Doživotni zatvor zbog uličnog utrkivanja – spavate li mirno hrvatski zakonodavci?
Kada smo već u genima toliko ovisni o Njemačkoj, sve se pitam kog se vraga i zakoni te zemlje ne primjenjuju u sklopu „našeg“ pravosudnog sustava…
Svi znamo da je brzina u kombinaciji s gustim prometom i hrpetinom pješaka najjednostavnija jednadžba za punjenje stranica crne kronike. No to svejedno ne sprječava određeni broj ljudi (da ne kažem morona) u liječenju svojih kompleksa na prometnicama gradova uzduž i poprijeko lijepe nam naše. Takvih je slučajeva u posljednje vrijeme bilo mali milijun, a kulminacija se dogodila prije nekoliko dana, kada je u roku od samo 24 sata zabilježena najskuplja prometna nezgoda na ovom području, te divljanje jednog apsolutnog kretena po jednoj od zagrebačkih avenija.
I da stvar bude bolja, dotični je kreten (a stvarno nema drugog opisa za takvu personu) uspio izbjeći bilo kakvu odgovornost i kaznu, jer kako policija službeno kaže, „nije bilo neposrednog ugrožavanja života“. Dakle, živimo u državi koja stvarno tolerira sve i svašta, te od nas normalnih sudionika u prometu zapravo radi idiote koji se eto tako pridržavaju zakona, a da za to nema realne potrebe.
I to je zapravo tragično za jednu zemlju u kojoj njeni oci konstantno povlače sufiks „pravna“. Jer to jednostavno nismo.
S druge strane, ulične su utrke opasne i u ostatku svijeta, pa je takav slučaj i s Njemačkom. I to ništa manje nego u Hrvata. Ali za razliku od Hrvatskog zakonodavstva i „pravnog sustava“, onaj njemački stvarno funkcionira. A najbolji primjer za to je upravo pred vama.
#Charlottenburg: Anklage wegen Mordes gegen die Tauentzien-Raser! https://t.co/ASzwb4oQe9 @bzberlin @BILD_Berlin pic.twitter.com/W2zXmmR7Ny
— Nacht Floh (@BZ_NachtFloh) July 22, 2016
Prije nekih tri godine se na ulicama Berlina dogodila jedna ulična utrka između dvojice tikvana. Sve se odvijalo u noćnim satima, a dotični je dinamični dvojac prekršio sve žive i nežive prometne zakone koji na području Njemačke vrijede i vladaju. Prolazilo se kroz crvena svjetla na semaforima, nisu se poštovali nikakvi prometni znakovi, te je tragedija bila nešto što se samo trebalo dogoditi. Stoga se i dogodilo. I to jako brzo. Tijekom tog bezumnog i sumanutog natjeravanja po Berlinu, u jednom se momentu iza ugla pojavio Jeep kojim je upravljao 69-godišnji Nijemac. Dotični je (kako navodi Associated Press) liječnik po zanimanju, udovac, te otac dvoje djece. No sve je to sada moguće izreći samo u perfektu, jer je dotični gospodin za volanom svog Wranglera smrtno stradao ni kriv ni dužan, jer se jedan od ove dvojice tikvana brzinom od preko 100 kilometara na sat zabio u njega i usmrtio ga na mjestu. Tijekom policijskog očevida ustanovljena je brzina udara od 106 kilometara na sat, a pregledom snimaka s nadzornih kamera postavljenih na ulici Kurfürstendamm ustanovljeno je da su ova dvojica kilometrima i kilometrima bezumno jurcali ulicama grada. Stoga oko kaznenog progona ove dvojice ilegalnih trkača nije bilo nikakve dvojbe i cijela je priča otišla upravo u tom smjeru. Sam proces trajao je nekoliko mjeseci, a potom je krenula ona sudska priča, te je tek netom kasnije, odnosno početkom 2017. godine donesena presuda u sklopu koje su obojica osuđena na doživotan zatvor zbog ubojstva. Da…dobro ste pročitali. Doživotan zatvor. To je doduše bio presedan u sklopu njemačkog pravosuđa, jer nikada do tada nitko nije osuđen toliko teškom kaznom za takvo kazneno djelo, ali kako kažu pametniji od nas, „za sve postoji prvi put“.
Tödliches Autorennen in Berlin – beide Fahrer sind “polizeibekannt” https://t.co/Ww7KbhBG4o pic.twitter.com/dsAKKxWn5g
— Berliner Zeitung (@berlinerzeitung) February 1, 2016
S obzirom na tako oštru presudu, cijeli je predmet otišao na reviziju, te su se odvjetnici dvojice prijestupnika žalili. Savezni je sud potom donio nešto blažu presudu uz obrazloženje koje kaže da „zločin nije ekvivalentan ubojstvu s predumišljajem“, ali je potom cijela priča otišla na državni sud u Berlinu. Dotični je sud anulirao mišljenje Saveznog suda, te je presudu vratio u prvobitno stanje, tj. za ovu dvojicu definitivno vrijedi prvostupanjska presuda koja podrazumijeva doživotan zatvor uz minimalno 15 godina odsluženja kazne prije prvog mogućeg saslušanja i eventualnog puštanja na slobodu.
Sud je za povratak presude „na staro“ dao obrazloženje u kojem je navedeno kako su „postupci ove dvojice vozača išli puno dalje od pukog nemara. Obojica su znali su da je to što rade protivno zakonima, ali istovremeno i izuzetno opasno, i to ne samo za njih same, već i za nevine vozače i pješake“. I to je zapravo sasvim ispravno obrazloženje na koje nitko normalan ne bi imao što za prigovoriti.
Iskreno govoreći, s one osobne strane nisam baš siguran je li potrebno ovakve slučajeve kažnjavati doživotnim zatvorom. No kada se priča pogleda s druge strane, zbog ove je situacije jedna osoba smrtno stradala i iza sebe zbog nemara dvojice kompleksaša ostavila dvoje siročadi, te obitelj i prijatelje ovog čovjeka zavila u crninu. A to je u svakom slučaju vrijedno najstrože moguće kazne.
No onda se pak u mislima vraćam u lijepu nam našu. Zemlju u sklopu čijih zakona je bitnije tko je s nekog određenog podneblja, koga poznaje i koje je boje partijska iskaznica njegovih roditelja. I tu postaje jasno da izuzev pokoje tuđice i mirovine mi Hrvati s Nijemcima nemamo ama baš nikakve veze. Jer u Njemačkoj zakoni očito funkcioniraju i ubojicama se ni na koji način ne gleda kroz prste, dok u našim krajevima neki takvi neljudi svakodnevno koriste benefite našeg korumpiranog i dvoličnog društva. I time se dokazuje ne samo da pred zakonom nismo svi isti, već i da su nam moralne vertikale zapravo poprilično zatucane i glupe. Jer tolerancije za ubojstvo nema. Ili je barem ne bi trebalo biti.
No to je već jedna sasvim druga priča…