Je li ovo najskuplja polovna Golf „trojka“?
Da…reklo bi se da je tako, a evo i zašto:
Volkswagen Golf treće generacije…mk.3…„trojka“…„trica“…„truja“…
Kako god nazivali ovaj automobil, dotični sam po sebi zaslužuje svojevrsno poštovanje, jer ako već ništa drugo, isti je zaslužan za nastavak sage o jednom od najprodavanijih modela automobila svih vremena.
Doduše, mnogi (uključujući i mene) Golfu mk.3 „zamjeraju“ manjak osobnosti, te hrpetinu edicija koje ni u naznakama nisu imale nikakvog smisla, pa je priča oko ovog automobila istovremeno zanimljiva i kontroverzna. Zatim je tu svijet tuninga koji ovu generaciju Golfa nimalo nije štedio, pa su tijekom posljednjih godina poput gljiva poslije kiše nicali doista svakojaki primjeri „stiliziranja“ ove generacije „Golfijanera“.
Neke su bile itekako oku ugodne, dok su neke ne samo graničile s apsolutnim neukusom vlasnika, već su samom neukusu uporno pomicale granice. Uostalom, samo zavirite u povijest domaće scene koja podrazumijeva pimplanje po automobilima i sve će vam istog momenta postati jasno.
Usprkos svemu tome Golf broj tri u rječniku ostaje kao pouzdan, jednostavan i maksimalno iskoristiv automobil koji samim svojim postojanjem čini svijetu automobila jednu veliku uslugu.
Iskreno, nisam jedan od onih koji tako razmišljaju, jer nakon „jedinice“ i „dvojke“ treća generacija ispada poprilično bezličnom hrpom lima i plastike. Gore spomenute edicije poput „Bon Jovi“, „Rolling Stones“ i „Pink Floyd“ nisu imale apsolutno nikakvog smisla, no u usporedbi s edicijom pod nazivom „Croatia“ ispadaju nekim od najpoželjnijih posebnosti iz svijeta automobila općenito. Cijeloj priči nije pomogla ni „Harlequin“ verzija modela, koja je usprkos ideji nalik pokretnoj reklami za tadašnje marketinške aktivnosti modne kuće Benetton doživjela svojevrsnu slavu, ali sve to zajedno i pomnoženo s 13,843 nije spriječilo kult Golfa od daljnjeg porasta. Stoga već samo zbog toga „trojka“ apsolutno zaslužuje respekt, a onda je tu i još jedan razlog – „četvorka“ koja je zbog svoje apsolutne bezličnosti i sivila čak i u svojoj „paprenoj“ verziji bila uvreda za svaki Golf s oznakom GTI.
Uglavnom, „trojka“ je za mnoge zakon i iako mogu reći da meni nikada nije bila, na neki način razumijem one koji tako razmišljaju (ili citiraju riječi svog tate, djeda ili susjeda).
Za sve njih se ovih dana na renomiranom njemačkom oglasniku Mobile.de pojavio jedan doista interesantan oglas u sklopu kojeg privatni vlasnik prodaje automobil čiju su oznaku generacije Hrvati dvaput učili pokazivati prstima, odnosno Golf mk.3.
Sam naslov oglasa navodi spomenuti Golf tamno crvene boje (ili bolje rečeno boje „trule višnje“ za one koji uz Volkswagen prate i Opel), automatski mjenjački sklop, klima-uređaj i cijenu od 13,995 eura. Da, dobro ste pročitali – u zemlji gdje je Golf „trojku“ moguće kupiti za vrećicu kikirikija i kutiju cigareta, ovaj se drznik usudio oglasiti svoj primjerak za tu ogromnu količinu novaca.
Samim time se vrijedi zapitati tko je tu lud i zašto je cijena toliko visoka, pa eto nekoliko detalja…
Za početak, radi se o Golfu s dvolitrenim benzinskim motorom, koji je prema riječima mehaničara i svih onih koji se takvima osjećaju „dobar“. Zatim je tu oprema koja se s obzirom na 1995. godinu bez problema može nazvati „bogatom“.
Dotična oprema između ostalog podrazumijeva i ABS, grijana sjedala, svašta-nešto na struju, centralno zaključavanje, CD-player i brojač okretaja (što je za ono vrijeme poslovično škrtoj V.A.G. grupaciji bio luksuz). Također se u nabrajanju popisa opreme vrijedi vratiti u devedesete i spomenuti treće stop-svjetlo, djeljivu stražnju klupu i alu-felge, no ne treba pretjerivati, jer ću u protivnom ubrzo negdje napisati kako je ovaj Golf vozila žena starije životne dobi i navesti kako je dotični„atraktivan“.
Doduše, taj dio s „atraktivnošću“ i nije toliko daleko od istine koliko se možda na prvi pogled čini, jer ovaj Golf izuzev sveg navedenog ima i servisnu knjigu debljine prosječne hotelske Biblije, a onda je tu i originalna kilometraža koja (vjerovali ili ne) iznosi skromnih 2,330 kilometara.
Kada bi tu kilometražu raščetvorili na godine, ta bi brojka ispala nešto manje od 212 (da, koristio se kalkulator), odnosno nekih 17,6 kilometara mjesečno. To pak od ovog Golfa ne čini samo presedan u svijetu koji za taj automobil inače broji stotine i stotine tisuća (skidanih) kilometara, već zasjenjuje i neke super-automobile koje vlasnici navodno čuvaju u garažama. Stoga će neki u tome vidjeti razlog ovako visoke cijene, dok će se neki drugi (poput npr. mene) samo slatko nasmijati.
Bilo kako bilo, automobil je trenutno oglašen na stranicama gore spomenutog oglasnika, pa vjerujem da će mnogi naši cijenjeni čitatelji svratiti i pogledati o kakvom se automobilu zapravo radi.
Doduše, čisto sumnjam da će se ikoji „opaki ljubitelj“ Volkswagena i Golfa „trojke“ odlučiti rastati prvenstveno sa zdravim razumom, a onda i sa skoro 14,000 eura, ali to je već jedan sasvim druga priča.
Zasad svi zajedno možemo uživati u činjenici koja kaže da na svijetu postoji još jedan primjerak očuvanog Golfa mk.3 – bez spojlera, subwoofera (ili „bufera“ kako neki to i dan-danas kažu), te bez sumanutih i (često) nepotrebnih i smiješnih preinaka na ovjesu, motoru i ispušnom sustavu. Riječ je o najnormalnijoj „automatik-trojki“ koja će kad-tad pronaći novi dom, a s obzirom na prijeđenu kilometražu, te općenito stanje ovog primjerka, to možda i ne bi bio loš potez. Šteta je samo što je financijski apsolutno neisplativ, ali i to je jedna sasvim druga priča koje se ovom prigodom ne bih doticao.
Uostalom, sve bitno je ionako rečeno, zar ne?!
