Hoće li COVID-19 presuditi nekim detaljima na automobilima?
Vjerovali ili ne, paranoja oko „Korone“ mogla bi presuditi nekim dijelovima automobila kakve danas poznajemo.
I da stvar bude bolja, ako se nas ovdje pita, to je sasvim u redu.
Iako se svijet automobila iz dana u dan mijenja, neke su stvari i dalje fiksne i konstantne poput desne ruke političara u lijevom džepu državne blagajne. I pri tome prvenstveno mislim na kvake na vratima. Jer koliko god dizajneri i inženjeri svakodnevno izmišljali „toplu vodu“, kvake su na automobilima jednostavno oduvijek prisutne. A u posljednje vrijeme istu količinu prisutnosti donose i ekrani unutar interijera.
Pa kako od početka pandemije virusa COVID-19 svi trube o tome da su ruke najizloženiji dijelovi tijela i da su samim time osnovni nositelji zaraze, tako kvake na vratima zajedno s ekranima osjetljivim na dodir u ovo pomalo poremećeno vrijeme u kojem živimo predstavljaju rizik.
Doduše, ta priča već odavno ne vrijedi za “stajlere” koji u sklopu “Clean-look” ideologije s automobila mišu kvake, brave, retrovizore, znakovlje i lajsne, ne bi li njihovi automobili eksterijerom izgledali što je moguće homogeniji i bez suvišnih detalja. Ali cijela se ova priča ne odnosi na “aftermarket” ideje i stilove, već na automobile koje će nam ubuduće isporučivati proizvođači u sasvim tvorničkom izdanju.
S time se prije nekoliko dana složio i g. Laurens van den Acker koji u svijetu automobila djeluje kao voditelj dizajna Renault-grupe.
U kratkom intervjuu tijekom salona automobila u Münchenu, striček Laurens rekao je „Mrzim to reći, ali osim vašeg WC -a, mobitel je vjerojatno najnehigijenskija stvar koju posjedujete. A kvake na vratima vašeg automobila i zaslon osjetljiv na dodir također predstavljaju onu prljavu stranu s kojom automobili danas stižu na tržište“.
I mi bismo se s time složili.
Sjetite se samo gdje sve na dnevnoj bazi hvatate nešto u ruke. I koliko puta nakon tog hvatanja svega i svačega te iste ruke perete ili dezinficirate.
A sada se sjetite koliko ste puta prljavim rukama uhvatili kvaku na vratima automobila i potom posvrbjeli nos ili nešto u tom stilu.
Riječ je o čestim slučajevima, zar ne?!
E pa ako jest, onda ste tijekom tih svakodnevnih radnji izloženi tome da vam „korona“ pokuca na respiratorni sustav i pokaže vam kako funkcionira jedan prosječni respirator.
Naravno, u teoriji. Ali toga se proizvođači automobila se više pribojavaju.
Isto vrijedi i za ekrane osjetljive na dodir po kojima pimplamo prljavih ruku i potom ne pazimo što i kako radimo s rukama. Pa iako sve to skupa zvuči pomalo blesavo, jer u krajnjoj liniji postoji još nekolicina dijelova automobila koje prljavim rukama diramo iz dana u dan, oko ekrana se podigla posebna prašina. I to samo zato što se diranje ekrana jako jednostavno može izbjeći.
Ideja je tijekom idućih generacija Infotainment-sustava kupcima ponuditi opciju glasovnog prepoznavanja ili onog koje podrazumijeva skeniranje lica. Odnosno u prijevodu nekih opcija koje su već stoput prožvakane u sferama mobilne telefonije. Ali kada će se točno takve opcije nametnuti kao standardi, čak je i u ovo ubrzano doba jako teško pretpostaviti.
Činjenica je samo da se COVID-19 proširio u svaku poru današnje egzistencije, pa je samo pitanje vremena kada će neka regulativa narediti proizvođačima automobila da se riješe svih nepotrebnih dijelova koje je potrebno dirati na dnevnoj bazi, ne bi li se u automobil moglo ući ili njime upravljati.
Igrarije s materijalima interijera otpornim na skupljanje naslaga već su otpočele. A razvijanjem autonomije u automobilima uskoro bi i volani mogli „pasti za domovinu“. Jer ako kvake na vratima predstavljaju problem, a dodir ekrana Infotainment-sustava olakšavaju virusu da se poigra s našim životima, onda je za pretpostaviti da bi i volani uskoro mogli biti Striček van den Acker računa da će od svega navedenog nastati trend. I to do te mjere da će se vrata automobila automatski otvarati i zatvarati, osjećajući vas (ili vjerojatnije vaš privjesak za ključeve) dok se približavate. Uostalom, to smo već imali prilike vidjeti na novoj Mercedes-Benzovoj električnoj limuzini pod nazivom EQS.
Naravno da sve to znači još više „pametnih“ senzora. A samim time i dodatna poskupljenja unutar domene auto-industrije koja s cijenama već ionako poprilično razulareno divlja. Popravci će također biti učestaliji, jer usprkos brizi za populaciju raznorazne legislative i dalje ne osiguravaju i garaže „per capita“. To pak u prijevodu znači da hrpetine i hrpetine automobila stoji vani i izloženu su sve većim ljetnim vrućinama i sve nižim zimskim temperaturama. A svi znamo koliko su strujni krugovi i senzori otporni prema vremenskim prilikama. Ili bolje rečeno koliko nisu.
Samim time će auto-industrija pronaći opravdanje za poskupljenje, a oci država i raznorazni stožeri će u sve to reklamirati kao brigu za čovječanstvo.
…i tako do neke sasvim dvadesetosme pandemije s kojom će se čovječanstvo kad-tad suočiti.
Ako se mene pita, savršen način za borbu protiv virusa „korone“ u smislu automobila je već izmišljen. I zove se „držač za čaše“ u koji je moguće smjestiti dezinficijens.
A i za ekrane postoji lijek njihovim najjednostavnijim ukidanjem. Ili pak micanjem opcije diranja, što uz već postojeće gestikulatorne, vokalne i ine druge tehnologije i ne bi trebalo biti toliko teško.
Ali s obzirom na to da se npr. pijanim budalama kao konstantnim potencijalnim ubojicama na cesti i dalje pod opravdanjem „kršenja ljudskih prava“ ne ugrađuju sustavi prevencije u automobile, nekako si mislim da bi cijela ta COVID-priča u domeni automobila mogla prerasti iz brige u sprdnju.
I zato g. van den Acker može stoput imati pravo. Ali stvarnog pomaka osim u smislu rasta cijena prosječnom automobilu zapravo nema.
I neće ga biti.
