Eto nekolicine nepotrebno kompliciranih automobila
Nevezano uz to radi li se o nekom konkretnom dijelu automobila ili pak o cjelini, u nastavku slijedi sedam automobila koji su jednostavno previše komplicirani.
Zašto bi bilo jednostavno, kada može biti komplicirano?
To je pitanje koje se jako često veže uz odnos djelatnika i šefa. Isto vrijedi i za odnos dvoje ljudi u dugoj vezi, braku ili nečem tome sličnom. A kako se može vidjeti iz priloženog, takav je slučaj i s nekim proizvođačima automobila.
Stoga mislim da je ovo sasvim dovoljno za uvod u samu listu.
I zato od ovog trenutka krećemo s nabrajanjem automobila koji su poslužili kao primjer gore navedenoj poslovici…

Ford Fairlane 500 Skyliner
Američki automobili iz pedesetih godina prošlog stoljeća zapravo su vrlo jednostavni: velik motor, stražnji pogonski kotači, ogromna i teška karoserija s perajama na svom stražnjem dijelu i hrpetina kroma. To je manje-više to.
Ali Ford se s topless-verzijom modela Fairlane odlučio poigrati i 1957. je godine Fairlane 500 Skyliner kao limitirana i posebna verzija modela na stigao na svijet. I to s jednim od najkompliciranijih sustava za otvaranje i zatvaranje krova koji su se ikada našli na nekom automobilu.
Za početak sam krov nije bio izrađen od platna, već je 500 Skyliner zapravo prvi CC-automobil. A onda su tu i komponente koje su ovaj prvijenac učinile nenormalno kompliciranim.
Kako bi se krov otvarao i zatvarao, odnosno pojavljivao iz prtljažnika i skrivao se u njega, Ford je odlučio iskoristiti nekih 185 metara žice. Zatim je proizvedeno čak sedam unikatnih motora koji služe za pokretanje krova u oba smjera, a onda vrijedi spomenuti 4 amortizera, 4 mehanizma za zaključavanje pozicije krova i naposljetku čak 10 solenoida.
Sve je to ovo Fordovo čudo s kraja pedesetih godina prošlog stoljeća čini jednim od najkompliciranijih automobila koji su se ikada pojavili na tržištu.
U Americi i izvan nje.

Mercedes-Benz 600 Pullman
Čak i kada izuzmemo preko 6 metara dužine, skoro 2 metra širine i oko 3 tone prosječne težine (ovisno o količini frižidera i boca šampanjca koje su diktatori imali sa sobom u automobilu), ovaj je Mercedes bez ikakve rezerve dokazao svoj neprikosnoveni status kralja luksuza.
Jer sredinom šezdesetih godina nije bilo luksuznijeg, većeg i megalomanskije nastrojenog modela od Pullmana (ili „Grossera“ kako su ga u Engleskoj nazivali). A i dan-danas rijetki automobili mogu biti opisani tim statusom i stavljeni u istu rečenicu s ovim dugačkim i teškom tehnološkim čudom.
Što se tehnologije tiče, za početak je tu ogroman 6,3-litarski V8 motor s 250 konja koji je umjesto standardnih rasplinjača na sebi imao mega-kompleksan i ultra-kompliciran Boschev mehanički sustav ubrizgavanja goriva.
Uz to je ovaj nenormalni Mercedes imao i giga-kompliciran zračni ovjes koji je bilo moguće podešavati. A onda je tu bio i hidraulički sustav koji je stvarao pritisak od 150 bara.
Dotični se sustav koristio za otvaranje i zatvaranje prozora, pomicanje sjedala, otvaranje prtljažnika, centralno zaključavanje te automatsko otvaranje i zatvaranje vrata.
Sve je to naravno predstavljalo vanzemaljsku tehnologiju 1964. godine, kada se Pullman pojavio na tržištu. A danas pak zadaje muke vlasnicima preostalih primjeraka, jer je restoracija ekstremno kompleksna, komplicirana i nenormalno skupa.
Ali to je dio fascinacije ovog mega-luksuznog automobila u kojem su svoje guzice grijali estradnjaci, prinčevi i diktatori.

