Još jedan dokaz da više ništa nije sveto
Iskreno, naslov je trebao zvučati malo drugačije, odnosno u stilu „evo kako izgleda biti smeće“ ili nešto još gore od toga, ali odlučio sam biti pristojan koliko je god to moguće usprkos temi koja me poprilično izbacila iz takta. Ali činjenično je stanje da u moru ludila zvanog današnji mediji više ništa nije sveto.
Svijet je postao jedno čudno mjesto. Mjesto u kojem više ništa nije sveto i sve je na prodaju, ma koliko neki to negirali.
Svakodnevno svjedočimo milijunima poprilično izazovnih selfie-fotografija koje tinejdžerke i one malo manje tinejdžerke okidaju i lijepe na društvenim mrežama, ne bi li zaradile „lajk“ napaljenih morona koji s mobitelom u rukama pokušavaju pronaći nešto „za pod muda“.
Vijesti se svode na hrpetinu negativnosti, ratova, pošasti i općenitog s*anja, dok „alternativu“ dobrim vijestima čine gluposti u stilu „tko je koga j… i zašto“ i „tko je s kime prekinuo radi ovog ili onog razloga“.
Zvijezde su nam postale sve jadnije i primitivnije, estrada je već odavno zastranila u domenu kakva se gadi čak i žutom tisku, a kao rezultatno stanje svega toga većina onih koji su glazbene televizijske programe doživljavali kao drugi dom, danas mijenja kanale i gasi televizore.
Kako tijekom posljednjih godina svako toliko „cure“ pornići i „slučajne“ fotografije sa svojim nazivno „provokativnim“ ili „eksplicitnim“ temama vrebaju s naslovnih stranica tiskovina i portala, za pretpostaviti je da netko u cijeloj toj priči mora profitirati.
Naravno da profitiraju medijske kuće, te hrpetina tih „slučajno“ uhvaćenih ili „procurenih“ zvijezda, koje zatim vuku sudske sporove i (u našim krajevima) preoblače haltere i ostatak seksi donjeg rublja u majice s likom djevice Marije i time pokrivaju poprsje koje je ionako u manje od 24 sata vidjelo pola zemaljske kugle.
No u cijeloj priči najviše profitiraju tzv. paparazzi, odnosno fotografi lišeni svakog straha i morala koji posvuda vrebaju ne bi li u objektive uhvatili nešto „sočno“ i zaradili neku lovu.
Problem je samo utoliko što to „sočno“ najčešće podrazumijeva nečije suze i(li) patnju kao posljedicu, pa moram priznati da bi svijet bio puno ljepši da takvih „profesionalaca“ jednostavno nema.
Pa u toj maniri eto nam svima (još) jednog primjera koji malo-pomalo srozavaju fotografsku profesiju na njene najniže grane.
Dotični podrazumijeva jednog (zasad) neimenovanog „fotografa“ i „sočnu“ fotografiju i dan-danas teško ozlijeđene legende Formule 1.
Naravno da pričam o „Schumiju“, odnosno genijalnom Michaelu Schumacheru koji je nakon malog milijuna nagrada i bodova pao na skijanju i time si upropastio ne samo briljantnu vozačku karijeru, već i ostatak života.
Podsjetimo, Schumacher je prije nekoliko godina doživio nesreću tijekom skijanja, te je zbog pada završio u bolnici s teškim posljedicama.
Nakon dugo vremena tijekom kojeg su unutar Schumijeve glave otklanjane otekline mozga, svjetski je prvak i dan-danas u lošem stanju, te ne samo da uči hodati, već mu i stajanje na dvije noge predstavlja veliki problem.
Samim time kao ljudsko biće suosjećam s njime, kao i s ostatkom obitelji koja ga takvog svakodnevno vidi i žaluje zbog svega toga.
No takav slučaj nije i s paparazzima…
Prema riječima gđe. Sabine Kehm (inače menadžerice Michaela Schumachera), „U domu Schumacherovih nikada nije mirno i opušteno, jer paparazzi stalno sjede na drveću i u grmlju oko vile. Neki pokušavaju uhvatiti fotografije koristeći dronove, a neki čak u helikopterima satima preletavaju iznad kuće, ne bi li uhvatili kakvu fotografiju.
