Evo zašto (još) Bugatti Chiron toliko košta
Između svega ostalog, naravno.
Jeste li ikada u svom vlasništvu imali pravi sportski automobil? Ne mora nužno biti riječ o Porscheu ili Ferrariju, već je sasvim dovoljno da se na njemu nalazi oznaka M, AMG, STI ili Type R. Ali prava, tj. ona koja stvarno znači nešto posebno, a ne samo šminkersku naljepnicu koju ste kupili u lokalnom „tjuning“ dućanu za 22,50 kuna.
Ako je odgovor da, onda vam je otprilike jasno kako se oko svakog sportskog automobila treba brinuti malo više nego oko nekog „običnog“. Servisi su skuplji, dijelovi rjeđi i samim time faktor ekskluzivnosti pri svakoj servisnoj intervenciji odlazi iz domene vizualne i vozačke fascinacije u financijsku opterećenost.
No to je sasvim u redu, jer u krajnjoj liniji ne pričamo o „običnom“ automobilu kakav ima pola kvarta.
Uglavnom, kako cijene rezervnih dijelova kod automobila poput BMW-ove E36-ice s oznakom M3 ili pak Honde Integre Type R često mogu biti i četverostruko više od onih s kakvima se neke „običnije“ verzije modela u tom dijelu mogu pohvaliti, za pretpostaviti je kako su cijene super i hiper-automobila još puno puta više.
I tom bismo pretpostavkom bili u pravu.
Naime, ako npr. set felgi za Ferrari F50 košta otprilike 10,000 eura, a truba (tj. tipka na volanu) za Jaguar E-Type košta skoro 300 funti, onda je jasno da za jedan Koenigsegg ili Bugatti cijene pojedinih dijelova odlaze u nebo. A tome u prilog ide npr. cijena „najobičnijih“ guma koje za Veyron SuperSport koštaju nekih 30,000 dolara po setu – s time da se sa svakim četvrtim setom zbog lijepljenja guma za felge mijenjaju kompletni kotači, što košta skoro 120,000 dolara.
Dakle, jasno je da Bugatti Veyron kao jedan od najbržih, najekskluzivnijih i najnaprednijih automobila svih vremena nije nimalo jeftin za održavanje.
…a Chiron je još skuplji. I to onaj “obični”.
„Obični“ (t. bazni) Bugatti Chiron košta oko 2,5 milijuna eura a. I za tu cijenu nudi četiri kotača i volan, ali i još mnogo toga što direktno ili indirektno ovaj automobil opisuje kao nešto posebno i vrijedno. Za početak tu je 1,500 konja, jedan od najnaprednijih pogonskih sustava na planeti, sva sila svemirskih materijala i vanzemaljskih ideja. Zatim je to i luksuz koji praktički izbija iz svake pore ovog automobila. Zbog te se kombinacije Chiron uz neprikosnoveni i apsolutno izražen faktor ekskluzivnosti može pohvaliti i performansama koje dobrim dijelom zadiru u domenu znanstvene fantastike, ali i (začuđujuće) s upotrebljivošću na dnevnoj bazi.
A to u prijevodu znači da mu čak ni gradske gužve (i rupe po cestama) ne predstavljaju veliki problem.
Dakle, bio vam drag ili ne, Bugatti Chiron definitivno predstavlja sam vrh današnje auto-industrije, što možda ne vrijedi sav taj novac, ali u svakom slučaju ima svoju vrijednost. No za razliku od mnogih drugih automobila na tržištu, Bugatti Chiron za sav taj novac nudi i jednu vrlo interesantnu opciju koja vlasnicima itekako koristi…
Naime, kada s vašim (ili našim) automobilima nešto nije u redu, jednostavno se upali neka od lampica koje upozoravaju na neku grešku, kvar ili nešto u tom stilu. Tada uz obavezno zazivanje celestijalnih tijela u kombinaciji sa seksualnim pozama i bližom rodbinom vaš automobil odlazi u servis.
Tamo se prvenstveno radi dijagnostika, a onda vas voditelj servisa ili servisni savjetnik suočavaju s bolnom istinom koja najčešće podrazumijeva izmjenu za neki pretjerano skup senzor.
