Filmski automobili koje smo obožavali – 2. dio
Kao što smo i obećali, nastavlja se saga o svemu onome što smo na filmu u kombinaciji s četiri kotača navikli obožavati kroz godine.
Odnosno u prijevodu, ovo su i dalje filmski automobili koje smo obožavali.
11. Pontiac Firebird Trans Am
Iako je spomenuti automobil bio zvijezda u nekoliko navrata, najbitniji je celuloidni uradak onaj koji je mnogima najljepšu generaciju F-body Firebirda predstavio još davne 1977. godine.
Tada je unutar “sat i pol reklame za Firebird” ovaj crno-zlatni Amerikanac s ptičurinom na haubi portretirn kao stroj za bježanje od policije. Pogotovo ako se pita debelog šerifa koji sa svojim polu-retardiranim sinom pokušava uhvatiti legendu više ne tako divljeg zapada pod nadimkom “The Bandit”.
Uglavnom, sat i pol natjeravanja, rušenja poštanskih sandučića, prelijetanja mostova, općenitog automobilističkog hedonizma i blesavih dijaloga upotpunjenih Country muzikom dovoljno je da svaki puta gledajući “Smokey and the Bandit” poželim nositi kričavu košulju, uske traperice, kaubojske čizme i šešir.
No na kraju ipak uvijek dođem k sebi, jer uz takav outfit, obavezno moram pustiti i brkove kakve je Burt Reynolds imao na sebi tijekom manje-više cijele svoje karijere, a to pak ne dolazi u obzir.
Iako Firebird u portretiranom izdanju više i nije bio nov model, tek se nakon izdavanja filma dogodila rekordna prodaja. Time je ova generacija Firebirda dobila kultni status koji je i dan-danas aktualan.
Tim više što je za 30. obljetnicu izlaska filma od strane dvojice entuzijasta pod imenima David Hershey i Dave Hall pokrenut najmasovniji i danas već tradicionalan skup vlasnika svih generacija Firebirda.
Pod nazivom “The Bandit Run” sudionici ove povorke voze rutama koje prolaze kroz autentične lokacije od Texasa do Atlante. I svake godine ovaj event broji sve više sudionika.
A što se automobila tiče, recimo da je riječ o “posljednjem Muscle-Car modelu”, kako to mnogi opisuju.
Bilo kako bilo, legenda i dalje živi, a kako stvari stoje, usprkos tome što Burt Reynolds više nije među nama, za pretpostaviti je kako neće baš tako skoro prestati. Jer ovaj film prikazuje nesputanu zabavu na “američki način” i vrijeme koje se više nikada neće ponoviti.
Stoga usprkos svojim manama i dalje stoji kao jedan od najgledanijih filmova u američkoj povijesti. A “The Bandit Run” iz godine u godinu skuplja sve više i više sudionika koji se za legendu o Banditu i Trans Amu brinu.
Još jedan film u kojem naizgled bez cilja glavni lik u opakom stroju iz “Muscle car” ere bježi pred svim zakonima i pravilima prometa.
Lik se zove Kowalski, automobil se naziva Dodge Challenger R/T, a film se zove “The Vanishing Point” i predstavlja još jedan od legendarnih hollywoodskih uradaka s početka 70-ih godina prošlog stoljeća u kojem je shema buntovnika itekako dobro prolazila.
Tamo negdje 1997. godine napravljena je i nova verzija ovog filma u kojem se Viggo Mortensen (poznatiji kao Aragorn – sin Arathorna i budući kralj Međuzemlja kojem je zbog svega toga neugodno) u nešto drugačijem i politički korektnijem stilu od onog kakav je bio aktualan 30-ak godina prije.
Tom je prigodom radnja pomalo razvodnjena. I to prvenstveno dodavanjem trudne žene koja je skuhala paštašutu i čeka da se muž vrati doma, a onda i s hrpetinom objašnjenja “tko je on”, “zašto je tu”, “s kime se bori” i ostatkom opravdanja s kojima se pokušava objasniti zašto glavni lik ima potrebu voziti kao kompletni idiot.
Na svu sreću, remake filma nije bio ni blizu toliko uspješan, a ni hvaljen. Jer ono što original predstavlja jednostavno je sirovo uživanje u zvukovima i vratolomijama sa legendarnim Challengerom u glavnoj ulozi.
