Evo kako je Yugo postao umjetnost
Loša reklama… Katastrofalni prodajni rezultati… Ekstremno loš nivo kvalitete…
Sve su to bili razlozi zbog kojih Yugo kao automobil nije uspio u pohodu na Ameriku.
Ali je usprkos tome uz malo kreativnosti postao savršenom bazom za kreativce s početka devedesetih.
A evo i kako…
Kada se Yugo pojavio na američkom tržištu, ideja je bila demonstrirati svu silu i pamet s kojom je raspolagala bivša nam država Jugoslavija. I kako je rezultatno stanje za državu ispalo tragično, tako je i Yugo kao automobil doživio istu sudbinu.
Tijekom samo nekoliko godina, Yugo je na području SAD-a dobio nekolicinu titula koje su podrazumijevale superlative. Ali svi su ti superlativi nažalost imali negativne sufikse. Jer biti najgori, najkvarljiviji, najružniji, najneudobniji i najsporiji definitivno nisu epiteti zbog kojih bi se itko na ovom svijetu trebao osjećati ponosno.
No upravo to se dogodilo za Yugo. I od premijere na tržištu „preko bare“ do danas, Yugo za mnoge slovi kao najgori automobil koji se u Americi ikada prodavao.
… a onda su stigle devedesete…
Početkom devedesetih je MC Hammer pokrenuo dance-revoluciju i dvaput bankrotirao. U svijetu filma su publiku očaravali „Ghost“, „Thelma and Louise“ i „Goodfellas“, ali su tu istu publiku filmovi poput „Dead Alive“ i „Audition“ tjerali na želučane tegobe i padanje u nesvijest. Stoga se Yugo zapravo savršeno uklapao u polivalentnost devedesetih godina prošlog stoljeća. Jer je kao automobil bio nepoželjan i loš, ali je s druge strane bio dovoljno jeftin da ga neki od tadašnjih studenata umjetnosti iskoriste kao platno za svoje kreativne radove.
Kevin O’Callaghan je kao umjetnik i professor trodimenzionalnog dizajna u “New York School of Visual Arts” došao na ideju svojim studentima dati zadatak. Tema dotičnog zadatka bila je “Uzmi Yugo i pretvori ga u nešto korisno”, što je zapravo već samo po sebi objašnjavalo što Amerikanci misle o ovom automobile.
Potom je striček Kevin kupio 39 primjeraka Yuga za 3,600 Dolara i dao ih u ruke svojim studentima koji su na bazi ovog omraženog ploda komunizma na četiri kotača stvarali svoje radove.
A onda je 1995. godine stvorena i serija prezentacija tih radova pod nazivom “Yugo Next” i ovi su umjetnički nastrojeni Jugići prošli sajmove u New Yorku, Los Angelesu, Montrealu i još nekolicini gradova u Americi i Kanadi.
Studenti su zdušno prionuli poslu te je u relativno kratkom vremenu nastala sva sila nevjerojatnih radova. Uostalom, kako drugačije opisati Yugo harmoniku, Yugo toster, Yugo zahod i Yugo klavir?
Nikako, zar ne?!
Ako bih morao birati koji me se od ovih konceptnih umjetničkih uradaka najviše dojmio, odabir bi bio težak. Jer između harmonike, poštanskog sandučića, odlagališta otpada, telefona i podmornice, tj. svih tema koje zajednički opisuju status i usmjerenje SFRJ u svijetu, moram priznati da titular pobjednika odlazi u najkontroverzniju varijaciju na temu umjetničkog Yuga.
Naime, između svih se tih umjetničkih radova ističe Yugo koji je napravljen kao ispovjedaonica s kakvom bi se mogla pohvaliti neka prosječna Katolička crkva. Pa iako možda to ovako kao informacija ne zvuči kao nešto posebno, vrijedi se sjetiti kako je Yugo stigao iz Kragujevca koji je u Srbiji. A u Srbiji Katoličke crkve baš i nisu “in”, već je umjesto njih u “điru” pravoslavna vjera i pravoslavne crkve.
Stoga je upravo ovaj Yugo za mene najkontroverzniji uradak koji se u sklopu “Yugo Next” serije izlaganja tijekom 1995. godine pojavio kao eksponat.
Sama ideja je dakle urodila nekim vrlo interesantnim radovima. A sam autor ideje izjavio je “Stvarno sam ugodno iznenađen radovima. Jer svi zajedno predstavljaju nevjerojatnu količinu mašte, a to je ponekad najteži dio nekog kreativnog procesa.
Ideja je započela mišlju “Gdje krenuti kada se Yugo ne želi pokrenuti” i prerasla je u želju za pretvaranjem beskorisnog proizvoda u nešto drugo. Time sam htio ovom konkretnom beskorisnom proizvodu podariti novi život i novu funkcionalnost. A moji su student u svemu tome uspjeli. I na impresivan način odradili zadano”.
Uglavnom, eto… Ova je umjetnička eskapada za Yugo učinila puno više od bilo kakvog odjela marketinga koji je sa svojim reklamama punio eter pojedinih televizija u Americi. I samim time je od jednog uglatog i Amerima smiješnog automobile barem na trenutak Yugo dobio jedan sasvim drugačiji status.
Pa iako mnoge liste najgorih automobile svih vremena u Americi na prvom mjestu nerijetko imaju upravo Yugo, nama je ovdje lijepo vidjeti da se iz cijele te ružne i smiješne priče ipak dogodilo i nešto pozitivno.
Samim time “kakva plata, takva vrata” (što je jedan od kupaca svojevremeno pronašao u vratima svog primjerka Yuga) možda ipak ima drugačije značenje. Jer vrata ovog jugoslavenskog čuda ipak nisu ostala zatvorena.
Pogotovo u našim krajevima, gdje Yugo i dan-danas oko sebe skuplja štovatelje.
