Kada sam prije nekoliko godina tražeći neke dijelove za trkaći automobil od prijatelja na stranicama jedne tvrtke naletio na ovaj automobil, iskreno, prvo sam umro od smijeha. A onda sam se naglo uozbiljio i zapitao se “Tko bi pri zdravoj pameti uopće smislio nešto ovakvo za utrkivanje?!”.
Odgovor do dan-danas nisam saznao, no automobil itekako vrijedi predstaviti.

Kada se čovjek prisjeti BMW-a Isette, dvije stvari padaju na pamet. Prva je odličan Corbijnov spot za pjesmu “Never Let Me Down Again” od Depeche Mode. A druga je odličan portret smotanog tikvana pod imenom Steve Urkel, kojeg glumac Jaleel White glumi u seriji “Family Matters”.
Dakle, s jedne strane stoji metaforičko crno-bijelo čudo od spota, a s druge strane simpatična šeprtlja u sklopu televizijske serije. I zajednički je nazivnik u obliku najmanjeg, najslabijeg i najnesigurnijeg automobila koji je BMW ikad ponudio tržištu.

Kada je sredinom 1955. godine Isetta sa znakom BMW-a prvi puta predstavljena svijetu, nitko se nije baš pretjerano pomamio za kupnjom. No u razdoblju od prvog predstavljanja do sredine 1962. godine, ukupno ih je prodano preko 160.000 komada, što je u sklopu auto-industrije ipak ostavilo nekog traga.

Prije svega poznata po “kuglastoj” karoseriji i motoru zapremine 0,25 litara (što je u današnjim pojmovima malo čak i za bocu soka ili vode) koji je razvijao ukupno 13 konjskih snaga, Isetta je bila zamišljena kao gradski automobil s malim troškovima održavanja. Ovaj je konkretan automobil mogao voziti praktički bilo tko, s obzirom na to da je bilo potrebno imati vozačku dozvolu za motocikl od 250 “kubika”.
Stoga ni ne čudi kako je prvih desetak tisuća komada prodano već tijekom prve godine proizvodnje.

S druge strane, Isetta je bila isto toliko poznata i po činjenici da je bilo potrebno jako malo da u njoj vozač jednostavno pogine.
Naime, u slučaju nezgode nije bilo moguće čak ni izletjeti kroz vjetrobransko staklo, obzirom je za takvu radnju uzrokovanu zakonima fizike smetao volan koji se otvarao zajedno s jedinim vratima na automobilu.
Tako je Isetta u današnje vrijeme smiješan i simpatičan automobil i komad povijesti jedne slavne marke koji je u istoj mjeri tragičan i opasan.

No sve to skupa nije spriječilo “nepoznatog počinitelja” da iz jednog običnog primjerka Isette 300 iz 1959. godine napravi ni manje ni više nego Dragster.

Ono što se o samom uratku zna, jest činjenica kako je izrada naručena od strane sakupljača malih automobila po imenu Bruce Weiner te kako je sama inspiracija stigla u obliku malog “Hot Wheels” autića iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Naravno, bez pogleda na fotografije koje otkrivaju kako je to izvedeno cijela priča zvuči nemoguće. Pogotovo kad se u kontekstu “Whatta Drag” Isette (kako se uradak inače naziva od milja) spomene Chevroletov “Big Block” V8 motor sa 8,2 litara zapremine u kombinaciji s kompresorom.
To sve zajedno na papiru izražava vrijednost u smislu snage od preko 730 konjskih snaga, a u praksi rezultira sa ispod 11 sekundi u sklopu kojih prelazi četvrt milje, odnosno 402,31 metar.
Simpatično, zar ne?!

No nije samo snaga sve što je simpatično na ovom automobilu, već se prije svega ističe ideja. A zatim i provedba, obzirom da ova Isetta sama sa sobom nema ama baš nikakve veze.

Naime, izuzev gore spomenutog Chevroletovog “Big Block” motora, sve je na ovom automobilu ručno pripasivano. I to većinom s raznih BMW-ovih modela, kako bi u originalu bavasrski automobil ostao što je moguće vjerniji svojoj zemlji podrijetla.
Tako se na ovoj Isetti za početak nalazi ovjes i kočioni sustav sa BMW-a M3 E46. Zatim su tu i prednje 16-inčne felge također donirane s BMW-a i presvučene s BF Goodrich G-Force gumama. A stražnji su kotači nešto većih dimenzija, tj. 18-inča.

Sve ostalo je na automobilu napravljeno ručno, a što je najbolje od svega automobil je u potpunosti funkcionalan.

Otkad se sam uradak u ovom obliku pojavio 2005. godine, malobrojni su posjetitelji utrka ubrzanja u SAD-u imali prilike vidjeti ovog mini-monstruma u akciji. No oni koji su ga ipak imali prilike vidjeti svjedoče o jednom od najuvrnutijih automobila ikad viđenih. na nekoj utrci.
Pogotovo kad se uzme u obzir kako je u originalu jedan od najmanjih automobila svih vremena u ovoj svojoj modernoj i trkaćoj inkarnaciji dugačak skoro četiri metra.

Uglavnom, moram priznati da u taj dio priče uopće ne sumnjam. Dapače, već samim pogledom na fotografije nemam drugog izbora nego složiti se sa tvrdnjom koja podrazumijeva uvrnutost i opće ludilo.
A vjerujem i da nisam jedini koji tako razmišlja.