Ako film niste pogledali, pokušajte – nećete biti razočarani ničime izuzev možda frizurom glavnog lika. Ali ako gledate Challenger i to će razočaranje izostati.
13. Peugeot 406
Naravno da nisam zaboravio niti na ovaj prelijep automobil.
Doduše, to što je prelijep (a za jednu “običnu” limuzinu srednje klase definitivno jest) nije presudno da bi se našao na ovoj listi.
Istini za volju, ime studija Pininfarina u smislu dizajna u tom smislu pomalo i pomaže, ali presudna je uloga u kojoj se našao unutar filma.
Naime, ova je Peugeotova limuzina na filmskom platnu natjeravala sve i svašta – od (u stvarnom svijetu) višestruko jačih Mercedesa 500 E, preko 306 Kit-Cara na Rally stazi, sve do Mitsubishi Lancera Evolution VI.
I da stvar bude bolja, od ama baš svih je bio brži u demonstracijama ludosti slavnog francuskog redatelja Luca Bessona koji nam je podario serijal filmova “Taxi”.
Nevjerojatno zabavan i u svakom zamislivom pogledu apsolutno pretjeran francuski film svojim je ritmom i apsurdnim situacijama od realno poprilično dosadnog i svakodnevnog automobila poput Peugeota 406 napravio zvijezdu i jednu od automobilističkih ikona novog doba.
Barem na francuskom podneblju.
Kroz sve silne skokove, sulude brzine, okrete pod ručnom i slične manevre koji su jedan običan taksi pretvorile u predmet obožavanja praktički preko noći, i mi smo postali vječni fanovi ovog apsurdnog serijala filmova u kojem je rijetko koji lik normalan.
Tvorci filmova kažu kako ni u jednoj sceni bilo kojeg nastavka serijala filmova “Taxi” nije bilo problema sa strujom na automobilu, što osim epiteta “impresivno” kroz filmove ispada i ekstremno zabavno u svakom slučaju. Čak toliko da smo i mi poželjeli jedan bijeli Peugeot 406 u svom vlasništvu.
Samo bez krila.
14. AMC Pacer
Dokaz činjenici kako kvaliteta i dizajn nisu ni približno presudni da bi se neki od automobila pronašli na ovoj listi možda najbolje pokazuje AMC Pacer.
Neugledan, ružan, nekvalitetan prema svim standardima modernog svijeta te izuzev po kvarovima i lošoj reputaciji u općenitom smislu ni po čemu poseban automobil.
Ovo je smiješno zaobljeno čudo na četiri kotača nastao u eri kada je naftna kriza praktički preko noći natjerala američke proizvođače automobila da naprave hrpu totalno neupotrebljivih i bezličnih automobila sa samo jednim ciljem – smanjenje potrošnje goriva.
Pacer u tome nije uspio te je kvalitetom tjerao svoje vlasnike u očaj. Ali ako već ništa drugo, ovaj je automobil bio sve samo ne bezličan.
Dapače, u moru nepotrebno velikih limuzina i karavana iz sedamdesetih, bio je itekako upadljiv i poseban.
No s druge strane, upadljiv bi bio i čovjek sa tri noge, što i dalje ne znači da takva pojava ima smisla i estetsku vrijednost. No upravo zato je Pacer zaživio kao automobil koji je u filmovima najčešće prevozio nekog totalno čudnog lika koji kad-tad na filmu postaje faca. A kao najslavniji nastup Pacera izdvojili bismo onaj nazvan “Mirthmobile” u filmu “Wayne´s World”.
Jer upravo taj je Pacer sasvim slučajno ušao među legendarne automobile portretirane na filmu. Uostalom tko bi mogao zaboraviti baby-plavi Pacer sa nespretno nacrtanim vatrama na boku?
Ili pak petoricu spaljenih likova koji uz zvukove pjesme “Bohemian Rhapsody” legendarne grupe Queen s još legendarnijim i nikad prežaljenim glasom Freddya Mercurya iz lošeg kazetofona mlataraju glavama kao ludi dok se vozikaju po gradu u potrazi za tulumom?!
Ja nikako.
I baš zbog te scene koja između ostalog prikazuje kako nije ni najmanje bitno u kakvom se autu nalazite dok je ekipa s vama, Pacer apsolutno zaslužuje biti rame uz rame sa puno bržim, većim, boljim i slavnijim automobilima na ovoj listi.
