Ford Mustang i pet minuta pijanstva
Ne, ozbiljno…
Stvarno je izgledalo kao da je netko u ovaj Mustang natočio pun rezervoar rakije i pustio ga da sam ode kući.
Goodwood Festival of Speed – festival koji se održava već godinama, te u sklopu svakog izdanja nudi sve više i više sadržaja.
Proizvođači automobila upravo taj renomirani event koriste za premijerno prikazivanje svojih posebnih modela ili pak nekih još posebnijih edicija istih. Aukcionari se skupljaju i miješaju zajedno s vozačima, inženjerima, dizajnerima i estradnim zvijezdama. A cijelu priču upotpunjuje i kratka staza po kojoj defiliraju raznorazne klase i kategorije automobila – od onih cestovnih, preko onih trkaćih, pa sve do onih ultra-raritetnih. Ili bolje rečeno onih koje u pokretu nije moguće vidjeti nigdje drugdje na svijetu.
Uglavnom, Goodwood Festival of Speed (ili „FoS“ za ovisnike o abrevijacijama) iz godine u godinu raste i postavlja se kao nezaobilazno druženje za sve one čija krv ima svoju oktansku vrijednost.
Tijekom godina je na FoS-u bilo svega i svačega. Od Brabhamovog povratka među elitu, preko Astonovog super-laganog GT-modela DBS Superleggera, pa sve do Hondine kosilice. Bilo je tu i manje-više poznatih automobila poput Chirona i njemu sličnih spojeva apsolutne ekskluzivnosti i performansi, a sve je skupa zaokružio ogroman broj trkaćih automobila raznih klasa, kategorija i era.
No prije nekoliko su se godina i tehno-frikovi iz svih zemalja sjatili na FoS i tamo odlučili demonstrirati moć tehnologije i prikazati prozorčić u digitalnu budućnost. Njih ne treba posebno nabrajati, jer priče oko RoboRace-bolida i Volkswagenovog Pikes Peak rekordera na struju ionako po medijima kruže već mjesecima.
No jedan se automobil na 25. obljetnici FoS-a stvarno posebno istaknuo.
I to ne baš na dobar način. Jer je najiskrenije govoreći djelovao pijano, zbunjeno i sklono ekscesima.
Automobil o kojem se u sklopu ove priče radi ukratko je Ford Mustang prve generacije. Model čija je proizvodna faza za prvu generaciju završila tamo negdje 1965. godine. Ali prije nego odmahnete rukom uz ono obavezno „meh“, vrijedi reći kako ovo nije bilo kakav Mustang iz 1965. godine, već jedan od onih koji se umjesto s V8 motorom ili kompresorom u koji stane malo dijete hvale s tehnologijom na najvišem stupnju.
Odnosno, u prijevodu, ovaj je Mustang dio autonomne ideologije koja već neko vrijeme tresucka (da ne kažem kvari) svijet automobila i pokušava vozača izbaciti iz jednadžbe.
Da… Dobro ste pročitali. Ovo je autonomni Mustang.
I to već samo po sebi zvuči poput najpametnijeg pileta u gnijezdu. Ili pak poput prostitutke koja drži propovijed o moralu.
Odnosno, u prijevodu smiješno, jadno i nepotrebno.
Ali to je već jedan sasvim drugi dio priče o kojem u ovom momentu ne bih trošio pretjerano puno teksta.
Ovaj je Mustang iz 1965. godine jedno samovozno i samovoljno autonomno vozilo koje zajednički potpisuju tvrtka Siemens i sveučilište Cranfield.
Ima četiri sjedala, četiri kotača i volan (što se pokazalo korisnim), a kao zadatak je na FoS-u imao demonstrirati budućnost upakiranu u neka prošla vremena.
