Automobili o kojima više nitko ne priča: Lancia Dedra Integrale
Ako bismo krenuli pričati o Rallyju, onda je Lancia kao proizvođač automobila nezaobilazna stanica te priče, a model Delta Integrale na toj nezaobilaznoj stanici stoji poput vječnog i ozbiljnog konduktera. Ali Delta je kao kompaktni automobil u svojoj serijskoj verziji predstavljala odabir za one s viškom testosterona, pa se Lancia odlučila proizvesti i automobil na istoj bazi, ali za one koji su testosteron iskoristili za stvaranje obitelji.
Model je nazvan Dedra Integrale. I prava je šteta da u današnje vrijeme ovaj model stoji među onim automobilima o kojima više nitko ne priča.
Ne znam kako je s vama cijenjenim čitateljima, ali za neke od nas je svijet automobila zauvijek obilježen kroz bijele kompaktne automobile prošarane bojama Martini Racing Teama. Jer Rally nije samo sport, nego i ogromno polje afiniteta, a Lancia Delta HF Integrale je sav taj afinitet podizala na sedamnaestu potenciju. I od utrke do utrke gradila svoju legendu koja za mnoge traje i dan-danas.
Ovaj je trkaći automobil doslovce pomeo pod s konkurencijom. I to od stvaranja Grupe A do sredine devedesetih godina prošlog stoljeća, kada su na bojno polje svjetskog prvenstva u Rallyju počeli pristizati neki novi klinci s japanskom domovnicom. Mnogi su i u stvarnom svijetu imali prilike isprobati i zaljubiti se u Lanciu Deltu HF Integrale, jer je u obliku homologacijskog specijala „Kraljica Rallyja“ bila dostupna svekolikom tržištu. Ali mnogim drugim zaljubljenicima u prljave i prašnjave puteve svjetskog prvenstva u Rallyju žene i punice nisu dozvoljavale da si priušte Deltu HF Integrale. Jer svojim je relativno malim gabaritima, učestalim kvarovima i striktnim usmjerenjem prema natjeravanju Delta ispala automobilom koji s poimanjem obitelji baš i nema pretjerano puno veze.
I zato su Talijani odlučili motor iz Delte upakirati pod haubu modela Dedra te time stvoriti „Integralku za sve“.
Inicijalno je Dedra svijetu predstavljena 1989. godine kao nasljednik modela Prisma. Ljepuškasta je karoserija zajedno s lijepim, uglađenim i zanimljivim interijerom praktički instantno dobila svojih pet minuta slave. Ali Talijanima to nije bilo dovoljno, pa su samo dvije godine kasnije na tržište izbacili Dedru Integrale.
„Integralka“ je pod haubom imala motor od Lancije Delte. I to onaj dvolitreni s 8 ventila i Garrettovim Turbo-punjačem. Kada se sve zbrojilo na hrpu, dobivena snaga je iznosila nekakvih 170 konja, a pogon na sva četiri kotača dobio je svoj revidirani oblik i naziv „Visco Drive 2000“. Taj naziv doduše zvuči poput nekog niskobudžetnog znanstveno-fantastičnog filma iz osamdesetih, ali to pak ne treba pretjerano čuditi, jer su u tom trenutku devedesete tek otpočele. A od osamdesetih se tada malo tko oporavio.
Uglavnom, dvolitreni „Turbak“ u kombinaciji s četiri pogonska kotača i ljepuškastom karoserijom limuzinskog oblika već je tada zvučalo poput recepture nastale u raju. Ali u praksi baš i nije bilo tako.
Naime, Dedra Integrale je svojom pojavom na tržištu zasjela između ultra-praktičnog i performansama bezličnog Fiatovog modela Tempra i ultra-potentne, uglate i genijalne Alfe 155 koja je tih dana otpočela svoju nenormalno uspješnu trkaću karijeru. Samim time se Dedra Integrale pronašla u procijepu koji sam po sebi baš i nije imao smisla.
A onda je tu i dalje bila Delta Integrale kao svjetski poznat i opako poželjan automobil za čijim su se volanom u snovima vidjele nove generacije vozača.
Zbog svega toga Dedra Integrale jednostavno nije pogodila nišu u kojoj su je Talijani inicijalno zamišljali pa je uspjeh ove varijacije na temu ovog modela od samog početka bio upitan.
Što se performansi tiče, tih je 170 konjskih snaga osiguravalo ubrzanje do stotke za nekih 6,9 sekundi i obećavalo maksimalnu brzinu od 215 kilometara na sat. I to bi možda i bilo sasvim dovoljno da se u klasi s Dedrom Integrale izuzev domaćih konkurenata poput Alfe 155 nisu pronašli BMW, Audi i hrpetina Japanaca sa svojim tehno-čudovištima. No kako se taj segment brzih limuzina praktički preko noći napunio s brzim i sposobnim automobilima visokog stupnja kvalitete izrade, tako je Lancia i u tom dijelu s Dedrom Integrale ostala kratkih rukava.
S vremenom i razradom modela na tržištu dolazilo je i do nekih novih momenata. Lancia je početkom 1993. godine imala u planu pod haubu Dedre Integrale ugurati 16-ventilski motor iz Delte Integrale. Ali kada se 1994. godine redizajnirana Dedra Integrale našla na tržištu u kombinaciji s tim višestruko slavljenim motorom, svijet je ostao razočaran onime što je taj motor bio u stanju isporučiti na cestu.
Za razliku od Delte Integrale 16v koja je iz dana u dan bila sve jača te je snagom na trenutke prelazila 210 konja, za Dedru Integrale priča nije bila ni približno slična. Jer ovaj je motor s nazivno identičnom recepturom na kotače isporučivao 139 konja. Odnosno manje od bilo kojeg drugog konkurenta s dvolitrenim motorom pod haubom. I to je bilo sasvim dovoljno da čak i tvorci Dedre Integrale o ovom automobilu jednostavno prestaju pričati. Nažalost, reklo bi se. Jer Lancia Dedra kao lijepa baza u kombinaciji s itekako provjerenim i sposobnim motorom trebala je biti čudovište. No umjesto toga je loše vodstvo u Fiatovim foteljama u kombinaciji s na trenutke i više nego upitnom kvalitetom presudilo Dedri Integrale i osudilo je na propast.
No usprkos svemu tome i dalje u povijesti talijanske i globalne automobilske povijesti ostaje jedan elegantan automobil koji se u kombinaciji s komponentama kaljenim u blatu i prljavštini odvažio krenuti u borbu s nekim od najrazvikanijih automobila unutar kategorije kompaktnih limuzina.
Pa ako već ni zbog čega drugog, onda zbog sufiksa „Integrale“ i pokoje svijetle točke Lancia Dedra stoji kao jedan od onih automobila o kojima se danas praktički niti ne priča. A trebalo bi se. Tim više što je uskoro u planu ponovno osposobiti Lanciu kao proizvođača automobila bez kojeg svijet na četiri (pogonska) kotača nikada ne bi bio ono što je danas.
