Automobili o kojima više nitko ne priča: Mazda RX-7 (FC)
Mazdin put do oporavka od pada prodaje i proizvodnje automobila koji se dogodio sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pokrenut je s novim generacijama modela poput 323. Ali u svemu tome je i treća generacija modela RX-7 imala svoju ulogu. I s vremenom je upravo ova Mazda ispala hitom koji je proizvođaču trebao da bi opstao.
No u današnje vrijeme o toj zanimljivom i nekonvencionalnom automobilu više nitko ne priča.

Kada je 1981. godine pokrenuta priča oko „Projekta 747“ koji je u svom finalnom obliku trebao na svijet donijeti drugu generaciju Mazda RX-7, nitko nije vjerovao da bi nasljednik u osamdesetima mogao biti bolji i uvjerljiviji od originala iz sedamdesetih. Jer Mazda s ovim automobilom nije samo pokrenula Rotary-revoluciju na cesti, već je svako malo dominirala i na stazama diljem svijeta. I to neovisno o podlozi po kojoj su se vozači borili sa štopericom i sami sa sobom.

Kada je Akio Uchyama zajedno sa svojom ekipom dizajnera, tehnologa i inženjera 1985. godine konačno završio posao oko FC3-generacije modela, priča o ovom automobilu odjeknula je u javnosti poput tek malobrojnih drugih japanskih automobila tog vremena. Ali u Mazdi su prvenstveno ciljali na američko tržište, pa je amerikanizacija RX-7-ice bila nužna i sveobuhvatna.

Istraživanje američkog tržišta trajalo je nekoliko mjeseci i analizirano je u dva pravca: jedan u smjeru prodaje prethodne generacije modela RX-7 na američkom tržištu, a drugi u domeni želja i navika s kojima Ameri pristupaju kupnji sportskog automobila. Jer sportska orijentacija za Mazdu RX-7 niti na trenutak nije bila upitna. Po završetku istraživanja je striček Akio je sa sobom uzeo petoro dizajnera i na neko vrijeme preselio u Kaliforniju. Odnosno u MANA-studio u kojem je Mazda RX-7 treće generacije postala prvim pravim projektom s bazom u Americi.

Kenichi Yamamoto je kao šef razvoja u Mazdi nadgledao cijelu priču, dok je Akio Uchyama zajedno s nekolicinom dizajnera odradio posao na polju izgleda i ergonomije automobila. A potom je u cijelu priču involviran i Matasabura Maedu kao čovjek koji je sudjelovao u razradi prethodne generacije model RX-7, pa su time u Mazdi zapravo čvrsto odlučili ne prepuštati ništa slučaju i svim kapacitetima stati iza priče o novom sportskom automobilu iz Hiroshime.
Ali kada je dizajn odrađen do kraja i kada je Mazda RX-7 FC po prvi puta prikazana svijetu 1985. godine, došlo je do problema…

Naime, s obzirom na svu količinu istraživanja i posla oko ovog modela, pomalo je čudno što (tada) nova Mazda RX-7 u ogromnom postotku nalikuje na produkt dizajnerskog pera gospodina pod imenom Harm Lagaay koji je svojevremeno dizajnirao Porsche 924. Odnosno automobil koji je u vrijeme Mazdinog izlaska na tržište već odavno bio etabliran na tržištu. Iz Porschea su naravno odmah reagirali i bunili se zbog pretjerane sličnosti između ova dva modela, ali to baš i nije urodilo plodom, jer je RX-7 ubrzo nakon premijere otišla u prodaju.
No sličnosti u smislu dizajna nisu jedine koje su već na prvi pogled bile vidljive, jer su i na polju performansi Mazda RX-7 FC i Porsche 924 S bili poput braće blizanaca. Doduše, Mazdino srce nije imalo klipove koji krase klasičan motor, već je bila riječ o Rotary-Wankel motoru, dok je onaj pod haubom Porschea bio klasični motor s 2,5 litara zapremine. No tu razlike zapravo dobrim dijelom prestaju, jer za početak oba automobila razvijaju 150 konja. Zatim oba automobila iz tih konja izvlače otprilike identičan broj „njutna“ i oba putem ručnog mjenjačkog sklopa s 5 brzina maksimalnu snagu i okretni moment (buraz) pri 3,000 okretaja u minuti izbacuju na stražnje kotače. Gabariti su također manje ili više identični, a isti je slučaj i s težinom oba automobila, njihovim međuosovinskim razmakom, veličinom prtljažnika, itd…

