Croatian Drift Challenge Rd.1 – jedna nedjelja nakon 11 godina postojanja
To bi ukratko bilo to što se tiče obljetnice, jer Mičevec već punih 11 godina biva sporadično okupan u zvukovima gromoglasnih mašina i dimnim zavjesama koje napaćene gume dotičnih mašina vrišteći ispuštaju po stazi. A za sve je kriva ekipa koja uporno na tom poligonu održava jedino hrvatsko natjecanje u Driftu.
Nedjelja. Dan kao i svaki drugi, samo s manje posla. Doduše, kako za koga, jer dok neki odmaraju kod kuće i gledaju reprize turskih sapunica, neki drugi se osim na suncu prže i na laganoj vatrici s pitanjem “hoće li sve proći kako treba”. Jer organizirati jedan vrlo dinamičan event poput ovog nije mala stvar – pogotovo kada uz oveću količinu snage, testosterona i ego tripa za volanom s druge strane ograde stoji i publika koja u stopu prati sve što se na stazi događa.
…i tako već punih 11 godina.
Uglavnom, nedjelja… Dan kao i svaki drugi. Na Mičevcu, tj. preciznije rečeno na poligonu Oryxovog centra sigurne vožnje. Blizu aerodroma. I još bliže svoj sili rasplesanih automobila i pregorenih mehaničara koji na njima svako toliko imaju neke intervencije.
Bio je to jedan iznimno sunčan dan… Vruć. Lijep. Bez oblaka na horizontu. Frizura postojana.
Dakle, ove je nedjelje, tj. dana 9. lipnja godine nam gospodnje 2019. Oryx centar sigurne vožnje ugostio još jedno izdanje Croatian Drift Challenge-a, odnosno hrvatskog prvenstva u Driftu.
Na kipućoj stazi i oko nje okupila se hrpetina posjetitelja, tridesetak natjecatelja, te nekoliko izlagača koji su svojim djelovanjem tu negdje blizu auto-industrije i njenih pratećih segmenata. Također, tu je bio i obavezan šator pod kojim je bilo moguće uz glasan smijeh sa svih strana pojesti nešto fino i mesnato, te popiti nešto još finije – i to po mogućnosti od hmelja, ječma i sveg onog drugog što Hrvati toliko vole. Dakle, prava idila. No na to su već navikli svi oni koji već desetljeće i sitno prate ove automobilističke ekvivalente plesu sa zvijezdama u organizaciji ekipe iz BMW kluba i njima sličnih zaljubljenika u moderne plesove i gumice.
Doduše, ako ćemo iskreno, mogu reći da pamtim popunjenije tribine i parkiralište, pa je samim time moguće zaključiti kako interes za automobilističko-sportskim eskapadama u Hrvata malčice opada. Ali s druge strane to i nije toliko bitno, jer su se na Mičevcu i ovaj puta pojavila neka stara, ali i neka nova imena za volanom, tj. u konkurenciji natjecatelja. A to je ipak najvažnije od svega.
Što se samog tijeka natjecanja tiče, reklo bi se da je cijela priča manje ili više klasična: red kvalifikacija, pa mala pauza. Zatim opet red kvalifikacija, pa opet mala pauza. Potom je došao red za publiku koja se odvažila napraviti Taxi-krug u trkaćem Drift-automobilu na stazi, a onda opet red kvalifikacija i kraća pauza…i tako do nekih tri popodne, kada su polako krenule finalne borbe koje su u ovom izdanju CDC-a ishodile nekim apsolutno neočekivanim rezultatima.
Naime, iako mnogi u sklopu Drift-scene u Hrvata zamjeraju prekomjernu količinu BMW-ovih vremešnih “kockica” i E36-ica na stazi, te jako male pomake unutar konkurencije tijekom natjecanja, sve su to tek sitni detalji. Uostalom, u krajnjoj liniji nije toliko važno što se vozi, već kako se vozi, a tu su dečki (pretežno) za volanima svojih BMW-a itekako imali što za pokazati. Jer “twin driftovi”, tj. finalne vožnje nisu za svakoga, te je potrebna oveća količina znanja, tehnike i čiste ludosti, ne bi li se stiglo do pobjedničkog postolja, odnosno trona najboljih.
