Što je najgore što se može dogoditi?
Priznajem da je naslov ove teme poprilično čudan, no kada pogledate ova tri video-uratka shvatit ćete poveznicu između naslova i teme i (nadamo se) promisliti oko nekih stvari.
Ove godine zbog pandemije i ostalih većih ili manjih utjecaja na svijet i okolicu u našim krajevima turističke sezone baš i neće biti. I svima nam je jasno zašto.
Granice su zatvorene, ljudi su u strahu, a Stožer naš svagdašnji i dalje iz tjedna u tjedan raspolaže (nekakvim) informacijama i prijeti nam ovakvim i onakvim mjerama. Stoga je teško zamisliti da bi se do ljeta stvari mogle preokrenuti pod ručnom i za 180 stupnjeva krenuti drugačijim (odnosno boljim) smjerom.
Istini za volju, upravo je turistička sezona jednim dijelom zaslužna za svakojake loše vijesti. Jer se svako malo neki Čeh u japankama izgubi na Velebitu, pa HGSS ima pune ruke posla. Isto tako se nerijetko događa da neka budaletina usred borove šume odluči zapaliti roštilj i ispeći Brontosaurusa za svoju obitelj i prijatelje. A onda su tu i oni koji misle da “pravo na zabavu” podrazumijeva sjedanje za volan u mrtvo-pijanom stanju.
Uglavnom, svake nam godine ta željno očekivana turistička sezona barem dijelom spasi državni proračun, ali i donosi oveću količinu požara, povreda i smrtnih stradavanja ljudi za volanom i oko njega.
Željeli mi to ili ne, to je realnost koja nas okružuje. Jer ako ćemo realno gledati cijelu sliku, možemo bez pretjerivanja reći kako smo na godišnjem odmoru svi skloni pretjeranom opuštanju.
S jedne je strane to u redu i sasvim razumljivo. Jer raditi godinu dana za samo nekoliko tjedana odmora na nekoj odabranoj (i preferabilno morskoj) destinaciji svi mi (izuzev saborskih zastupnika) apsolutno zaslužujemo. Stoga ne čudi da se često sebično opuštamo do mjere koja prelazi granice normale.
U toj maniri neki popiju čašicu previše, neki pak spaljeni od sunca žele voziti goli i bosi, te im vezanje pojasa nije opcija ni pod razno. A neki pak čak ni na godišnjem odmoru nisu u stanju prestati pimplati po svojim pametnim telefonima i izvoditi bijesne gliste po nekim društvenim mrežama za vrijeme vožnje.
Uglavnom, takvih situacija ima i u momentima kada godišnji odmori nisu aktualni, . No usprkos činjenici da malobrojni to priznaju, vrijedi reći kako smo upravo pri opuštanju svi mi najskloniji pogreškama.
To je valjda savršeno ljudski, zar ne?!
E sad… Kako se ne bih htio ponavljati i ispasti kako samo popujem i glumatam pravo i pravdu, možda je bolje ne gnjaviti s ovećom količinom teksta.
Dapače, siguran sam u to.
Zato vas od ovog momenta prepuštam nimalo ugodnim scenama koje kao zajedničku tematiku imaju naslov: „Što je najgore što se može dogoditi“. I koje pod tim naslovom pokazuju tri u današnje vrijeme tipične i jednako pogubne situacije.
Možda će nekima scene biti pretjerane i nepotrebne, ali isto tako vjerujem da će se neki od vas cijenjenih čitatelja umjesto nepotrebnog pitanja iz naslova ipak sjetiti viđenog i jednostavno poštovati zakone. Barem one koje diktira vlastiti razum, ako već ne i one prometne.
… a ja se samo nadam da će ovaj vizualni apel na neki način upaliti, te da će crne statistike kakvih svake godine ima sve više ipak možda mrvicu biti smanjene.
U ime redakcije svom cijenjenom čitateljstvu našeg malog internetskog kutka posvećenom svijetu automobila (a i šire) želim ugodan dan. A i godišnji odmor, ukoliko ga imate tijekom ožujka.
