Eto… Prošlo je već nešto vremena otkad su nam gradske vlasti zajedno s kumovima predstavile novi rotor u Remetincu. Pa kada je već tome tako i “struka je rekla svoje”, red je i na nama da se malo poigramo s idejom i rotor u Remetincu (ili negdje drugdje) učinimo još boljim.

“Rotor je dobar, siguran, signalizacija je dobra”. Bile su to riječi g. Husineca za Večernji List s kojima je dotični opisao konačni produkt, odnosno redizajnirani rotor u Remetincu koji nas je sve skupa koštao preko 330 milijuna kuna.
Novi je rotor dakle kompletiran za ogromne novce. Sklapan je punih 13 mjeseci i kao gotovi dio jedne od najprometnijih dijelova Zagreba na sebi ima sve novo. Novi je podvožnjak, nove su zaštitne ograde i novi su znakovi. Isto tako su nove i kamere, ali i signalizacija u smislu znakova i semafora.

Ček… Semafora?!?

O da. Jer to je hrvatski način. Uzmi ideju koja već desetljećima ima smisla, pomno je osmisli ispočetka, revidiraj na apsolutno čudan način, naplati je puno više nego vrijedi i onda je upropasti. Jer semafori na rotorima baš i nisu praksa u civiliziranom svijetu. Dapače, samim postojanjem rotora i takvog načina reguliranja prometa praksa iz prometne branše pokušava izbjegavati korištenje semafora. Ali mi znamo bolje, pa se eto na našem novom rotoru morao naći semafor.
Tako je valjda rekla struka koja je svoje diplome dobila na jednom od najkorump…ups…ispričavam se…najstručnijih fakulteta u Hrvata.

Poanta rotora je izbjeći semafore, barem u normalnom ostatku svijeta (screenshot).

foto: Google

Uglavnom, da…imamo semafore na rotoru koji u biti uz ograničenje brzine u savršeno ravnom i osvijetljenom podvožnjaku, te kamere na izlazu iz njega apsolutno imaju smisla. Pogotovo ako se priupitaju snage reda i mira kojima je na raspolaganju još jedan automat za slanje čestitki u državni proračun.
Pa kad je već tome tako, ajmo se još malo poigrati s komponentama koje bi nam svima u sklopu remetinečkog rotora jako dobro došle…

Uz semafore na ulazima u rotor dobro bi došli i oni na izlazima. Četiri semafora s kojima bi se kontroliralo stvaranje gužve u samom rotoru, a ne samo ispred njega. Time bi se građanima Zagreba moglo omogućiti da stajanjem u rotoru predahnu od naporne vožnje i nesmetano iskoriste svoje pametne telefone tipkajući statuse na društvenim mrežama i okidajući „selfie“ fotografije. A onima koji su svoje pametne telefone ostavili kod kuće, takve bi pauze mogle biti korisne zbog edukacije. Dotični bi stajanjem u gužvi sam rotor i pejsaže oko njega mogli proučiti do najsitnijih detalja i time bi nam građani i građanke postali još pametnijima nego do sada.

Prometne trake unutar rotora mogle bi dobiti stupiće. Znate, one plastične koji lako pucaju i često se mijenjaju. Jer „je*eš cestu bez stupića“, kako bi rekao prosječni rođak zaposlen u Holdingu i oko njega. Uz stupiće bi se prometne trake još jasnije definirale, pa bi samim time remetinečki rotor bio još sigurniji nego je to bio do sada. A time bi se sigurno potaklo i zapošljavanje, te još bolji protok financijskih sredstava na ruti račun jedan-račun dva-nečiji džep. I svi sretni i zadovoljni.

Unutar samog rotora trebale bi biti nacrtane barem četiri „zebre“, odnosno „označenih pješačkih prijelaza“. Time bi se rotor dodatno upotpunio sadržajima, te bi turistička zajednica u svoj godišnji bilten mogla staviti još jednu fotografiju s ljudima nasmijanih lica koji ne moraju ići „okolo“.
Uz te bi se pješačke prijelaze moglo postaviti i još par pješačkih semafora s obaveznom signalizacijom usmjerenom prema podu. Jer to tako danas jednostavno mora biti, a i time bi opet pokoja tvrtka mogla profitirati. Jer više semafora znači više svjetla – čak i kada Advent nije u tijeku.

