Halo Peugeot! Vidite li vi ovo?
Jedna riječ: ljuti i kipući automobil za poželjeti.
Šteta što ga Peugeot potpisuje samo jednim dijelom…
Peugeot… Proizvođač automobila koji je prošao dugačak i trnovit put do zvijezda, te koji se unutar svog proizvodnog i patentnog opusa može pohvaliti doista sa svime i svačim – od krinolina i bicikala, pa sve do automobila koji su doslovce osvajali kontinente i razvaljivali konkurenciju na cestama i stazama diljem planete. Doduše, tijekom posljednjih godina je sve to palo u zaborav, te je Peugeotovu egzistenciju obilježila sva sila kiselo nasmijanih modela koji su prije bili nalik nekom plodu incesta u nekoj francuskoj zabiti, nego automobilima koje bi netko s ponosom vozio. I ta je era trajala sve do nedavno, kada je Peugeot ponovno krenuo u ponovno izmišljanje samog sebe.
Automobili koje Peugeot danas ima u ponudi nisu ni blizu nekih legendarnih poput modela 504, 605 i legendarne „dvjestopetice“, ali ne može se reći da izvana ne djeluju atraktivno i pomno osmišljeno. Doduše, motorizacija je za mnoge od današnjih modela upitna i bljedunjava, a sporadični problemi sa strujom i dalje su aktualnost, ali ako već ništa drugo, onda se barem vidi da se u Peugeotu trude otrgnuti iz bezličnosti i jada donedavne egzistencije.
Kao dokaz tome prije svega se nameće model 508 – predivna limuzina srednje klase kraj koje njemački modeli pojedinih proizvođača djeluju nedorađeno i besmisleno. No nije 508-ica jedini Peugeot koji vrijedi izdvojiti iz ponude, jer već od modela 208 kreće jedna poprilično fascinantna priča o detaljima i nekonvencionalnim idejama koje nekako imaju apsolutnog smisla. Čak i model 3008 kao SUV izgleda puno bolje nego mnogi konkurenti u klasi, a to pak već samo po sebi govori dovoljno.
Povratak Peugeota pod ono pravo svjetlo reflektora obilježavaju i ona fenomenalna tri slova koja su u kombinaciji s tri brojke obilježila povijest. Naravno da su slova uobličena u GTI, modeli s tim slovima danas se vode pod brojevima 208 i 308, a sve se zajedno svodi na pariranje brzim kompaktima unutar klasa u kojima već godinama suvereno vladaju Volkswagen, Renault i Ford. I Peugeot unutar te priče čak i ima nekog uspjeha, ali u usporedbi s nekim modelima kojima GTI, RS i slično predstavljaju sufikse, Peugeotovi sportaši djeluju poput amaterske ekipe među profesionalnim atletičarima. I to je (nažalost) činjenično stanje.
Stoga moram priznati da mi je izuzetno žao da automobil o kojem slijedi rečenica-dvije ne predstavlja baš striktno Peugeotovih ruku djelo, već se radi o „tjunerskom“ uratku uobličenom u model 308.
Potpisnik ovog proširenog i niskog primjerka 308-ice GTI zove se Massimo Arduini, a ekipa koja se pobrinula sastaviti ovaj automobil kako treba sastoji se od trkaćih mehaničara i vozača. Stoga ovaj Peugeot 308 GTI ima itekako zanimljiv pedigre.
Što se dizajna tiče, već je na prvi pogled vidljiv mali milijun preinaka na tom polju – od branika s prednje strane, preko proširenih bokova, pa sve do stražnjeg spojlera i difuzora. Svaki je detalj izveden agresivno i bez rezerve, pa gotov proizvod prije djeluje kao trkaći automobil bez sponzorskih naljepnica, nego kao cestovni automobil u kojem bi se netko na dnevnoj bazi prevozio od točke A do točke B. Naravno da ne treba zaboraviti ni bijele felge veličine 18 inča s Michelin Pilot Sport Cup 2 gumama presvučenim preko njih, a ni podesivi ovjes marke KW nije za baciti. Sve to upotpunjuje vizualni dojam ove kompaktne monstruoze koja za cilj ima tjerati vozača na divljanje po stazi kao da sutra ne postoji.
Iako se na originalnom 1,6-litrenom motoru itekako poradilo, te usprkos optimizacijama, preradama i doradama na praktički svakom dijelu istog, ovaj je Peugeot 308 GTI dobio injekciju od tek tridesetak konja u odnosu na original. To u prijevodu znači da ovaj 308 GTI raspolaže s tek nešto više od 300 konja, pa čak ni na papiru ne bi trebao djelovati impresivno. No u kombinaciji s dijetom koju su dečki i cure u Arduiniju proveli iza zatvorenih vrata garaže, reklo bi se da je i taj blagi sufiks snage ispao sasvim dovoljnim.
Naime, nakon izgladnjivanja ovog Peugeota dobiven je automobil koji uz 300 konja ima i ukupnu masu od 1,155 kilograma. Možda to i neće zvučati kao nešto posebno, ali ako se sjetimo da aktualni Renault Clio RS ima 50-ak kilograma više, stvari ipak sjedaju u pravu perspektivu.
Uostalom, s ovim automobilom nije niti poanta u nekontroliranom divljanju, već u apsolutnom ekvilibriju između performansi i voznih osobina. I zato je ovaj Peugeot već „na prvu“ privukao naše poglede i natjerao nas da nekontrolirano slinimo neko kraće vrijeme.
Kako za ovaj automobil trenutno nema nekih konkretnih podataka oko ubrzanja, kočenja i maksimalne brzine, nema smisla pretpostavljati brojke koje bismo uz njega vezali. No ako je suditi po omjeru mase i snage, te prema fotografijama na kojima ova 308-ica doslovno izgleda kao da jede malu djecu, ipak vrijedi pretpostaviti da nije riječ o automobilu koji bi bio pandan dosadnom Golfu kakvog ima vaš susjed. I upravo zato je ovaj automobil moguće istaknuti od ostalih. Jer ne samo da je riječ o „tjunerskom“ uratku i nečem atipičnom za današnji Peugeot, već se radi o automobilu za kojim vrijedi uzdahnuti. A to je pak izraz emocije koju uz Peugeot već odavno nije bilo moguće vezati.
I upravo zato nam dijelom i jest žao da Peugeot već desetljećima nije proizveo ništa slično.
No tko zna…možda i bude nakon pozitivnih reakcija koje za ovaj automobil praktički pljušte već nekoliko dana.
Spavate li mirno dizajneri i tehnolozi u Peugeotu?
Nadamo se da je odgovor „ne“.