Mitsubishi 3000 GT
Ako biste negdje crno na bijelom pročitali specifikacije i stavke opreme i tehnologije ovog automobila, vjerojatno biste pomislili kako se Mitsubishi u današnje vrijeme konačno probudio iz sna o mini-SUV modelima i sličnim glupostima na četiri kotača. Jer pogon na sve kotače, elektronički kontrolirani ovjes, aktivni aerodinamički dodaci i sustavi i upravljanje na sva četiri kotača u sklopu ovog su Mitsubishijevog modela i više nego prisutni.
I zato biste bili u krivu, jer je ovaj automobil svijetu predstavljen još davne 1990. godine. I danas prvi proizvedeni primjerci uživaju status starodobnog vozila.
Inicijalno je Mitsubishi 3000 GT trebao biti konkurent Toyoti Supri i Porscheu 911. Ali kada je automobil predstavljen javnosti, ispalo je kako ovaj japanski sportaš zapravo koketira s poimanjem super-automobila.
Izuzev sve sile tehnologija koje nitko do tog momenta nije ni zamišljao, impresivne su bile i neke brojke.
Trolitreni je „šestak“ posložen u V-konfiguraciju na sva je četiri kotača izbacivao nekih 330 konja. Doduše, u Japanu su to zbog onog „džentlmenskog sporazuma“ i dalje reklamirali kao 276 konja, ali Dyno ne laže.
A ne lažu ni inicijalni testovi koji su više puta potvrdili da je Mitsubishi stvorio tehno-čudovište pred kojim su drhtali veći i jači automobili tog vremena. Ili su barem trebali.
Uglavnom, ako ste ikada pomislili kako je vaš automobil nakrcan tehnologijom, razmislite ponovno. Jer Mitsubishi je u 3000 GT upakirao sve ono što kupci danas nemaju na raspolaganju.
I to prije više od 30 godina.

Peugeot 206 CC
Iako je Mercedes-Benz SLK otpočeo CC-eru i takvu ideologiju plastičnih pomičnih krovova učinio atraktivnom, Peugeot 206 CC bio je prvi automobil koji je dotičnu ideju donio masama.
I odjednom su svi mogli za relativno malo novaca uživati u otvorenom krovu i zvjezdanom nebu tijekom vožnje. A to je u svakom slučaju bilo jako dobro prihvaćeno i zato je prodano preko 360.000 primjeraka ovog malenog Francuza s pomičnim tvrdim krovom.
No upravo u tom krovu i jest bio najveći problem za ovu verziju malenog Peugeota…
Tvrtka Heuliez svoj je posao odradila kako treba, ali onda na scenu stiže klasična Peugeotova priča s početka novog milenija. Ona o niskom nivou kvalitete i lošim strujnim krugovima koji u kombinaciji s milijunom senzora vlasnicima kompliciraju živote. Jer to je bila priča o Peugeotu tih godina, pa ni 206 CC nije mogao biti ništa bolji.
Uglavnom, vrijedi konstatirati kako su u Peugeotu sa svojim mikro-prekidačima i kompliciranim dosjedima u*rali motku.
Nakon samo nekoliko otvaranja i zatvaranja krova, skriveni su nosači dobili „ikserice“. Nedugo nakon toga je struja najčešće počela stvarati probleme. A onda je kao šlag na torti ovaj ultra-komplicirani krov u svom erektiranom izdanju slinio poput jumfera u kupleraju.
I zato je ovaj mali kabriolet usprkos ogromnom broju prodanih primjeraka ispao pretjerano kompliciranim. I ne baš voljenim automobilom.

Volkswagen Phaeton
Legenda kaže da je Volkswagen tamo negdje početkom novog milenija pokušao otići u neke druge sfere postojanja. I pri tome proširiti ponudu, tj. ponuditi svijetu nekolicinu stvarno posebnih automobila.
Tih je dana uz veliku medijsku pompu i na sveopće oduševljenje nastao Volkswagen Nardo i u svojem se konceptnom izdanju zadržao zauvijek. A onda je krenula priča i oko ultra-luksuzne i nenormalno komplicirane limuzine pod nazivom Phaeton.
Legenda kaže kako u razradi modela niti jedan detalj nije ostao netaknut. I kako je npr. na 50 stupnjeva vanjske temperature Phaeton u svojoj najjačoj verziji morao zadržati rashlađenu atmosferu unutar samog sebe. I to vozeći konstantnom brzinom od 199 kilometara na sat.
Uz to je morao kupcima nuditi i luksuz koji čak ni Mercedes-Benz nije imao hrabrosti postaviti unutar S-Klase. Zbog toga je uz ogroman 6-litreni W12 motor u svojoj najjačoj verziji Phaeton raspolagao i s milijardom senzora, naprednim mjenjačem, podesivim ovjesom i prvom serijskom inačicom ovećeg Infotainment-sustava koji je svijet automobila imao prilike vidjeti.
No kako Volkswagen u pravilu ne proizvodi luksuzne automobile, tako je sva sila ovih kompliciranih i nenormalno skupih sustava presudila ovom automobilu.
Danas ih se može kupiti za šaku novaca, jer su njihovi vlasnici od trenutka kupnje do momenta prodaje (najvjerojatnije) bankrotirali zbog servisa i troškova održavanja ovog ultra-kompliciranog automobila.