Iako je zapravo sam po sebi hrpa g…
Ups… Cenzura.
15. Lamborghini Countach LP5000S QV
Inicijalno mokri san i svojevrstan protest protiv tada novih zakona kojima je maksimalna brzina na cestama diljem Amerike smanjena na 55 milja na sat (odnosno oko 90 km/h po našem sistemu mjerenja). Projekt i praktična demonstracija prkosa i gušta jednog od najboljih auto-novinara koje je svijet ikad poznavao – Brocka Yatesa.
Sve je to bio “Cannonball Baker Sea-to Shining-Sea Memorial Trophy Dash”.
Ovo natjeravanje od obale do obale provedeno je u stvarnost 1971. godine. A deset godina kasnije uobličeno i u suludu komediju koju su već na samom popisu glumaca na plakatu krasila slavna imena.
Burt Reynolds, Dom DeLuise, Farrah Fawcett, Dean Martin, Sammy Davis Jr., Roger Moore, Jackie Chan samo su neki od slavnih glumaca portretiranih u sklopu ovog filma. A sam film pod nazivom “The Cannonball Run” definitivno predstavlja jedan od onih filmova koji svojom pozitivnošću i neobaveznošću utječu na vraćanje dobre volje prosječnom gledatelju.
Pokojni Brock Yates (koji se u filmu glavom i bradom pojavljuje u jednoj od kratkih uloga) bio je glavni scenarist ove filmske cestovne farse i ego-tripa. Automobile koji se tijekom filma utrkuju od obale do obale predstavljaju Pontiac Firebird Trans Am, Chevrolet Corvette, Aston Martin DB5, Ferrari 308 GTS, Rolls Royce Silver Shadow i raketnim motorom pogonjen majušni Subaru GL u kojem je čak moguće gledati porniće. Ali vjerojatno je najupečatljiviji automobil s tog popisa bio bi crni Lamborghini Countach LP5000S QV.
Ovaj je pokretni poster-materijal na filmu vožen od strane dvije ljepotice zamamnih oblina u obliku tadašnjih seks-simbola Tare Buckman i Adrienne Barbeau.
Oni koji su kao klinci imali poster na zidu (a da ne podrazumijeva motiv Justina Biebera), znaju da je od momenta kad se prvi puta pojavio na sceni upravo Countach postao obavezna auto-pornografija u kojoj god verziji ga se sjetili.
A Countach LP5000S QV bio je s jedne strane sam vrh kiča i neupotrebljivosti. Ali s one druge i snage, zvuka i brzine.
I to ga prema našim postulatima vrednovanja čini jednim od najposebnijih i najpoželjnijih automobila svih vremena.
Već u samom uvodu u film uz naslovnu pjesmu “Cannonball” Raya Stevensa, suludi se crni Countach siluetom i zvučnom podlogom savršeno uklapa u scenografiju autoputa i još bolje daje do znanja o kakvom je filmu zapravo riječ.
Stoga bismo upravo taj uvod u film izdvojili kao jednu od najboljih filmskih scena svih vremena.
16. Lotus Esprit Turbo Type 82
Iako će masa fanova filmova o Jamesu Bondu reći kako je Esprit S1 neusporedivo upečatljiviji automobil od kasnije verzije Esprita Type 82, mi se s time baš i ne bismo složili.
Jer usprkos pojavljivanju Esprita S1 u obliku automobila i podmornice u filmu “The Spy Who Loved Me”, ovaj dezignacije Type 82 jednostavno izgleda bolje.
Točka.
Lotus Esprit Type 82 u filmu “For Your Eyes Only” prvo se pojavljuje sa skijama na smiješno montiranim nosačima. A potom je prepušten samom sebi u obliku automobila koji u svom bijelom izdanju za posebnost ima simpatičan sistem protiv provale. Dakle, nije bilo pretvaranja u podmornicu, ratni razarač ili Transformera, što je za Esprit S1 na filmu uvijek bila opcija.
Doduše, rečeno je kako je upravo crveni Esprit Turbo Type 82 imao oznaku 001 i zajedno s njome pripadao legendarnom ocu Lotusa, nikad prežaljenom geniju auto-industrije Colinu Chapmanu. No i ta činjenica govori puno više u automobilističkim krugovima uz kavu, nego što je relevantan faktor za sam film i Lotus u njemu.
