Automobili o kojima više nitko ne priča: Alfa Romeo 155 Q4
Svake godine tržište automobila ispada bogatijim za mali milijun modela. I koliko god da mediji posvećeni svijetu automobila najčešće o svakom novitetu pričaju u superlativima, neki od njih jako brzo padnu u zaborav.
Ideja iza ovog serijala tekstova bila je podsjetiti vas, cijenjene čitatelje na neke od automobila koji su iz ovog ili onog razloga pali u zaborav.
Pa krenimo s prvim “kandidatom”…
Alfa 155 Q4
Automobil koji svojom elegancijom čak ni u vrijeme kada je izašao na tržište nije bio ništa posebno. Logičan nastavak i posljednje poglavlje “klinastog” dizajna koji je još 1977. godine za Alfa Romeo otpočeo model Giulietta Nuova. Automobil s ispravnim DNA i jedan od onih koji će zbog svojeg pomalo čudnovatog pristupa i kombiniranju performansi s udobnošću zauvijek biti upisani u povijest. Ali i jedan od „onih“ koji su svojom upornošću i sposobnostima izazivali zavist konkurencije na trkaćim stazama.
Ova „Lancia Delta Integrale“ s guzicom svijetu je pokazala koliko nedodirljiv automobil na stazi zapravo može biti. I zbog ove su se Alfe u britanskom BTCC-u čak i bez oznake Q4 nakon samo nekoliko utrka mijenjala pravila. Jer dominacija Alfe 155 u toj je domeni auto-sporta tih godina ispala apsolutnom u svakom pogledu.
Slična se situacija događala i tijekom najboljih dana DTM-a (odnosno ITC-a). Najbolji primjer za to bila bi 1996. godina kada je Alfa 155 bez ikakvih problema konkurirala Mercedesovim i Opelovim bolidima na stazi te osvojila ukupno 10 od 26 utrka koje su se unutar 13 vikenda vozile te godine. Time je Alfa 155 samo još malčice proširila svoje uspjehe i pokazala se jednim od ponajboljih trkaćih automobila svog vremena.
Dok je klasični dvolitreni motor bez respiratornih pomagala za Alfu 155 donosio nekih 145 konja na prednje kotače, verzija Q4 je uspomoć Turbo-punjača na sva četiri kotača isporučivala 188 konja. Zbog toga je ova Alfa sa svojih okruglih 7 sekundi do „stotke“ ispala jednim od bržih i sposobnijih, ali realno (tj. u stvarnom svijetu, a ne na papiru) i najupotrebljivijih automobila u svojoj klasi.
No usprkos svojim sposobnostima, trkaćem pedigreu i rodnim vezama s „Integralkom“ ova je Alfa uspjela za mnoge pasti u zaborav.
Jedan od razloga zašto je tome tamo zasigurno se svodi na relativno nizak stupanj kvalitete s kojim je zbog konstantnog FIAT-ovog uplitanja u proizvodnju svaki Alfa Romeo tih godina dolazio na tržište. Drugi se pak svodi na relativno visoku cijenu za koju se mogao dobiti neki i više nego solidno opremljeni Audi A4 ili BMW serije 3, pa je masa štovatelja Alfe 155 iz prakse prešla u teoriju i verzija Q4 se baš i nije dobro prodavala.
I zato je malo pomalo ova Alfa usprkos svojim genijalnim i predivnim stranama ipak prešla među one automobile kojih se današnji klinci neće dotaknuti u razgovorima uz kavu.
Iskreno govoreći, to je zapravo šteta. Jer uz samo malo truda i nešto nižu cijenu, ova je Alfa mogla i dan-danas konkurirati nekim novim modelima automobila oko kojih se na ovaj ili onaj način diže prašina. No ovako je ta prašina samo pala na ovaj model.
I u toj je prašini i dan-danas ostala.
