Što sve trpi ovaj naš jadni plavi planet…

Internet – to divno virtualno prostranstvo u kojem je od informacija moguće pronaći ama baš sve što čovjeku ikada može pasti napamet – od recepta za pohani sladoled, preko vijesti iz domovine i svijeta, pa sve do najbolesnijih seksualnih eskapada i nacrta za atomsku bombu.
Inicijalno je Internet osmišljen kao instantna poveznica s cijelim svijetom, te najveća baza povijesti i budućnosti. Cilj je bio ponuditi informaciju o bilo čemu u bilo koje doba dana i noći, te tako oplemeniti čovječanstvo na jedan direktan, maštovit i inteligentan način.
…tako je to bilo krajem osamdesetih, kada je World Wide Web naslijedio ARPANET i zaživio u civilnim vodama, tj. izvan okvira američkom Ministarstva obrane.

U današnje vrijeme pojam Interneta i dalje ima istu ideju, no s obzirom na svu silu idiotizama koji se danas na webu nalaze, vjerujem da bi si Tim Berners-Lee kao tvorac novokomponirane virtualne baze znanja i informacija najradije do smrti ubadao hrđavom vilicom u predio abdomena.
Zašto? Pa samo pogledajte kako danas Internet izgleda: ogromna količina nebitnih vijesti i senzacija od pet minuta trajanja i društvene mreže gdje je ljudima 365 dana u godini dostupno širenje vlastitih trivijalnih radnji poput kupanja psa ili izlaska u narodnjački klub (nakon čega najčešće slijedi i promjena statusa u „in a relationship“).
Zatim je tu sva sila svakojakih video-uradaka na u toj domeni popularnim servisima poput YouTube-a, Vimea i sličnih, a ne treba zaboraviti ni forume koji nevezano uz to nalaze li se u sklopu nekog news-portala ili ne uvijek rezultiraju ogromnom količinom prepucavanja, nepismenosti i sveopće gluposti.
Čast iznimkama, naravno.

Uglavnom, kada se današnje funkcioniranje Interneta usporedi s onim idejnim, mislim da gore navedeni gospodin Berners-Lee često poželi da su Ameri zadržali ARPANET i nastavili s blokadom tehnologije na sebi svojstven (demokratski) način.

Naravno da i za Internet u današnje vrijeme vrijedi ona stara narodna koja kaže da „svaki novčić ima svoje dvije strane“, pa shodno toj narodnoj mudrosti vrijedi spomenuti kako postoji ona izuzetno zabavna strana današnje „mreže“, a tu je i hrpetina informacija koju je i dalje moguće naći ako se čovjek doista potrudi. No instant-celebrityje, starlete, nepismene i zatucane komentatore, te svu silu ljudi koji su zbog genijalne ideje poput bacanja pred vlak pomislili da su slavni ipak je puno lakše naći – pogotovo ako se klikom miša čovjek odvede u more virtualnog celuloida pod nazivom YouTube.

Na stranicama tog popularnog servisa doista je moguće naći svega i svačega – od raznoraznih formi i tipova glazbe, preko recenzija, savjeta i ideja. Tu su i animacije koje su u stanju čak i krajnje anonimnu osobu lansirati u sazviježđe koje sačinjavaju današnji „kreativci“, a ne treba zaboraviti ni hrpetinu kanala koji se na ovaj ili onaj način bave svijetom automobila i automobilizma.
No sve to u ovom momentu nije toliko bitno, jer bih tematiku ovog teksta volio okrenuti prema posebnoj sorti ljudi koja na YouTubeu kroz praktične šale i pošalice (tj. „prankove“) pokušava ispasti zabavnom i smiješnom.

Dotičnih praktičnih šaljivaca doista ima hrpetina i prema mojim saznanjima sežu od ekstremno dosadnih, preko još ekstremnije glupih, no ima i izuzetno svijetlih primjera.
Naime, ako se samo baci pogled na skečeve iz serijala „Balls of Steel“ ili se svrati na kanale pod nazivom Normel TV i TrollStation ili pak na momente genijalnog i totalno spaljenog Romana Atwooda, dobit će se uvid u praktične šale svakakvih vrsta. Dotični kanali između redova često pršte inteligencijom i maštovitošću, što bi trebale biti obavezne komponente svakog praktičnog šaljivca na svijetu.
No uvijek postoje oni koji pod svaku cijenu u toj domeni izrade video-uradaka samo pokušavaju ispasti zabavni i smiješni, te zapravo ne vide koliko im to ne polazi za rukom.

Naime, tijekom godina sam se doista nagledao svakojakih praktičnih šala koje podrazumijevaju skrivenu kameru i nekoga tko ispred nje na ovaj ili onaj način provocira „nedužne“ prolaznike, pa tako uzimam pravo izjasniti se oko toga je li nešto doista smiješno, zabavno ili pak krajnje uvrnuto ili ne.
No „Carnage“, odnosno klinac pod imenom Shah Faisal Shinwari i njegov prijatelj Masieh u moru plagijatora odličnih praktičnih šala spadaju u sam vrh najgorih „šaljivaca“ koje sam ikada imao prilike vidjeti.
Dapače, s obzirom na video-uradak koji je glavna okosnica ovog teksta, rekao bih da je riječ o dvojici klinaca za koje mi je iskreno žao da očito nikada nisu bili dobro izbatinani od strane onih s kojima se poigravaju , jer to što rade prelazi iz domene praktičnih šala i pošalica u domenu kroničnog manjka poštovanja prema ljudima i njihovom vlasništvu, odnosno bezobraštine i huliganizma.

Uostalom, pogledajte video-uradak i pokušajte se staviti u situaciju u kojoj su se našli vlasnici super-automobila koji su ovoj dvojici tikvana poslužili kao polje „zezancije“. Pokušajte zamisliti kako bi vi reagirali da se npr. nađete u situaciji u sklopu koje se netko mota oko vašeg Lamborghinija ili Ferrarija, te naizgled nešto izvodi.
Bi li doista pitali što se događa, ili bi jednostavno trčećim korakom i šakom u zamahu krenuli u smjeru „dinamičnog dvojca“ i potrudili se promijeniti im osobni opis?
Zapravo vrijedi postaviti pitanje oko toga bi li vam uopće palo napamet na bilo koji način provocirati nekoga tko je na ovaj ili onaj način došao do nekoliko milijuna kuna „teškog“ automobila, te se zatim opravdavati s rečenicama tipa „kuiš buraz, pa samo je zrak u spreju u điru“ i sličnim pokušajima izbjegavanja batina?
Nekako mislim da nikome normalnom takvog što ne bi palo napamet, no eto…očito nije za svakoga na ovom svijetu normalno poštovati neke stvari i samom sebi tu i tamo postaviti pokoju granicu koja označava pozitivnu i negativnu stranu zdravog razuma i dobrog ukusa.
To je s jedne strane žalosno, s druge pak istinito, a s treće jednostavno prati sve češće trendove koji se uz današnje poimanje Interneta vežu.
Ja se samo nadam da će se neke stvari ipak početi mijenjati, jer ovakvih ljudi pod svaku cijenu željnih slave u današnje vrijeme općenito ima previše.
Slažete li se?