Tim više što se broj portretiranog primjerka, kao ni sam Sir Chapman ne spominju u njemu.
Iako je Esprit S1 još davne 1976. godine označio sasvim novu eru u Lotusu, ali i unutar segmenta sportskih automobila u općenitom smislu (zbog čega taj model izuzetno cijenimo), ipak je Type 82 po mnogočemu bolji i rafiniraniji automobil.
A u krajnjoj liniji i puno ljepši za vidjeti.
Zato smo ga istaknuli na listi.
17. Dodge Charger R/T
Iako se možda na spomen Chargera prvo u glavu uvuče pomisao na slavnu seriju (a kasnije i film) “Dukes of Hazzard” i primjerak od milja nazvan “General Lee” iz kojeg se najčešće čuje povik “Yeeeee-Haw!”, ovdje nismo mislili na narančasti seljo-mobil.
Naravno da nam je u glavi, jer je upravo taj automobil s vremenom postao ikona s južnjačkom zastavom koja ukrašava krov i brojem 01 na vratima. Ali “Dukes of Hazzard” je prvenstveno serija. A to nas u sklopu ovog popisa ne interesira.
Dodge Charger na koji u sklopu ovog popisa mislimo puno je opakiji, crniji i pripremljen je za geodetske-utrke po ulicama Los Angelesa. I svoju je zapamćenu ulogu ostvario u sklopu filma koji obilježava prvenstveno ćelava glava, glas koji zvuči kao da govori kroz ribež i širok torzo.
Sve to uz Charger zajedničkim snagama tvori Vina Diesela kao glavnog glumca u filmu “The Fast and the Furious”.
Prema pričama iz kuloara, navodno je upravo ovaj Dodge Charger kompletno restauriran i dorađen u MOPAR-u apsolutan rekorder u klasi (pazite sad) registriranih automobila na drag-utrkama u Americi.
No iskreno govoreći, baš da i nije tako, mi bismo jednog jako rado imali ispred zgrade. Iako bismo se vjerojatno i mi bojali napraviti krug po kvartu, kao što je i Dominic (odnosno Vin) u filmu to potvrdio.
A zašto?
Jednostavno pogledajte zadnjih desetak minuta prvog filma u sklopu serijala o brzini, žestici i vratolomijama, pa ako vam i dalje nije jasno za savjet upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
Jer Charger u tim scenama ne predstavlja automobil, već čisto ludilo na četiri kotača. I upravo smo zato upravo tu filmsku inkarnaciju Chargera i naveli kao najposebniju.
18. Zastava 750
Reklo bi se u narodu “i mi svog konja za trku imamo”, i to kakvog!
Ikonografskog u svakom slučaju. Jer vjerovali ili ne, Dragan Nikolić u ulozi glavnog lika pod imenom Brana Mitrović-Floyd značio je za mlade u Jugoslaviji koliko i Drug Tito za one starije generacije koja se voljela igrati s puškama i odazivati se na radne akcije.
Film iz sada već davne 1979. godine zove se “Nacionalna Klasa”, a Floyd je glavni lik. Mlad, zgodan, lud za brzinom (koliko je to u Fići moguće biti) i kroničnog animoziteta prema vojnom roku i prometnim zakonima.
Kroz film pratimo punih tjedan dana njegovog života – od bježanja od Milicije, preko izbjegavanja poziva za Armiju, izlazaka, par “bliskih” susreta sa pripadnicama ljepšeg spola (od kojih je jedna smještena u Mirafiori) i neuspjelih pokušaja preuzimanja ključeva od BMW-a.
No onaj najbitniji dio koji se Floydu mota po glavi jest subota i utrka Nacionalne klase do 750 kubika u kojoj očajnički želi pobijediti i nastaviti s utrkivanjem na višem nivou.
U svakom slučaju, vjerujemo da nitko neće ostati ravnodušan prema atmosferi koju ovaj film pruža. A još manje bi mogli biti ravnodušni prema preslatkom Fići sa ogromnim maglenkama na prednjem braniku. Saturnusovim, naravno.
Dakle, ovaj je film jednostavno obavezno štivo za svakog auto-entuzijasta.
