Je li ovo Mini iz snova?
Mišljenja smo kako je naslov zapravo jedno retoričko pitanje.
Jer ovakav bismo Mini jako rado imali u svom vlasništvu.
Tvrtka David Brown Automotive tijekom posljednjih je mjeseci imala pune ruke posla. A kao rezultat tog posla se na ovogodišnjem izdanju salona automobila u Ženevi pojavio jedan stvarno poseban Mini. I to ne onaj novokomponirani koji s „mini“ ima veze otprilike kao i porno diva s pojmom „nevinosti“, već onaj slatki, mali i legendaran „Minić“ kakav su poznavali naši stari.
Prema službenim riječima iz tvrtke DBA, „Cilj projekta bio je stvoriti elegantno vozilo za put do omiljenog skijališta“, a mi bismo dodali da je cilj ispunjen u potpunosti. Jer ako već ništa drugo, onda vrijedi konstatacija kako ovaj Mini stvarno izgleda super.
Ali stvarno.
Dijelom je tome tako zbog dva tona sive boje, odnosno „Stormbringer“ i „Snowblind“ s kojima je karoserija ovog Minija premazana. Zatim vizualni dojam upotpunjuju decentni logotipi razmješteni na strateškim mjestima, a onda u oči upadaju retro-kotači malenih dimenzija. Dotični su jednim dijelom toliko maleni da nam dođe da se nasmijemo, dok s one druge strane pokušavamo zauzdati smijeh, jer smo svjesni ideje iza njih.
Jednostavno je sve trebalo biti retro, ali s pokojom dozom i detaljem koji bi se mogao pripisati modernim vremenima u kojima svi mi skupa danas obitavamo.
Dakle, misija iza ove ideje apsolutno je ispravna i izgleda genijalno.
Unutrašnjost slijedi vanjštinu – i to s odgovarajućim presvlakama od sive kože u kombinaciji s ravnim dezenom tkanine, odnosno nekad ultra-modernog i mega-poželjnog tvida. Samim time u teoriji, tj. bez gledanja fotografija ovaj Mini može djelovati poput onog zapuštenog i pogrbljenog profesora iz srednje škole čijim smo se hlačama i sakoima cerekali u zadnjoj klupi.
Ali kada se pogledaju fotografije i primijeti se ogromna količina fino upakiranih detalja, gore spomenuti profesor iz fizike ostaje daleko u magli i sjećanju.
Od materijala tu je aluminij, ovčja koža, hrpa kroma, nešto poliranih crnih dijelova i oveća količina moderne LED-rasvjete. Isto tako se u sklopu interijera malčice poigravalo i s kontrastom, pa se tu i tamo pronađe pokoji detalj izveden u narančastoj boji. Ali sve djeluje ukusno i još uvijek dovoljno retro, tako da ovaj originalni Mini ničime nije pokvaren.
Navodno je za dovršetak svakog pojedinog primjerka ovakvog Minija potrebno nekih 1,400 sati rada, što pak nije malo kojoj god religiji pripadali i s koje god planete se na tu količinu posla gledalo. Sve je ručni rad, a ono što se zadržava u originalnom stanju svodi se tek na motor i mjenjački sklop koji se ugrađuje iz „donatorskog“ automobila.
A kad smo već kod motora, recimo da ni ovdje moderni prsti milenijalaca nisu dobili pristup, jer se i dalje radi o 4 cilindra i 1,3 litre zapremine iz kojih ovaj maleni sivi strojčić nakon određenih prerada i dorada izvlači ukupno 94 konja i 117 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Tj. u prijevodu sasvim dovoljno da ovo malo čudo ne predstavlja nekretninu.
Mjenjački sklop broji četiri brzine, pa je i taj dio priče identičan onom originalnom s kakvim je Mini nekada davno dolazio na tržište.
I sada na kraju balade slijedi onaj bolni dio priče… A taj se naravno svodi na cijenu…
Iako Mini u svom nekadašnjem izdanju danas predstavlja investiciju te cijene svako malo rastu, ovaj se primjerak i od toga odmaknuo u stratosferu.
Jer DBA za svaki pojedini primjerak traži čak 100,000 dolara, što je pak puno na kojem god se jeziku obraćali jedni drugima.
I da… 1,400 sati rada je tu. Hrpa plemenitih i pomalo nesvakidašnjih materijala je itekako prisutna te ovaj Mini stvarno jest poseban u svakom pogledu.
No s obzirom na cijenu nekako sumnjamo da će se kroz vrata tvrtke slijevati more kupaca.
Ali to zapravo možda i nije toliko loše…
