Ovakvo kampiranje još niste vidjeli
Svi smo barem jednom u životu proveli noć u šatoru i znamo što sve i kako treba pripremiti da bi se takva noć dogodila. No Japanci su i u kampiranju uspjeli ispasti ludi…
Kamper – taj divan oblik prijevoza za obitelj koji ne podrazumijeva samo točke A i B, već za mnoge i većinu abecede. Pod time naravno podrazumijevam laganu i neopterećenu vožnjicu sa svojim najdražima na hrpi, te svu silu stajanja i odmaranja tijekom puta, uz udobnost poput one vlastitog doma. Tako bi to vjerojatno zvučalo u brošurama i u sklopu generalnog i idealiziranog opisa, no u praksi su stvari poprilično drugačije.
Praktično gledano, većina nas kampere jednostavno mrzi, a razlozi ne samo da su jasni, već i opravdani.
Kamperi su zbog svog omjera težine i snage, te aerodinamičkih svojstava prosječne cigle za početak katastrofalno spori, što na otvorenoj cesti mnoge izuzetno živcira. No uz to što su spori istovremeno su i glomazni, te je ispred prosječnog kampera jednostavno nemoguće vidjeti što se događa na cesti ispred njega, tj. ispred vas, a to je pak generator stresa.
Pod tim dijelom priče podrazumijevam debilna ograničenja brzine kakvih nam na našim cestama nimalo ne nedostaje, te dečke u plavom koji samo vrebaju one kojima vožnja u koloni ne predstavlja omiljenu zabavu. No kada se ograničenje brzine teoretski i ne odnosi na vas, te ćete radije prodati bubreg i platiti kaznu za prekoračenje brzine, nego provesti stotinu metara iza glomazne bijele garsonijere na kotačima koja dimi poput parne lokomotive i kreće se brzinom puža na steroidima, na scenu najčešće nastupa Murphyjev zakon.
Naime, vjerojatno ste se tisuću puta našli u situaciji da ispred vas neki od ovih bespravno sagrađenih pokretnih habitata gmiže četrdesetak na sat, dok iz suprotnog smjera baš i ne dolazi puno automobila, no linija na cesti je puna i pretjecanje nije dozvoljeno. Znam da ja jesam.
Zatim linija iz beskonačno punog stanja postaje isprekidana, no tada pretjecanje pak nije moguće zbog sve sile automobila koji iz suprotnog smjera neprekidno dolaze u valovima.
U tim momentima te „igle“ na kojima se nalazite već kilometrima postaju šiljci koji vas čine nervoznim do krajnjih granica, te bi najradije iskočili iz vlastite kože i ubili vozača kampera ispred vas, no bespomoćni ste i stoga jednostavno psujete.
Dakle umjesto inicijalnog opisa kampera kao jednog divnog prijevoznog sredstva, ja bih ipak rekao kako kamperi jednostavno nemaju nikakvog smisla i kao takve ih treba zabraniti, jer ne samo da svojom pojavom i načinom vožnje iritiraju ljude na cesti, već i naše hotele i apartmanska naselja čine beskorisnima, što nam pak kao jednoj izrazito turistički-orijentiranoj zemlji upropaštava turističku sezonu.
Dakle kamperi su jednostavno katastrofalno promašene investicije i velika većina ljudi uopće ne razumije njihovo postojanje, no s druge strane postoji još gora alternativa za obiteljsko uživanje na putu i po završetku istog, a to je kamp-kućica.
Dotična naprava doduše teoretski može „povući“ nešto brže od prosječnog kampera, jer koristi benefite motorizacije koja se nalazi pod „haubom“ automobila koji prikolicu vuče, no to svejedno ne znači da time stvari postaju podnošljive, jer za početak kamp-prikolice također izgledaju poput pokretnih garsonijera, te je pregled situacije na cesti zbog njih također jednostavno nemoguć. Uz to vrijedi napomenuti i da su kamp-prikolice u smislu strujanja zraka još nestabilnije od kampera, pa iz tog razloga ispada čestim slučajem da vozači automobila koji vuku ove bijele naprave za spavanje često uspore na brzinu gmizanja čim se uz cestu pojavi mačka koja djeluje kao da bi mogla imati problema s nekontroliranom flatulencijom, ili pak iznad njih proleti ptica centimetar veća od prosječnog vrapca.