Sve to pridonosi stresu obitelji i samog Michaela koji se samo želi oporavljati unutar vlastitog doma, ali to nije u stanju zbog ljudi kojima je sama zarada puno važnija od nečije dobrobiti“.
Dakle dno dna od ljudi s foto-aparatima u rukama na sve moguće i nemoguće načine pokušava „okinuti“ neku „sočnu“ fotografiju čovjeka koji se i dan-danas bori za vlastiti život i na ovaj ili onaj način pokušava postati barem dijelom onoga što je bio prije nesreće. I to pod opravdanjem neke “vijesti” ili pak u maniri onog bezumnog slogana koji kaže “ljudi imaju pravo znati”.
I zato majmuni željni zarade i senzacije vise s drveća i izlaze iz konzervi, ne bi li „okinuli“ fotografiju bolesnog i invalidnog čovjeka.
Strahota.
Nedavno se u nizu fotografija tematike “bolesni Schumacher” pojavila još jedna. I navodno dotična je fotografija navodno plaćena više od milijun eura. Autor je u ovom momentu još uvijek skriven i „ne zna se o kome je riječ“, ali je za pretpostaviti da će se uskoro saznati o kojem se konkretno jadniku radi, jer je nedugo nakon saznanja o fotografiji od strane Schumijevog tima odvjetnika službeno upućena prosvjedna nota.
Sama je fotografija snimljena dok je Michael Schumacher još ležao u bolnici, te kada je na snazi bio veto od bilo kakvog neovlaštenog snimanja i intervjuiranja Schumija i članova obitelji koji su bili uz njega. No ovaj se beskičmenjak s foto-aparatom nekako uspio provući kraj osiguranja i djelatnika bolnice, te „okinuti“ nekoliko fotografija. Uglavnom, jedna je od njih objavljena i (očito) plaćena, pa sad slijede pravne zavrzlame oko narušavanja privatnosti i još mnogo veselih navoda i stavki iz optužbe koja oko svega toga sprema.
Naravno da ovo nije jedini pokušaj jadnika da svojim foto-materijalima šokiraju svijet. Još je 2014. godine u jednom takvom pokušaju uhvaćen paparazzo koji se preobukao u svećenika, te je umjesto potrebnih rekvizita za izvršavanje posljednje pomasti (koja je u tom momentu djelovala kao jedan vrlo izvjestan ishod) imao kameru i okidao svoj put do sobe u kojoj je ležao Schumi.
Iste su godine nestali i službeni bolnički zapisi o stanju Michaela Schumachera. No to nestajanje nije dugo trajalo, jer su se isti već nakon tjedan dana od nestanka pojavili (pazite sad:) na prodaju.
…a sve je to kap u moru onoga što Schumijeva obitelj i prijatelji već dugo vremena proživljavaju zbog nemoralnih i jadnih pripadnika ljudskog roda u potrazi za brzom zaradom i jeftinom senzacijom.
Zbog svega toga se najiskrenije nadam da će ova foto-eskapada prodajnog tipa na sud odvesti i osuditi sve njene aktere. Jer usprkos osnovnoj ideji koja u medijima podrazumijeva puki senzacionalizam, ipak smatram da se neke stvari ne bi trebale događati i raditi.
Vijesti će uvijek biti vijesti i nema razloga da ih se na sve moguće i nemoguće načine pokušava „zapapriti“ – pogotovo ako je riječ o tragedijama koje su već same po sebi dovoljno užasne.
Michael Schumacher nije jedina slavna osoba kojoj se ovakve stvari događaju i pred čijim vratima zuje dronovi i spavaju „fotografi“. Nije niti jedina osoba s kojom se u javnosti na sve moguće i nemoguće načine pokušava manipulirati i čije fotografije zajedno s izmišljenim „svjedočanstvima“ i „vijestima“ svako toliko popunjavaju raznorazne medijske prostore.
Stoga se vrijedi zapitati gdje prestaje vijest i počinje maltretiranje čija je osnova tek svedena na lijepo otisnute papiriće s brojevima, te u kojem će momentu netko konačno reći „dosta“ i svijet medija vratiti u ispravne tokove, tj. tamo gdje mu je mjesto.
…no bojim se da je za to već pomalo kasno, a ovakvi primjeri to jako zorno pokazuju…
