Hyundai i pokretno ludilo
Da… nakon svih onih generičkih užasa s kojima je ova tvrtka „obogatila“ svijet automobila još tamo negdje od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća, u današnje vrijeme skidamo kapu i klanjamo se do poda. Jer Hyundai u eri političke korektnosti i ekoloških budalaština ima muda stvoriti nešto ovakvo.
Sjećate li se Hyundaijevog modela Pony i njegovog lelujavog stražnjeg ovjesa koji tijekom vožnje skakuće poput klinca na trampolinu? Sjećate li se pak prve Sonate, odnosno automobila nazvanog po klasičnoj glazbenoj formi kakva je u barokno doba zvučala lijepo i uglađeno, dok u ovoj Hyundaijevoj izvedbi može eventualno zvučati poput baroknog Turbo-Folka? Možete li se prisjetiti prve generacije Elantre kao jednog od najbezličnijih automobila svih vremena, ili pak modela Accent koji čak ni u svojoj najjačoj izvedenici nije uspio djelovati kao automobil u koji je usađena čak i mikronski velika natruha karaktera?
Svi ti automobili ovog proizvođača imaju jednu-jedinu poveznicu: kronično i apsolutno pripadanje generičkom pristupu „štancanja“ automobila na tržište. Samim time Hyundai za mnoge kupce izuzev cijene nikada nije imao „ono nešto“ čime je na momente čak raspolagala i Škoda. Od skromnih početaka je Hyundai prigrlio generiku i izrastao u „još jednog proizvođača automobila“ koji u svojoj ponudi ima „još hrpu modela“ i kao takav nikada nije „pucao“ na auto-entuzijaste, niti ljude kojima je poimanje vožnje predstavljalo više od parkiranja dupeta za volan i vožnju od točke „A“ do točke „B“.
Današnji Hyundai s onim od prije samo petnaestak godina više nema pretjerano puno veze. Jer usprkos (i dalje) pomalo generičkom pristupu, vaj je proizvođač automobila danas prerastao u jedan od svjetskih centara tehnologije i kvalitete. Modeli koje Hyundai danas nudi na tržište više ne plešu po cestama i ne djeluju poput barokne skladbe potpisane od strane Mile Kitića ili Sandre Afrike. A onda je tu i tzv. „N-Divizija“ koja s nekadašnjim glavnim čovjekom BMW-ovog M GmbH odjela unutar naše realnosti stvara neke od ponajboljih vozačkih automobila na tržištu.
Uglavnom, iako su se mnogi (uključujući mene) smijali na hrpetinu najava i jedan digitalni automobil unutar igre „Gran Turismo“ s kojima je „N-Divizija“ počela svoj rad, danas se uz dotičnu veže jedna sasvim drugačija, tj. dijametralno suprotna priča. Jer Hyundai sa slovom „N“ ne proizvodi samo tehnologiju i trajnost, već i dizajn, performanse, te ogromne količine užitka za volanom. A to definitivno nije mala stvar. Pogotovo u današnje vrijeme kada modeli poput i30 i Velostera s „N“ oznakama dolaze na tržište prepuno pojmova poput „tradicije“, „trkaćeg pedigrea“ i tome sličnih floskula s kakvima se prodaju automobili poput Golfa GTI, Focusa i Meganea RS, te ostatka modela unutar domene gradskih jurilica.
Nedavno je Hyundai uz proširenje svoje „N-Divizije“, odnosno uz dorade na N-tu potenciju kojima su podvrgnuti modeli i30, Veloster i Sonata najavio i jedan „zabavan projekt“. U početku nitko nije imao blage veze o čemu bi se zapravo moglo i trebalo raditi, pa su krenule pretpostavke. Neki su pretpostavili kako će neki od SUV-modela iz ponude dobiti naljepnicu „N“ i time krenuti u borbu s AMG-Mercedesom i BMW-ovim M-SUV-ovima. Neki su se ponadali novoj iteraciji modela Coupé (što ne bi bilo loše ni u kojem smislu). Nekima je u tim momentima čak i model Kona bio na umu. Ali onda nas je Hyundai sve zajedno iznenadio i predstavio tzv. „Drift Bus“, odnosno model iMax N – blijedo plave boje s crvenim i crnim detaljima na karoseriji i s karakterom pomalo pretilog susjeda koji je donedavno bio „miran dečko“, a danas mu se sudi za prekršaje protiv javnog reda i mira, bludničenje i višestruko premlaćivanje gostiju obližnjeg restorana.