Bugatti također ima mali milijun lampica koje ovisno (potencijalnom) kvaru svijetle i upozoravaju vlasnika da nešto nije u redu. No Chiron u sebi ima ugrađenu jednu malenu srebrnu kutijicu koja u svako doba dana i noći konstantno u centralu šalje sve moguće i nemoguće podatke o svakom prodanom primjerku – neovisno o tome u kojem se dijelu svijeta dotični nalazi.
Takva vrsta telemetrije je donedavno bila rezervirana isključivo za svijet Formule 1, pa je korištenje ovakvog sustava u sklopu jednog cestovnog automobila zapravo presedan.
Sustav rado otprilike ovako:
– Upalite Bugatti i krenete se vozikati
– Sustav kroz senzore u stvarnom vremenu prati čak i najmanji pomak automobila
– Ukoliko se detektira neka abnormalnost, sustav istog momenta dojavljuje grešku na centralni terminal u tvornici
– Terminal upozorava dežurnog djelatnika
– Djelatnik pokušava „na daljinski“ otkloniti kvar
– Ukoliko intervencija takvog tipa nije moguća, Bugatti na lokaciju šalje jednog od tri „leteća doktora“ i potom kvar postaje njegova briga
Dakle, se o sustavu koji ima itekako bitnu ulogu unutar svakog primjerka Chirona, jer svojom kontrolom procesa unutar automobila s jedne strane prevenira bilo kakve veće kvarove, dok s one druge čuva glavu klijentu koji je odlučio iskrcati 2,5 milijuna eura na svoj primjerak ovog impozantnog stroja.
A što se „letećih doktora“ tiče, radi se o trojici vrhunskih majstora koji većinu svog radnog vijeka za Bugatti provode uz svoj mobilni telefon i čekaju intervenciju.
Svaki od njih zadužen je za svoj dio svijeta unutar kojeg intervenira ako se za to ukaže potreba.
To pak u prijevodu znači da je jedan raspoređen za intervencije unutar cijele Europe (uključujući Rusiju), dok ostala dvojica kao svoje polje intervencija imaju Aziju i Ameriku.
Time je Bugatti praktički pokrio cijeli svijet, pa vlasnici Chirona u svako doba dana i noći mogu biti sigurni da se o njihovoj investiciji na četiri kotača netko brine 24 sata na dan i 365 dana u godini. A što je najbolje od svega, sustav dolazi serijski i besplatan je – baš kao i telemetrija i servisne intervencije.
Stoga je vlasnik u slučaju stvarnog problema u obavezi platiti jedino potrebne radove i dijelove.
Naravno da postoje i drugi proizvođači automobila koji nude ovakve usluge. Koenigsegg npr. također nudi uslugu praćenja u stvarnom vremenu, ali samo od strane Christiana von Koenigsegga i putem aplikacije na njegovom privatnom telefonu koji u svako doba dana i noći zna gdje se nalazi bilo koji od primjeraka bilo kojeg modela iz ponude. No ta aplikacija ne služi ni za kakve servisne intervencije, tako da se ni približno ne radi o istoj stvari.
Slične sustave za nekolicinu svojih modela imaju i Ferrari i Lamborghini, a navodno su se i Porsche i BMW već odavno priključili tom trendu praćenja svojih modela na globalnom planu. Ali svi ti sustavi ni približno ne funkcioniraju poput ovog Bugattijevog i upravo zato taj proizvođač (i opet) stoji na jednom posebnom mjestu, dok Chiron kao model i u tom dijelu priče (i opet) ispada jednim od najposebnijih automobila koje je taj svijet kotača, volana i sjedala ikada osmislio.
Doduše, neki će reći kako je cijela ta priča tek nešto više od zadiranja u privatnost, ali takvima bismo savjetovali da svrate na neku društvenu mrežu i po milijunti puta objave gdje se trenutno nalaze, a potom neka prestanu kritizirati stvari koje i sami koriste.
Sve ostalo je već izrečeno i nema smisla ponavljati.