Evo jednog dokaza da se novcem ipak ne može kupiti baš sve.

Kada sam prije nekoliko godina na stranici popularnog servisa YouTube vidio legendarno kratko putovanje Bugattijevog Veyrona u jezero, „na prvu“ sam mislio da se radi o montaži.
Zatim mi je kroz glavu prošlo da je možda riječ o snimanju nekog američkog filma visoke produkcije (odnosno budžeta), a onda sam pročitao da se ne radi ni o kakvoj montiranoj priči, već jednostavno o glupanu s puno novaca.
No kako su mjeseci prolazili, tu i tamo sam na bespućima Interneta uspio pročitati i pokoju novost vezanu uz taj naizgled čist slučaj savršeno slučajnog idiotizma. Pisalo se svašta – od „činjenica“ koje su govorile o „kroničnoj iscrpljenosti vozača zbog kojih je potonji izgubio kontrolu nad automobilom i sletio u jezero“, preko onih koje su govorile kako je riječ o „tvorničkoj pogrešci zbog koje je otkazao upravljački mehanizam Bugattija“, pa sve do onih koje su ispadale nalik nekim eskapadama domaćih poduzetnika, koji su uslijed „oralnog seksa“ zaboravili upravljati brodom.
No sve je to bila hrpa gluposti kojima su kvazi-novinari punili stranice Interneta i časopisa posvećenih žutilu.

Ono što je zapravo slučaj prije nekoliko dana se objelodanilo američkoj javnosti, a radi se ni o čemu drugom, već o jednostavnom pokušaju prevare jedne osiguravajuće kuće u američkoj saveznoj državi Texas.
Dotična je na iznos od 2,2 milijuna Dolara osigurala Bugatti Veyron 16.4, koji se u tom času nalazio u vlasništvu cijenjenog gospodina po imenu Andy House, te je u teoriji sve izgledalo bajno usprkos činjenici da je sam automobil po izlasku iz tvornice plaćen tek nešto više od milijuna Dolara.
No to sve i nije toliko bitno.

Spomenuti vlasnik Bugatti Veyrona 16.4, odnosno Andy, inače je poduzetnik koji je igrom slučaja tijekom 2006. godine postao vlasnikom tog jednog od najposebnijih automobila na planeti, no kako u svijetu automobila danas više ništa nije sveto, tako je i Veyronu s vremenom počela padati vrijednost, te se dotični gospodin odlučio po tom pitanju nešto i napraviti.
Kako prodaja dotičnog automobila nije bila ni približna opcija, Andy se jednostavno odlučio na pokušaj prevare osiguravajuće kuće, te je za volanom svog Veyrona odlučio posjetiti obližnje jezero.
No u tom dijelu priče ipak postoji nekoliko propusta na koje naš dragi Andy nije računao…

Prvi je propust bio u tome što je cijela eskapada snimljena od strane trojice prijatelja koji su paralelno s Andyjem vozili po auto-cesti. Kako Veyron baš i nije automobil kakav se vidi na cesti svaki dan, nimalo ne čudi da su dečki već u retrovizoru primijetili automobil poprilično neobičnog izgleda, te su u tim momentima jednostavno upalili kameru koja im je bila nadohvat ruke.
Momentima kasnije, Veyron skreće s auto-ceste prema cestici uz jezero, te na opću zaprepaštenost prijatelja u automobilu ubrzo završava u jezeru.

Andy to objašnjava opisom situacije u sklopu koje „pelikan u niskom letu naglo mijenja smjer i zabija se u vjetrobransko staklo Bugattija, te je automobil zbog toliko šokantne i neočekivane situacije istog momenta izvan kontrole“, no pregledom gore spomenutog slučajnog video-materijala nije primijećeno ni „p“ od pelikana, te Andyjeva priča po prvi puta pada u vodu.
Zatim Andy okreće priču na onu u sklopu koje mu je „mobilni telefon ispao iz ruke tijekom vožnje“, no to ne samo da nije prošlo, već je zbog takve priče Policija odlučila reagirati i kazniti ga zbog korištenja telefona za volanom, što je čak i u Americi kažnjivo zakonom.

Paralelno s tim Andyjevim poprilično idiotskim izjavama osiguravajuća kuća sa svojim vještacima vrši procjenu situacije i svih mogućih čimbenika koji su doprinijeli takvom završetku, odnosno plivanju Veyrona u jezeru, te se tijekom istrage dolazi do činjenice kako je Andy čak ostavio motor u pogonu, te je time kompletno uništio Bugatti, što se pak kosi sa psihološkim studijama i refleksnim reakcijama koje u takvim momentima stižu od vozača u šoku.
Andy takvu reakciju ne objašnjava šokom, već navodi kako su ga tijekom tih nekoliko sekundi počeli gristi komarci koji inače obitavaju iznad vode, što je ne samo očit pokušaj muljanja, već i apsolutni idiotizam.
Uslijed svih tih prirodnih katastrofa i krivih refleksa Policija zapravo nije stigla ni poslati kaznu, jer je osiguravajuća kuća podnijela tužbu u sklopu koje je gdin. House jednostavno optužen za pokušaj prevare, što je prema zakonima savezne države Texas kažnjivo s maksimalno dvadeset godina zatvora.

U prilog tužbi ide sva sila dokaza koje su vještaci predali osiguravajućoj kući, no uz sav taj dokazni materijal, laži izrečene od strane vlasnika, te i dalje misterioznog i nevidljivog pelikana, dobiven je i iskaz od strane jednog Andyjevog poznanika koji je izjavio da je od strane dotičnog bio nagovaran da ukrade Veyron i spali ga negdje, kako bi se od osiguranja dobila premija.
Dakle tužiteljstvo u ovom slučaju ima i dodatnog „asa u rukavu“, pa vjerujem da će se uza sve to zajedno gospodin House ubrzo naći iza rešetaka.

Uglavnom, ako već ništa drugo, onda je dobra vijest u cijeloj priči činjenica da pravde ipak ima i da čak ni neki ljudi dubljeg džepa istoj ne mogu pobjeći. No u sklopu ove konkretne priče je Andyjev očito iznimno nizak kvocijent inteligencije presudio i smiješnoj strani cijelog slučaja, zbog koje sve zajedno ispada itekako dobrim materijalom za čitanje uz jutarnju kavu.

Šteta je samo što u našim krajevima takvih primjera reakcije pravosuđa na prevaru baš i nema, no to je već jedna sasvim druga priča.