Za one koji to ne znaju, Hyundai iMax je kombi. Dakle, u bazi nije riječ o pokretnom lijeku za mikropeniju i tretmanu na četiri kotača s kojim se liječe kompleksi manje vrijednosti. Tj. nije riječ o nekom razvikanom i raskalašenom SUV-modelu na kakve smo danas navikli. Riječ je o kombiju koji na momente podsjeća na igrarije iz devedesetih, te koje su rezultirale bezvremenskim i uvjerljivim demonstracijama sile poput Renaultovog monovolumenskog F1-bolida i Fordovog SuperVana. A svi znamo kakav status dotični automobili u današnje vrijeme imaju i koliki se osmijeh razvuče preko lica kada ih se sjetimo.
Ovaj Hyundaijev kombi nema motor s 4 cilindra. Nema 2,5 litre zapremine. Nema 170 konja i 441 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Nema niti prednje pogonske kotače i nije Diesel. Ovaj Hyundaijev kombi pod poklopcem motora ima V6-motor s 3,5 litara zapremine i na stražnje kotače isporučuje preko 400 konja. Odnosno točnije njih 402 u kombinaciji s 555 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Zbog svega toga ovaj Hyundaijev kombi nije dosadan ni u kojem pogledu, jer je u krajnjoj liniji u stanju razvući osmijeh na 8 lica istovremeno, jer svih 8 sjedala i dalje stoji unutar interijera ove pokretne pošalice na četiri kotača.
Ideja je krenula od jedne prvotravanjske objave u sklopu koje se netko unutar Hyundaijevog njemačkog odjela odlučio našaliti s ekipom. No kako u svakoj šali ima pola istine, te kako je svaka podložna individualnom stavu i tumačenju, tako je netko u Hyundaijevom australskom odjelu ozbiljno shvatio ideju i predložio razradu iste upravi. I tu je krenula provedba jedne prvotravanjske pošalice u realan i stvaran automobil koji je u stanju 8 osoba istovremeno „po boku“ razmještati organe.
Izuzev više od 400 konja koj se na stražnje kotače šalju putem automatskog mjenjača s 8 brzina, ovaj Hyundaijev kombi ima još nekoliko atributa s kojima bez problema može zainteresirati čak i one kojima dostavna vozila ni u kojem obliku ne predstavljaju fetiš.
Za početak, raspored težine je savršenih 50:50. No to nikoga ne bi trebalo pretjerano čuditi, jer ova je kombi-demonstracija sile ciljano napravljena za drift. Zatim je tu sva sila vizualnih detalja s kojima se iMax N razlikuje od originala, a sve zajedno zaokružuju 19-inčni kotači skinuti s modela i30N, te adaptivan ovjes i kočioni sustav skinut s lagera „N-Divizije“.
I da… Dobro ste pročitali. Hyundai iMax N inicijalno je zamišljen kao automobil za drift, te u kuloarima na sebe veže nadimak „Drift Bus“. I koliko god to čudno zvučalo s obzirom na gabarite ovog kombija, upravo je zbog toga cijela priča još posebnija. Jer iako Hyundai ovaj automobil ne planira staviti u ponudu modela dostupnih kupcima i tržištu, ovakvim projektom tvrtka zapravo pokazuje maštovitost, bijeg iz okvira „normalnog“ i svoj razigrani karakter. Pa kad se sve zajedno uklopi u današnju auto-industriju kojoj apsolutno fali neozbiljnosti, ovaj Hyundai ima itekako puno atributa zbog kojih je vrijedan obožavanja. A ukoliko ne vjerujete mojim riječima, samo zavirite u video-uradak i sve će istog momenta postati jasno.
Uglavnom, kada se sve zbroji na hrpu i podijeli s osamnaest, Hyundai je sa svojom australskom podružnicom i njihovim ozbiljnim shvaćanjem njemačke šale stvorio nešto posebno. Pa iako iMax N nikada neće biti serijski automobil, za pretpostaviti je kako će ostati kao jedan od onih zabavnih projekata s kakvima se auto-industrija nekada ponosila. I zbog toga (kako kaže uvod u ovaj tekst) Hyundaiju skidamo kapu i klanjamo se do poda. I zapravo samo čekam kada će netko za volanom ovog automobila snimiti video-uradak pod nazivom „Momkhana“, „Familykhana“ ili nešto u tom stilu.
A vi?
