijalno i od strane mnogih opisan kao „opasan po život“.
…a onda su na red došle i poruge, jer je npr. Trabant iz sedamdesetih ovaj test prošao savršeno, dok se A-klasa skoro trideset godina kasnije prevrnula.
Uglavnom, usprkos svemu tome, tijekom godina je A-klasa unutar samo prve generacije prodana u količini od 1,1 milijuna primjeraka, što ovaj Mercedesov model čini jednim od najuspješnijih modela koji su ikada izašli na tržište s logotipom tog slavnog proizvođača automobila.
Stoga nimalo ne čudi da Mercedes-Benz od ovog modela ni u bunilu nije odustajao, pa je isti i dan-danas aktualan unutar svoje treće generacije.
Originalna A-klasa jedan je od rijetkih automobila za čijim mi je volanom na zavojitoj cesti doslovce pozlilo, te sam morao nakratko pauzirati s vožnjom i duboko disati. No usprkos tome ne mogu reći da je opći dojam apsolutno loš.
Da, radi se o automobilu kakav nikada ne bih kupio za sebe, ali realno gledano, A-klasa niti nije automobil za auto-entuzijaste, već za one koji preferiraju nisku potrošnju, praktičnost i lagano ulaženje i izlaženje iz automobila. Stoga A-klasa još od svoje prve generacije nije tipičan automobil, niti je tipičan Mercedes, već plod novog vala razmišljanja unutar zidova tvrtke, te još jedan od „onih“ automobila koji svojom „nekonvencionalnošću“ grabe svoj dio tržišnog kolača.
Uz to vrijedi spomenuti i kako je prva generacija Mercedesove A-klase svijetu ponudila nekih dvadesetak inovativnih i originalnih tehnoloških rješenja, s kojima je Mercedes prvenstveno „pucao“ na sigurnost, a zatim i na praktičnost i niske troškove održavanja (hm…).
Iako današnja (treća) generacija A-klase žari i pali na stazama diljem svijeta, te na cestu iz motora pušta skoro 400 konjskih snaga, što se motorizacije njenog djeda tiče, motori su bili bljedunjavi i dobrim dijelom nebitni za bilo koga s težom nogom na papučici gasa. Četiri benzinca i dva Diesela (ako ne brojimo redizajne), zapremine od 1,4 do 2,1 litara, te maksimalna snaga od 60 do 140 konja nisu okosnice uspješne priče po pitanju performansi. No u tome za A-klasu nikada niti nije bila poanta.
Doduše, tijekom godina proizvodnje prve generacije A-klase, u jednom su se momentu luđaci iz AMG-a odlučili poigrati se na polju snage i performansi, pa je kao produkt tog uvrnutog načina razmišljanja nastala A-klasa s oznakom A38. No A38 ni po čemu nije bio prikaz normalne A-klase, jer je za početak ovaj automobil imao dva 1,9-litarska motora. Ukupna snaga oba motora iznosila je 250 konja, što je u usporedbi s aktualnom generacijom i verzijom A45 AMG relativno malo i nebitno, ali tada je cijela ta priča imala itekako puno smisla. Za glavnog promotora odabrane je „leteći Finac“ Mikka Häkkinen, pa je A38 ubrzo dobio i nadimak „Häkkinen Edition“, no usprkos tome je ova verzija A-klase bila samo iznimka i presedan, dok je klasičan model kupce grabio s nekim drugim atributima.
Mercedes je ponosan na činjenicu koja kaže da je prva A-klasa jedan od najpraktičnijih automobila svih vremena. S ukupno 72 varijacije na temu razmještaja sjedala i prtljažnog prostora, kupci su za natrpavanje stvari unutar interijera na raspolaganju imali čak 1,740 litara (kada su se preklopila sva sjedala uključujući i ono suvozačko), a sam je automobil i kao gotov serijski model poslužio za odličnu bazu pri eksperimentiranju s nekim drugim modelima iz ponude.
Zbog svega toga je Mercedes-Benz A-klase jedan od najvažnijih automobila iz novije automobilske povijesti i iz tog je razloga proslava ove dvadesete obljetnice jedna od onih koje je definitivno vrijedno spomenuti.
Možda A-klasa za mnoge predstavlja tek još jedan automobil u nizu, te je (poput mene) nikada nisu poželjeli imati u svom vlasništvu, ali realno gledano je upravo ovaj model jedan od najvažnijih koje je Mercedes-Benz ikada izbacio na tržište.
Doduše, u današnje vrijeme je A-klasa iz neuglednog i povišenog automobila prerasla u nešto sasvim sedmo i univerzalno dopadljivo (usprkos opako paprenoj cijeni već od bazne verzije modela), ali to je već jedna sasvim druga priča.
Mercedes-Benz A-Klase W168 je djedica u mnogočemu i kao takav će automobil i za sljedećih dvadeset godina biti isto toliko važan kao što je važan danas, odnosno kao što je bio važan kada je po prvi puta vidio svjetlo dana.
…i zato ovom automobilu usprkos većoj ili manjoj količini afiniteta prema njemu vrijedi zaželjeti sretan rođendan.