Kružni tok ove redizajnirane i dugo očekivane prometnice trebao bi po svim prilikama dobiti i ležeće policajce. I to barem četiri vrste ležećih policajaca. Jer s jedne strane čovjek nikada ne može biti dovoljno siguran u prometu, pa ga je potrebno usporiti na sve moguće i nemoguće načine. No uz taj povišeni faktor sigurnosti ovi ležeći policajci mogli bi imati i ulogu zabave na putu kroz rotor. Pogotovo ako npr. ne bi bili označeni. Time bi pojedini „jutjuberi“ mogli profitirati postavljanjem kamera blizu ležećih policajaca i snimanjem sporadičnih letova kroz rotor. Potom bi i mediji mogli profitirati zbog senzacionalističkih objava poput „Letio kroz rotor u BMW-u“ i slično, pa bi se time svijest građana i građanki zajedno s kulturom mogla još mrvicu podići.

U centru rotora bi se uz mini-travnjak trebalo naći nekoliko bankomata. Jer Arena je blizu, pa nema potrebe tamo stvarati gužvu na bankomatima, već je lakše, brže i bolje spreman ući u shopping-centar i tamo nemilo trošiti. Tome bi „obilježeni pješački prijelazi“ uvelike pomogli, pa eto još jednog razloga više zašto bi ih trebalo iscrtati preko rotora.

Uz bankomate na mini-travnjaku u centru rotora trebalo bi montirati barem jednu fontanu. Ali veliku i po mogućnosti osvijetljenu s barem milijun LED-žarulja velike snage. Jer rotor predstavlja jedan od ulaza u Zagreb i tu ima stranaca. Pa kad već imamo preko nekoliko drugih fontana, zašto ne montirati jednu ogromnu na ovu prometnu žilu-kucavicu, te time ozariti lica turista čak i prije nego stignu na more i u dućanima počnu kupovati 1l Cole za 32 kune (slučaj iz Novalje).
Dotičnu fontanu bismo mogli osvijetliti i onim holo-stvarčicama, te na vodi iscrtavati hrvatsku zastavu, te time još više pripomoći trljanju hrvatstva svima u oči. A onda bismo mogli na vodi ispisivati i reklame. Jer to je profitabilno i super.

U podvožnjaku bi bilo super zatvoriti jednu prometnu traku i u sklopu nje napraviti montažnu benzinsku crpku. Jer čovjek nikada ne zna kada će ostati bez goriva. Uz tu benzinsku crpku moglo bi se postaviti i još nekoliko bankomata za one koji u shopping ne mogu bez svojih automobila.
To bi jednostavno bilo praktično, zar ne?!

Ograničenje brzine u podvožnjaku bilo bi najbolje ograničiti na 20 km/h. I to permanentno. Jer jednostavno nema smisla brže prolaziti jedan tako lijepo osvijetljen dio prometnice. Naravno, uz kontrolu brzine putem kamere bilo bi super montirati i jedan radar, barem dva ležeća policajca i nekoliko telefonskih slušalica s kojima bi se direktno iz podvožnjaka mogla naručiti hrana u obližnjem shopping-centru – tek toliko da ljudi ne moraju stajati u redovima.

Ograničenje brzine od 20 km/h uz tendenciju usporavanja trebalo bi uvesti i unutar rotora. No samo ljeti, kada se turisti pokušavaju otprtiti prema moru. Time bismo i turiste zadržali na području Zagreba još kojih sat do dva više nego su inicijalno planirali, te time na još jedan način omogućili sporo razgledavanje grada iz daljine. Uz to bi i raznoraznim medijskim ekipama, ali i zaposlenicima ministarstva pripomogli pri brojanju turista koji su „ušli na hrvatske auto-ceste“. Tj. prebrojavanju turista koji to pokušavaju.

Na prilazne ceste obavezno treba postaviti barem 5 do 6 redova jumbo-plakata. Jer bez reklama u današnje vrijeme jednostavno ne možemo živjeti. No izuzev reklamiranja purica na akciji u lokalnom dućanu, nekog zakona vezanog uz pivo ili pak pidžama na rasprodaji, dotični bi jumbo-plakati u skrivanju, zasjedama i iznenadnim iskakanjima na cestu mogli poslužiti patrolama dečkiju i cura u plavom. Time bi se dodatno pripomoglo i gradskom i državnom proračunu, a to je uvijek poželjno.

Eto… To bi otprilike bile neke ideje s kojima bi se gradski oci vezano uz novi rotor mogli pozabaviti. Jer kada je već riječ o ruglu koje sve nas košta preko nekoliko stotina milijuna kuna, nema nam druge, nego se našaliti na sve to skupa. Drugo ionako ne možemo, kad nas nitko oko ničega ne pita.
Naravno da u komentarima očekujemo i vaše ideje, a što se ovih naših tiče, samo se nadamo da većina glavonja i dalje ne zna čitati, te da nitko od njih ovu priču neće uzeti za ozbiljno.

Pozdrav i do čitanja.