Citroën C3 Pluriel
Ako samo malčice pogledamo u povijest Citroëna, jako brzo postaje vidljivo da ljudi zaposleni unutar te slavne tvrtke imaju čudne porive. I to najčešće kada pokušavaju davati odgovore na pitanja koja nikada i nikome nije palo na um postaviti.
Ova marka konstantno izmišlja „toplu vodu“ i neke od sasvim normalnih i upotrebljivih sitnica unutar automobila uvijek nekamo razmjesti. Ili jednostavno promijeni način na koji te sitnice funkcioniraju.
Uostalom, dovoljno je pogledati gdje se sve nalazio „kazić“ na nekim starijim modelima ili pak na koji način je funkcioniralo okretanje volana na nekima od novijih i sve je istog momenta jasno.
…a onda je na red stiglo i nikad postavljeno pitanje vezano uz mali gradski automobil s pokretnim krovom i Citroënov odgovor koji je na scenu donio C3 Pluriel.
Ideja je bila sastaviti gradski kompakt.
Znate, jedan od onih oblih, malenih, praktičnih i dizajnerskim rješenjima praktičan automobil kakvi se već desetljećima proizvode s potpisima raznoraznih proizvođača. Ali kako to u Citroënu obično biva, Pluriel je morao biti poseban.
I bio je.
Iskreno govoreći, gluplju ideju dugo nisam vidio. Jer ovaj se kompakt uz malo truda transformirao u maleni urbani kabriolet. No Citroën ne bi bio Citroën kada se cijela priča oko jednostavnog podizanja i spuštanja krova ne bi zakomplicirala do krajnjih granica, pa je u tom smjeru priča i krenula…
Krov je trebalo prvo ručno spustiti. Zatim je bilo potrebnbo otvoriti pola stražnjeg dijela automobila i nakon otvaranja poskidati dijelove karoserije koji ga inače drže zatvorenim. I onda sve to ostaviti u garaži.
Time je Citroën uz apsolutno bespotrebno kompliciranje proizveo još i nepraktičan, kvarljiv, debeo i ružan automobil koji nije imao nikakvog smisla. I time je po tko zna koji puta proizvedena hrpetina ničega što se prodavalo samo onima koji su iz ovog ili onog razloga poželjeli biti „posebni“ ili „drugačiji“.
Znate, poput onih koji najčešće sami sjede u bircu i piju kavu gledajući oko sebe i pitajući se zašto nemaju prijatelje. I najvjerojatnije u svom vlasništvu imaju ovu nakaradu od automobila.

Bugatti Veyron
Ako na svijetu postoji praktičan opis megalomanije, onda je to Bugatti Veyron. Jer taj je automobil tijekom svog nastanka uzrokovao više infarkta, nego Marilyn Monroe onom slavnom scenom u kojoj se noseći bijelu haljinicu međunožjem pozicionirala točno iznad šahta na cesti.
A kako i ne bi, kada u procesu stvaranja ovog čudovišta nisu redefinirani samo putevi tehnologije i tehnike, već je ekipa iz Bugattija sustavno zaobilazila i neke zakone fizike, aerodinamike, itd…
Martin Winterkorn je kao glavna faca ovog projekta od Bugattijevog pogona ukratko i po već otprije viđenim navikama napravio logor. I zaposlenici su tijekom punih 6 godina proživljavali svoje najgore dane na poslu. Jer Herr Martin u svojoj fiksaciji oko stvaranja najbržeg serijskog automobila na svijetu nije popuštao niti pedlja. A danak su plaćali zaposlenici.
Bugatti Veyron ne samo da ima milijun detalja koji ga čine svemirskim brodom za cestovnu upotrebu, već i ogromnu količinu otprije poznatih sustava i dijelova koji su tijekom razrade jednostavno redefinirani.
I to do krajnjih granica izdržljivosti materijala, forme i funkcije, mijenjajući pri tome oveću količinu zakonitosti iz domena fizike, mehanike i kemije.
Bugatti Veyron u svom konačnom obliku pod haubom ima dva motora spojena u jedan. Zatim ima 4 Turbo-punjača, 10 hladnjaka, dvije brave od kojih jedna služi za pokretanje motora, a druga za pokretanje Warp-jezgre. I na kraju krajeva sa svim tim detaljima na raspolaganju Veyron juri debelo preko 400 kilometara na sat i pri tome u minuti usisava količinu zraka koju prosječan čovjek udiše puna 4 dana.
Tehnologija koja stoji iza ovog automobila nadmašila je čak i naizgled nenadmašni supersonični putnički avion pod nazivom Concorde. Zato mnogi (uključujući i mene) ovaj automobil uspoređuju s tim legendarnim zrakoplovom. Ali ta usporedba zapravo i nije na mjestu, jer supersonični zrakoplovi postojali su godinama prije nego je Concorde ugledao svjetlo dana, dok cestovni automobili s klima-uređajem i garancijom do Veyrona nisu dolazili do brzina od 400 kilometara na sat.
Uglavnom, kada se u globalu pogleda prema ovom automobilu, neki će reći da je ružan. Neki će reći da je genijalan. A neki pak neće reći ništa i nastavit će piti kavu. No kojima god pripadali, nepobitna je činjenica da je Veyron i dan-danas najluđi, najkompleksniji i najnapredniji automobil koji je svijet ikada vidio.
I takvog što može proizvesti samo um jednog kompleksaša sa sindromom Boga.
Zato je ponekad lijepo znati da takvi likovi postoje na ovom svijetu.