Dakle kamp-prikolice ispadaju kao još jedna vrsta prijevoza koju bi trebalo zakonom zabraniti.
Treća alternativa jednostavno je šator i za tu vrstu kampiranja nemam doista što pogrdno za reći.
Da, jasno mi je kako postoje oni koji svoje šatore vuku u mini-prikolicama, te da dotične lako potpadnu pod kategoriju ovih što smetaju na cesti, no s obzirom na činjenicu da su osamdesete već odavno završile, te da je u našim krajevima iz godine u godinu sve manje čeških turista, na takve se oblike prijevoza šatora i ne bih pretjerano osvrtao.
Dapače, šatori i njihova pakiranja iz godine u godinu su sve bolje optimizirani, te ih je bez problema moguće prevesti u prtljažniku nekog većeg automobila – pogotovo ako je dotični uobličen u karavan.
Shodno tome vrijedi spomenuti i one hiper-obiteljske karavane poput Audija RS4, u čiji prtljažnik ne samo da stane šator i punica, već je dotičnim automobilom u kompletno natrpanom stanju moguće voziti poput manijaka i od polazišne do odredišne točke guštati svaku minutu puta zajedno s obitelji.
Samim time ne samo da bi vama bio gušt putovati na kampiranje, već i onima iza vas, koji će svoju brzinu putovanja moći prilagoditi vlastitim željama ili pak ograničenju brzine, dok s druge strane neće morati patiti zbog pokretne zgrade koja se vucara brzinom državne administracije.
Prije nekoliko dana sam na bespućima Interneta naletio na još jednu alternativu koja podrazumijeva šator i brz automobil, no iskreno u tom momentu nisam znao bih li se smijao ili plakao, pa sam nekoliko trenutaka proveo češući se po glavi i generirajući vlastiti stav.
Naime, fotografije nemaju veze s češkim turistima i „lijepom našom“, automobil nema veze ni s kamperom, ni s nekim Diesel-pogonjenim strojem koji vuče prikolicu, a Audi RS4 se u bilo kojem izdanju iza ovog automobila može sakriti i plakati od muke, jer zemlja je Japan, a automobil je ni manje ni više, već Ferrari F40.
Da, dobro ste pročitali – netko je u Japanu jednostavno odlučio s F40 otići na kampiranje u prirodu.
E sad…kako ne bih po milijunti puta ulazio u dubiozu oko ovog slavnog automobila, mislim da ni neću, jer u krajnjoj liniji za sve one koji ne znaju o kojem i kakvom se automobilu radi, savjetovao bih kupnju kampera i odlazak na more umjesto informiranja o svijetu automobila.
No oni koji znaju što za svijet automobila znači 1987. godina i pojava geneze i definicije među super-automobilima, vjerujem da će na ove fotografije izbaciti oči kao da su u maniri hetero-orijentiranih osoba sjeli na nešto tvrdo i izbočeno.
Uglavnom, ja i dan-danas nisam siguran kako bih nazvao ekipu kojoj je palo napamet odvesti Ferrari F40 u prirodu na ovakav način, te kampirati, jesti prženu ribu i piti sake u društvu V8-motora koji s dva Turbo-punjača na neki način čini hladovinu i dio pejzaža.
Iskreno ne znam bih li dotične nazvao kraljevima ili budalama, no to možda i nije toliko bitno, jer ipak se radi o Japanu – mjestu na karti svijeta koje krasi sve ono čudno što se već desetljećima može naći u sklopu opisa afiniteta jedne nacije.
Samim time ovakva eskapada i lagana vožnjica po makadamskom putu sa šatorom svezanim za krov Ferrarija F40 do mjesta kampiranja i nije nešto pretjerano čudno, no s druge strane razmislite…biste li doista jedan od najboljih super-automobila na svijetu koristili za ovako nešto?
