Automobili o kojima više nitko ne priča: Ferrari Mondial
Je li moguće da se jedan Ferrari uspio okititi kategorijom o kojoj se u sklopu ovog mini-serijala tekstova radi?
Naravno da jest. I nije jedini. Ali je vjerojatno najimpozantniji među zaboravljenim modelima tog slavnog proizvođača automobila.
Ferrari Mondial
Ferrarijev nasljednik originalnog Mondiala 500 iz pedesetih stiliziran u legendarnom studiju Pininfarina i karoserijom sastavljen iza zidova još jedne legendarne tvrtke pod nazivom Carrozzeria Scaglietti.
Zvuči kao receptura koja je u najkraćim crticama osuđena na uspjeh. Ali u slučaju ovog Ferrarija to baš i nije bilo tako…
Osamdesete su godine prošlog stoljeća tih dana kucale na vrata manufakture u Maranellu. Ferrari je tih dana pod hitno htio neke od svojih modela preseliti na američko tržište i tamošnjim Yuppiejima pružiti priliku da na račun u Maranello istresu hrpetine novaca s Wall Streeta. Stoga je uz danas već legendarni model 308 GTB (ili GTS) u ponudu modela 1980. godine ušao i Mondial.
Ukratko, riječ je o GT-modelu koji je uz atraktivan “klinasti” dizajn i “pop-up” farove nudio i interijer u konfiguraciji 2+2. Time je ovaj Ferrari bio sve samo ne tipičan sportski automobil. Ali tako je trebalo i biti, jer štovatelji 308-ice već su došli na svoje, pa nije bilo smisla u repliciranju iste recepture s još jednim modelom.
Motor s kojim je Mondial inicijalno izašao na tržište bio je V8-konfiguracije. Imao je 3 litre zapremine i na stražnje je kotače bio u mogućnosti isporučiti 160 konja. A to pak nije bilo ni približno dovoljno da ovaj Ferrarijev model ikoga fascinira. Barem ne na pravi način, odnosno onako kako je dotadašnja ergela iz Maranella fascinirala svijet desetljećima prije.
Performanse su za Mondial u najmanju ruku ispale diskutabilnima. Jer 8,4 sekundi do “stotke” u osamdesetim su godinama prošlog stoljeća postizali dvostruko manji i desetak puta jeftiniji gradski automobili. Stoga je na kraju cijele priče ovaj Ferrarijev model ostao malčice kratkih rukava i ispao poput neželjenog djeteta koje se iz ovog ili onog razloga ipak rodilo.
I sve bi to još možda i bilo podložno nekakvom oprostu da se u cijelu priču nije upetljala kvaliteta. Odnosno bolje rečeno manjak kvalitete.
Ako biste pitali bilo kojeg mehaničara koji je ikada stajao blizu ovog automobila, isti bi okretao očima i gledao gdje je WC. Jer Mondial kao automobil usprkos Ferrarijevoj znački nije ispao ono što je trebao. Doduše, Marty Mystere ga je vozio u stripu, a Hollywood se potrudio ugurati ga kao jedan od automobila u kojima su se na srebrnom platnu vozikale seksi bogatašice. No Ferrari Mondial je već od prvih najava zgražao puriste i štovatelje ove slavne marke iz Maranella. I to najviše zato što je u bazi bila riječ o Ferrariju s četiri sjedala.
Moderne interpretacije te ideje također nisu dobro prošle, jer modeli 456 GT, 612 Scaglietti, pa čak i FF usprkos ispravnom DNA zbog te osnovne premise Ferrarija s četiri sjedala nisu mogli pronaći svoje mjesto pod suncem. A cijelu je tu priču na neki način započeo Ferrari Mondial, koji je u usporedbi s nešto manjim bratom pod nazivom 308 GTB djelovao kao da je usvojen.
Istini za volju, sa svojih 160 do 212 konja s kojima je Mondial od 1980. do 1993. godine raspolagao, i dalje je bila riječ o Ferrariju. A svi jako dobro znamo koliko strahopoštovanja, afiniteta i strasti to slavno prezime u svijetu automobila znači.
No kvalitetom kraj koje bi se i kineska kopija Ray-Ban naočala mogla pohvaliti svojom superiornošću, ovaj je Ferrarijev model ubrzo nakon pojavljivanja na tržištu stekao puno bogatih neprijatelja. Ulje je iz njega curilo brzinom svjetlosti, ventili su se raspadali kao da su napravljeni od Nutelle, a interijer je ergonomijom i detaljima djelovao sklepano poput poljskog zahoda.
Ali usprkos tome je i dalje riječ o Ferrariju koji ima V8-motor i zvuk koji diže kosu na glavi i budi mrtve.
Pa ako već ni zbog čega drugog, onda zbog toga ovaj automobil nije zaslužio biti zaboravljen.