I upravo u tom dijelu priče stiže najveće iznenađenje cijelog dana, jer nitko normalan ne bi očekivao da će upravo jedan “rookie” svojom tehnikom i preciznošću pomesti neke od favorita. Uglavnom, upravo se to i dogodilo, te je Erik Janković sa svojim crnim BMW-om E36 uspio na najviše mjesto trona doletjeti poput komete. No kako ne bih spomenuo samo jednog-jedinog natjecatelja na tronu, recimo i da su g. Pogačar i g. Višković sa svojim BMW-ima stigli do drugog i trećeg mjesta.
Konkurencija na stazi bila je na momente stvarno žestoka. I zapravo je čudno da su neki od favorita uspjeli otpasti iz nje do polufinalnih vožnji. Ali sve je to sport, pa neka striktna pravila u tom kontekstu jednostavno ne postoje, te ako već ni zbog čega drugog, onda se upravo zbog toga nitko nema osnove ljutiti. No s obzirom na neke stvarno bolesno sposobne automobile i neke stvarno agresivne i pomalo poremećene vozače, pomalo čudi kako su npr. gospoda Kauderer i Skoko uspjeli ispasti iz natjecanja od naizgled slabijih protivnika. No i to je sport, pa kako kaže ona poznata nam stara narodna, “tko se ljuti, uvali mu kruti”.
Uglavnom, tijekom čitavog je dana bilo itekako što za vidjeti na stazi, ali i oko nje. Od oskudno odjevenih pripadnica ljepšeg spola, šarolike publike s “bauštelac-style” osunčanim tijelima, preko nekih vrlo interesantnih automobila koji su svojim prisustvom ukrašavali parking, pa sve do Loleka i Boleka koji su se u jednom momentu odlučili svoje rijetko lijepe frizure provozati po stazi u 40 godina staroj V8-kanti.
Sveopće poznati i apsolutno prihvaćeni voditelj programa zvani Emilio je s visine (i u društvu sudaca) po tko zna koji puta svojim šalama i pošalicama na račun svega i svačega svako toliko nasmijavao publiku.
Bilo je tu i ćevapa u kombinaciji s pljeskavicama i pecivima, nešto piva, pokoja mrkvica i hrpetina alata i ekipe koja je s njima mahala tijekom priprema automobila za natjecanje. Uglavnom, čak je i prije samih natjecateljskih vožnji bilo svega i svačega za vidjeti. No i na to smo nekako s godinama navikli. Ili smo do sada barem trebali naviknuti.
Dakle, ako bih rezimirao ovo izdanje Croatian Drift Challengea u samo jednoj rečenici, moglo bi se reći kako je sve bilo “super – baš kao i obično”. No s one druge strane vrijedi spomenuti i nekoliko stvari oko kojih se moglo još malčice poraditi…
Naime, kako svaki ovakav event predstavlja svojevrstan “šou-program”, tako je i CDC u svim svojim izdanjima do sada funkcionirao prema tom postulatu. Ali u sklopu prve ovogodišnje “runde” atmosfera je ipak malčice zakazala. I to ne zbog posjetitelja kojih je (istini za volju moglo i trebalo biti više), već prvenstveno zbog DJ-a koji je očito zaspao i sve nas prisutne prepustio milim zvukovima Celine Dion, Whitney Houston i sporadične “Macarene”. Mislim, tko normalan dođe puštati glazbu na jednom ovakvom eventu i onda odluči preko razglasa opaliti hitove poput “Hush”, “You Can Leave Your Hat On” i faking “Macarene”? Je li čovjek bio pijan ili je jednostavno zaspao od vrućine, stvarno ne mogu reći. Ali ova kombinacija retro-užasa, sporih ritmova i mrtvih estradnjaka stvarno me bacala u cinični delirij tijekom cijelog dana.
No ako zanemarimo DJ-a i njegov repertoar kombinacije uspavanki, mrtvih plesova i striperskih himni, sve je skupa prošlo super. Iako je bilo vruće. I to pakleno vruće.
Stoga na kraju krajeva nema mjesta zamjerkama, jer se u krajnjoj liniji još jedan uspješan dan utrkivanja iza nas. Dan u kojem je izuzev oveće količine dima i benzina u zraku publika imala prilike uživati u nekim stvarno briljantnim vožnjama. A sve to ne bi bilo moguće da ova ekipa već jedanaest godine ne pokazuje apsolutan entuzijazam prema ovoj poprilično pomaknutoj grani auto-sporta.
I zato umjesto zamjerki na “Macarenu” i nedostatak hostesa vrijedi reći jedno veliko hvala. Jer bi bez ovakvih evenata kalendar auto-sporta u Hrvata itekako bio osiromašen.
A to bi stvarno bilo loše, zar ne?!