19. Opel Manta B
Iako danas mrtvo i pokopano, prije samo nekoliko desetljeća postojalo je vrijeme kada je bilo moderno na zadnjem staklu automobila imati ogromnu naljepnicu “Kenwood” ili “Jägermeister” (iako neki takve izljeve stiliziranja na svojim automobilima rade i dan-danas).
Bilo je to vrijeme u sklopu kojeg su 300+ konja imali super-automobili, dok su oni nazivno sportske orijentacije brojali upola manje konja. I u to je vrijeme tvrtka D&W za vlasnike prije svega njemačkih automobila značila isto toliko bitno štivo koliko i Quelleov katalog za kućanice kojima je cijena robe bila najbitnija stvar u životu.
Glavni glumac Til Schweiger (poznatiji iz Tarantinovog filma “Inglorious Basterds”) tih je godina još uvijek bio nabildani balavac koji nije prešao preko bare u potrazi za jačim filmskim angažmanima, već je odglumio jednu od svojih prvih uloga u jednom od “onih” filmova za koje je često neugodno priznati pred ekipom da su vam fora.
Film se naravno zove “Manta Manta”, a sve ostalo je povijest.
Što se radnje tiče, ekipa Manta-Fahrera po njemačkim cestama gušta u svojim sportski-orijentiranim Adam-Mobilima. I to je manje-više to.
Pa iako zvuči šuplje i blesavo, cijeli je film toliko zabavan, da je to zapravo jako teško opisati.
Uglavnom, plavuše, fudbalerke u naviranju, Hawaii-košulje i hlače “u mrkvu” zajedno sa hrpom Opel Manti i naljepnicama “Mattig”, “Irmscher” i “Lexmaul” kroz cijeli film nama su jednostavno zakon. A sam film jako vjerno opisuje zašto “Manta-Fahrer” termin postoji i što ga zapravo definira.
Stoga, ako želite ući u mozak prosječnog “Opelaša” iz osamdesetih i devedesetih, obavezno pogledajte ovaj film.
20. Toyota Sprinter Trueno (AE86)
Eto nam i jednog Japanca među zvijezdama…
I to Japanca s dvije bitne razlike u odnosu na ostatak automobila s ove liste.
Prva je u tome što se inicijalno ovdje ne radi o filmu, već o Manga-stripu i seriji crtića (iako je 2005. godine ovoj crtanoj sagi pridružen i film), a druga leži u tome što se sve skupa bazira na svojevrsnoj biografiji i opisuje mlade dane osobe koja je svojim “izumom” zarazila svijet auto-sporta.
Ukratko, riječ je svojevrsnom portretu odrastanja.
U centru tog odrastanja nalazi se jedan apsolutno simpatičan čovjek pod imenom Keiichi Tsuchya. Japanska trkaća legenda koju se često naziva “Dori-Dori” ili “Drift King”. A ova je Toyota Sprinter Trueno (odnosno “Hachi-Roku”) u cijeloj priči uz Tsuchyju apsolutna mega-zvijezda.
Ukratko, radnja za “Initial D” smještena je u Japan podnožje planine Akina i svodi se na “borbe” vozača i njihovih ego-tripova cestama dotične planine.
Glavni likovi su srednjoškolci. Odnosno maturanti kojima je omiljena zanimacija vozikati se po boku na planinskim cestama Akine i tu i tamo se zaljubiti u pokoju pripadnicu ljepšeg spola. Istini za volju, ovako ukratko opisano cijela priča i ne zvuči nešto posebno. No crtić je fenomenalan – od crteža i animacije, preko savršeno kičaste japanske electro-pop muzike i pomalo psihodeličnih scena utrkivanja u onom savršeno pretjeranom i do najsitnijih detalja dramatiziranom stilu kakvom su Japanci općenito jako skloni.
“Panda-Trueno” (odnosno Toyota Corolla AE86 u hatchback verziji sa “pop-up” svjetlima) stoji u jednoj od glavnih uloga ove Drift-sage. A sa “Fujiwara Tofu-Shop” naljepnicom na boku ovaj je automobil jednostavno zakon. Ako ne i Ustav.
Došlo nam je da zaplačemo kada je u jednoj od epizoda nacrtani 1,6-litarski motor eksplodirao, ali i to je ispalo tek dijelom dramaturgije te uvod u daljnje avanture.
A koliko je sve to skupa dobro izvedeno, provjerite sami.
