Ford – Jedna sasvim nova dimenzija goriva
Zamislite si ovu situaciju:
Budite se ujutro i krmeljavih očiju još u polu-snu pristavljate kavu koja Vam je prijeko potrebna da bi faza buđenja bila uspješno kompletirana.
No umjesto bacanja ostataka kave u smeće, skupljate ih u vrećicu i sipate ni manje ni više nego u rezervoar Vašeg automobila.
Zvuči kompletno idiotski, zar ne?!
E pa mogli bi se iznenaditi…
U današnje vrijeme čovječanstvu više nisu dovoljna fosilna goriva. Znate ona koja izgaraju pod haubom prosječnog automobila. Umjesto toga dotična nerijetko zamjenjuju struja, plin, gorive ćelije i slične izmišljotine modernog doba. I to samo zato da bi se “pod mus” doskočilo sumanutoj potrošnji nafte.
Samim time nimalo ne čude ljudi koji za vlastiti hobby umjesto skupljanja salveta ili poštanskih maraka izmišljaju još alternativnije načine upogonjavanja vlastitih automobila.
Doduše, ako ćemo iskreno, rijetki pokušaji ne samo da uspijevaju, već i imaju smisla sami po sebi. No ipak se tu i tamo ugodno iznenadimo ili makar nasmijemo nekima od njih.
A na ovaj pokušaj izmišljanja alternativnog goriva moram priznati da sam skoro umro od smijeha.
Doduše, vrijedi napomenuti kako ova ideja ni približno nije novijeg datuma, već je cijela priča ispričana prije nekoliko godina. Ali kad već živimo u svijetu u kojem se ljudi kunu u struju i baterije, nekako se činilo logičnom spomenuti je ovdje.
Naime, u Velikoj Britaniji živi čovjek po imenu Martin Bacon. Iako to samo po sebi nije ništa posebno, s druge strane je itekako posebno to što čovjek radi, odnosno čime se bavi u svoje slobodno vrijeme.
Ukratko, radi se o modifikaciji u smislu same osnove svakog pogona nekog od automobila, tj. Odnosno pogonskog goriva.
No za razliku od sto i jedne utičnice, ulja iz friteze ili pak USB-punjenja nekog agregata koji bi automobil iskoristio u manje od pola sata, Ford gdina. Bacona pogonjen je ni manje ni više nego kavom.
Dovoljno uvrnuto?
E pa ima još…
Konkretan model Forda zove se P100, . Odnosno u prijevodu jedna obična Sierra Pick-Up s kojom se gdin. Bacon služio skoro svaki dan.
No jednog dana mu je očito dojadilo točiti gorivo u rezervoar, pa se odlučio u tovarni dio svog Pick-Upa jednostavno montirati nekoliko kotlića i par metara cijevi. I time je dobio prvi automobil na svijetu pogonjen kavom.
Sistem je zapravo na papiru vrlo jednostavan. Podrazumijeva otpadna zrnca koja se pojavljuju kao nusprodukt u proizvodnji kave i omanju količinu ugljena čijim paljenjem i zagrijavanjem kompletnog sustava zrnca ispuštaju ugljični monoksid i vodik.
A tom se smjesom u praksi pogoni motor koji se nalazi pod haubom ove Sierre.
Samo malo dubljim pogledom u detalje prosječan se čovjek pogubi već na prvoj jednadžbi. No gdin. Bacon je kavu itekako uspio iskoristiti za pogonsko gorivo svog automobila. A kako to obično biva u ljudskoj prirodi, pogonsko gorivo samo po sebi nije bilo dovoljno, već je trebalo otići i pokoji korak dalje.
Tako je gdin. Bacon svoju Sierru provozao brzinom od preko 110 kilometara na sat. A potom zajedno sa automobilom ušao u Guinnnessovu knjigu rekorda.
Impresivno, zar ne?!
Dakle idući put kada se nađete u svom omiljenom kafiću uz kavu, sjetite se ove Mocca-Arabica Sierre. A potom nazdravite za gospodina koji je samo jednim neuglednim automobilom, dva kotlića i dobrom idejom pokušao osvojiti svijet.
Ja znam da budem…
