Jesu li ovakva testiranja doista potrebna?
…i ako jesu, kome konkretno?
Zamislite si ovakav scenarij: iz nekog razloga vam se na računu nađe nekoliko desetaka milijuna eura. Možda ste dobili glavni zgoditak na nekoj od lutrija, a možda vam je neki bogati rođak ostavio svu tu lovu. Bilo kako bilo, odjednom iz sasvim prosječnog života dobijete priliku promijeniti navike i priuštiti si sve ono o čemu ste do tog momenta mogli samo sanjati.
E sad…neki bi vjerojatno potrošili oveću svotu novaca na izlaske, garderobu i sponzoruše, a neki drugi bi pak istog momenta uložili novac u nešto konkretnije poput nekretnina i dionica, te bi dobar dio financija otišao u osiguranje bolje budućnosti uz poslovni svijet i sve vezano uz njega.
No postoje oni među nama koji u smislu novaca uvijek prvo gledaju svijet na četiri kotača, te iz dana u dan uz obavezno „e da mogu…“ sline na raznorazne predstavnike same elite svijeta automobila.
Uglavnom, kako se i sam vidim jednom od takvih jedinki, recimo da takav način razmišljanja i razvoj snova apsolutno razumijem i podržavam.
Realno gledano, to su i dalje sve samo lijepa razmišljanja i snovi, te su male šanse da će se bilo što od njih ikada ostvariti, no kako za snove još uvijek nismo nikome dužni plaćati porez (iako nisam siguran koliko će još to biti tako), u njima možemo uživati bez razmišljanja i limitacija.
Pa ipak na svijetu postoje oni koji ne trebaju sanjati, već si bez ikakvih problema mogu priuštiti ono najbolje što svijet automobila danas nudi.
Kako nisam jedan od takvih „sretnika“, ne mogu reći da takav mentalni sklop mogu u potpunosti razumjeti, no ono u što sam apsolutno siguran, jest činjenica da u tom svijetu ekskluzivnosti za pojedine automobile vrijede neka sasvim drugačija pravila i kriteriji – oni koji ne podrazumijevaju prostranost unutrašnjosti, popis standardne i dodatne opreme, te veličinu prtljažnika s kojima pojedini modeli raspolažu, a ono u što sam milijun posto siguran svodi se na to da nitko normalan pri odabiru nekog super ili hiper-sportskog automobila ne razmišlja o potrošnji goriva.
Tijekom posljednjih godina kroz praćenje svega što auto-industrija nudi, obavezan segment te priče svodi se i na raznorazne medije koji ponekad doista pišu gluposti van svakog kriterija. Tako se npr. u nekim od naših medija posvećenih automobilima pojavilo nekoliko nebuloza koje npr. podrazumijevaju manjak prtljažnog prostora u Ferrariju F430, zatim neinventivan dizajn za Porsche 911 (993), te pretjeranu potrošnju goriva vezanu uz Subaru Imprezu WRX STi. Dakle radi se o hrpetini gluposti koje se u medije stavljaju tek tako, bez da se u kontekstu brzine i performansi sagleda šira slika.
U toj se maniri često događaju i testiranja pojedinih modela ili verzija modela iz game pojedinih proizvođača automobila na današnjem tržištu, te moram priznati da me iskreno čudi kako je netko tko nazivno razumije svijet automobila i barata tematikom u stanju uz Koenigsegg Ageru vezati pridjev „precijenjen“, ili pak za Pagani Huayru reći nešto poput „nepraktičan“. Nije li to nešto apsolutno glupo i nepotrebno?
No takvih testiranja, recenzija i ideja ima čak i previše, a posljednja poprilično nebulozno istraživanje takvog tipa dolazi iz renomirane institucije pod nazivom Emissions Analytics.
Naime, korištenjem nečeg što se naziva sustavom za prenosivo mjerenje ispušnih plinova, koji ne samo da mjeri količinu plinova iz ispušnog sustava, već i bilježi kako se automobil u kojem momentu vozi, dotična je institucija došla do fascinantnih zaključaka.
Na uzorku od ukupno dva automobila, dobiveni su rezultati koji ukazuju na to da jedan troši manje goriva od drugog, a jedini zaplet cijele te priče svodi se na testirane automobile, koji su uobličeni u Lamborghini Huracan i Chevrolet Camaro ZL1.
Testiranjem „u raznim uvjetima i režimima vožnje“ dobiveno je rezultatno stanje koje kaže da Lamborghini Huracan troši nekih 15,7 litara na stotinu kilometara, dok Chevrolet Camaro ZL1 troši nekih 16,6 litara, tj. skoro litru više.
Odlične i vrlo važne informacije, zar ne?!
Predsjednik svemira ove organizacije ovakve rezultate ispratio je komentarom „Automobili čiji motori imaju veliku zapreminu, te su namijenjeni visokom stupnju performansi, dizajnirani su da budu što je moguće lakši, što ide u prilog stupnju iskoristivosti, što je direktno povezano s performansama“, te dodaje kako „Takvi automobili maksimalno iskorištavaju svaku litru goriva, te samim time nije veliko iznenađenje to što su u stanju postići odlične rezultate vezane uz potrošnju goriva, kada se njima upravlja na pravi način“.
Time je zapravo rečeno što? Da je Lamborghini Huracan ekološki osviješten automobil, ili pak da je Chevrolet Camaro ZL1 sa svojih skoro 1,900 kilograma lagan automobil?
Ili možda da je čak i u najboljem scenariju moguće zaključiti kako automobil uz tu težinu, zapreminu motora omanjeg trajekta i snagu od preko 580 konja može trošiti manje od 17 litara goriva? Da…ako pitamo nekog od naših resornih ministara koji ionako jedva znaju zavezati vlastite cipele. U protivnom su takvi navodi samo uvreda za inteligenciju bilo koga tko je ikada čuo za pojam automobila.
No najveći problem vezan uz ovo „istraživanje“ svodi se na opetovano brkanje osnovnih pojmova i očito nepoznavanje tematike, što me pak vraća na sam početak teksta.
Možda sam u svojim razmišljanjima čudan, no da mi se kojim slučajem zvijezde poklope i ne moram razmišljati o financijama do kraja života, te da se kojim slučajem odlučim na kupnju jednog od ova dva automobila, potrošnja goriva je apsolutno zadnja stvar koja bi mi pala napamet.
Mislim da bih prije za kriterije oko kupnje nekog takvog automobila razmišljao o tome koliko mi Pudlica stane u pretinac za rukavice, ili pak koja je krvna grupa krave koja je donirala kožu za sjedalo na kojem sjedim, nego što bih svoju pozornost usmjerio prema potrošnji goriva ili pak praktičnosti u smislu gabarita vezanih uz prtljažni prostor.
Da mi je ikada palo napamet na takav način pristupati svijetu sportskih automobila u kojem kompromis živi tek u teoriji, vjerojatno bih odavno prestao pratiti svijet automobila i počeo se baviti pljuvanjem u dalj.
No srećom još ne bulaznim na takav način, pa ovakva „istraživanja“ smatram izuzetno smiješnim pokušajima približavanja nečeg posebnog svijetu svakodnevice u sklopu kojeg veliku većinu vozača ovakvi automobili nikada nisu zanimali.
Sve ostalo su priče za malu djecu.