Stoga je demonstracija sile bila itekako očekivana od strane autora ovog projekta, ali i upornih zagovaratelja novih autonomnih vremena koja nas sve zajedno vrebaju iza ugla i pokušavaju nam oteti volane iz ruku. Testiranja sustava i senzora trajala su danima i sve je izgledalo lijepo i zeleno.
No onda se dogodio start i sve je jednostavno pošlo po zlu…
Dok je RoboRace bolid bez ikakvog vozača za volanom sa startne crte krenuo brzinom munje, autonomni je Mustang izgledao kao da su ga upravo nasilno probudili nakon osam dana tulumarenja i nezaštićenog seksa. Zatim je krenulo krivudanje slično najgorem kvartovskom alkoholičaru koji se pokušava bez tvrdokornih mrlja na hlačama (morao sam…) dogegati do WC-a
A onda su krenule i minute koje je obilježila agresija prema sijenu te ispaša trave kraj staze.
Mustang se tijekom svoje vožnje nekoliko puta zabijao u sijeno, pa zapravo nismo sigurni vuče li ova autonomna konjina genetiku od svog mesnatog brata s četiri noge ili pak jednostavno ne podnosi suhu travu i pokušava je uništiti.
No učestali napadi na sijeno kraj staze vidljivi su iz svih kuteva kamera, tako da definicija možda i nije toliko bitna kao činjenično stanje stvari i radnji koje su za ovaj Mustang uslijedile nakon starta.
Nakon uzastopnih napada na barijere sazdane od sijena, strašenja okupanata unutar automobila te nakon još nekoliko metara uzastopnog krivudanja stigao je red i na ispašu,. I toj se ispaši ovaj Mustang itekako zdušno posvetio. No taj je proces hranjenja ubrzo prekinuo glavni inženjer koji se igrom slučaja nalazio za volanom, pa je Mustang nastavio krivudati po blagom usponu prema cilju.
Uglavnom, kada je sve skupa završilo, konačno vrijeme prolaska staze iznosilo je nekih pet minuta. Pa ako to stavimo u perspektivu i usporedimo s RoboRace-bolidom, riječ je o nekih skoro četiri minute viška u odnosu na autonomni sprint koji je bolid odradio rutinski.
Po završetku ove pijane blamaže s elementima agresivnosti prema sijenu, rečeno je kako su usprkos unaprijed programiranoj ruti senzori imali problema s drvećem, sjenama i još nekim detaljima.
Zbog svih je tih elemenata kretanje ovog Mustanga tijekom promocije na stazi navodno bilo otežano. A to je pak s jedne strane očekivano, dok je s druge jednostavno smiješno. Jer cvijeće, drveće, stijene, oblaci, vrapci i komarci predstavljaju stvarni svijet. Tj. onaj u kojem svi mi na ovaj ili onaj način pokušavamo živjeti i funkcionirati.
A ovaj Mustang to nije u stanju razumijeti i funkcionirati kao što bi jedan automobil to trebao biti u stanju.
Dakle, reklo bi se da ovaj automobil nije ni približno toliko zelen i inteligentan koliko su ga u najavama opisivali da jest. Samim time vrijedi zaključiti da autonomija još jednom potvrđuje svoju nezrelost – čak i kod tehnoloških divova poput Siemensa.
A to je pak savršen materijal za cinike poput nas kojima se cijela ta autonomna priča od samog početka gadi.
Stoga na kraju cijele priče treba reći samo “Hvala Siemensu, hvala Cranfieldu i hvala Goodwoodu. Hvala na potvrdi besmislenosti nekih današnjih ideja koje potresaju svijet automobila iz korijena”.
Nadamo se da će i tijekom idućih godina biti ovakvih eskapada u sklopu održavanja Goodwood Festival of Speed, jer nas ovakvi pokušaji redefiniranja nečega što nije potrebno redefinirati uvijek zabavljaju.
Samo se nadamo i da iste neće biti upakirane u ovako lijep automobil.
Zahvaljujem na pozornosti i do čitanja.