U smislu performansi su oba automobila sposobna za ubrzanje do stotke za nekih 8 sekundi. Oba idu mrvu iznad 210 kilometara na sat i oba na testiranjima ostvaruju manje-više identične rezultate. Stoga se zapravo najveće razlike svode na potrošnju goriva, jer se u usporedbi s Porscheom motor u Mazdi ponaša poput kvartovskog pijanca, a i ova dva automobila iz ovog ili onog razloga nisu baš u istom cjenovnom rangu. Odnosno, Porsche 924 S je u startu bio dosta skuplji od Mazda RX-7 FC, pa je kod zlobnika ova Mazda zapravo bila „Porsche 924 za sirotinju“.
Ali s vremenom i razvojem provedenim od strane vrijednih i tehnološki naprednih Japanaca Mazda RX-7 FC ipak postaje respektabilna sila na cesti i na stazi. A to u osamdesetima i naglim porastom sportski-orijentiranih automobila na tržištu definitivno nije mala stvar.

Kao što je to bio slučaj s većinom japanskih automobila iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, Mazda RX-7 FC bio je stroj kojem je kumovao visok stupanj tehnološke zrelosti. Izuzev luksuznih komadića opreme poput kožnih sjedala, audiofilskog radio-uređaja i sve sile detalja izrađenih od nekih (za ono vrijeme) posebnih materijala, u sklopu Mazde RX-7 FC moglo se naći svega i svačega – od adaptivnog servo-upravljača do aktivnog sustava za prigušivanje zvuka koji se aktivira prekidačem na ploči s instrumentima. A Rotary-Wankel motor s digitalnim ubrizgavanjem goriva i Turbo punjačem čiji je razvoj vodio gore spomenuti g. Hiroshi Ohzeki bio je tehnološki (za ono vrijeme) superiorna priča za sebe. Stoga Mazda RX-7 usprkos sličnostima s Porscheom 924 ipak vodi neku svoju priču i funkcionira na svoj unikatan način.

S vremenom je došlo do redizajna modela, pa se iz 13B-motora izvlačilo i preko 200 konjskih snaga s kojima je Mazda RX-7 FC Turbo-II dolazila u salone. Zatim se dodatno poradilo na imidžu te je nastala topless-verzija modela pred kojom se Porsche 944 Cabriolet mogao posramiti i sakriti u najbliži kontejner.
Mazda je model RX-7 FC profilirala kao sportski automobil koji s GT-modelima dijeli dobar dio orijentacije i karaktera. A s obzirom na cijenu koja je u jednom trenutku bila oko 15,000 Dolara niža od one s kojom je Porsche 944 dolazio u salone, nikoga ne treba čuditi da je prodaja ovog modela na američkom tržištu 1986. godine s brojkama od nekih 86,000 prodanih primjeraka činila oko 25% ukupne prodaje Mazdinih modela u Americi.

U cijeloj ovoj priči vrijedi spomenuti i Manga serijal pod nazivom “Initial D” u kojem je autor stripa (a kasnije i crtića u nastavcima) Shuichi Shigeno među prvim natjecateljima u pohodu na planinu Akina predstavio dva brata. Jedan se zvao Keisuke Takahashi i taj je kao drugi najbolji vozač tima “Red Suns” vozio žutu RX-7-icu FD, dok je njegov iskusniji brat pod imenom Ryosuke Takahashi svoju legendu gradio za volanom bijele Mazde RX-7 FC.
Dakle, niti svijet nacrtanih auto-utrka i polu-biografskih priča nije ostao imun na sve ono što je Mazda RX-7 FC svojevremeno bila.
Stoga s obzirom na sve te briljantne uspjehe s kojima se ovaj automobil mogao pohvaliti tijekom svog prisustva na tržištu zapravo čudi kako se i zašto ova slavna Mazda u današnje vrijeme svrstala među automobile o kojima više nitko ne priča.
Hm… Mislite li da je stvar možda u Miati prve generacije koja je također nastala u kalifornijskom MANA-studiju? Ili je pak riječ o sjeni koju je Mazda RX-7 FD zajedno s legijom „tjunera“ i Vinom Dieselom bacila na FC-generaciju?
Hm…
