Vjerovali ili ne, ovo nije Bentley
Nije mi jasno zašto bi pobogu netko napravio ovako nešto…
Za mnoge od štovatelja svijeta automobila u svom općenitom smislu, Toyota Supra četvrte generacije (odnosno A80, ako ćemo podilaziti okorjelim forumašima) oduvijek je uživala status itekako poželjnog sportskog automobila.
Naravno da je taj status dodatno ojačan kada se ovaj automobil pojavio u filmu „The Fast and the Furious“, jer je time na direktno s ceste preselio i u sferu celuloidne fascinacije. Tom je prigodom označeno novo poglavlje za ovo tehnološko čudo koje je od 1993. do 2002. godine fasciniralo svoje vlasnike i sve one koji su to žarko željeli postati, jer je Supra postala jednim od najtraženijih automobila „aftermarket“ scene.
To je u pravilu super i pohvalno za jedan u tom momentu već poprilično vremešan automobil, ali s druge strane cijela priča ima i onaj negativan dio, jer je zbog svog tog pimplanja po raznoraznim primjercima ovog legendarnog Toyotinog modela u današnje vrijeme praktični nemoguće naći neki od primjeraka u svom originalnom stanju.
Tijekom posljednjih godina se u sklopu tuning i styling scene Supra pretvarala u sve i svašta – od monstruma s brojem konja kakvog se ni hiper-automobili ne bi posramili, pa sve do isplastičarenih varijacija na temu koje su oplemenjene raznoraznim optičkim detaljima kakvima je oduševljena „Need for Speed“ generacija i pokoja tuning-garaža. Paralelno s time je izuzev jedne od zvijezda na četiri kotača u gore spomenutom prvom dijelu najpopularnije auto-franšize na filmu, Supra ostvarila i hrpetinu uloga u ništa manje popularnim igricama na raznim platformama.
Uostalom, pokušajte samo zamisliti neki od nastavaka igre „Gran Turismo“ ili pak neki od nastavaka legendarne „Need for Speed“ franšize igara koji na popisu automobila nije imao Supru.
Uglavnom, Supra četvrte generacije dosegla je kultni status među štovateljima svijeta na četiri kotača, pa stoga moram priznati da me ovakve ideje ne samo čude, već i bacaju u očaj.
Naime, prije nekoliko dana se na belgijskom oglasniku 2dehands.be pojavila Supra s datumom proizvodnje iz prve polovice devedesetih i prijeđenih oko 124,000 kilometara. Motor pod haubom nije onaj slavni 2JZ-GTE, već 2JZ-GE, odnosno u prijevodu onaj kojem do pune sreće nedostaje umjetno disanje u obliku dva Turbo-punjača. Dotični je motor uparen s automatskim mjenjačem, a ako sam dobro shvatio, automobil je od silaska s proizvodne trake u Aichiju do danas služio samo jednom vlasniku.
Dakle cijela priča oko ovog automobila zvuči sasvim u redu, zar ne?!
E pa ne baš…
Dotični je vlasnik u nekom momentu (najvjerojatnije pod utjecajem teških droga) odlučio da mu se od Supre puno više dopada Bentley Continental GT. No s obzirom na razliku u cijeni između Bentleyevog Gran Tourera i Supre kao polovnog japanskog sportskog automobila, čovjek se odlučio na „najbolje“ od oba svijeta, te je svojoj Supri podario eksterijer Continentala GT.
Vlasnik se kune da tijekom konverzije nije stradao niti jedan originalni panel, te da nije bilo nikakvog varenja, već je cijela alternativna karoserija na šasiju pričvršćena ljepilom i vijcima, no to zapravo i nije bonus u cijeloj priči – pogotovo ako se dogodi neka neželjena situacija poput sudara.
Sama ideja očito je izuzetno dobro promišljena, jer se tijekom izrade na ovoj Supri našao popriličan broj stvarnih dijelova s Continentala GT. Tako su npr. sva rasvjetna tijela apsolutno originalna, tj. Bentleyeva, a čak i boja zajedno s dezenom naljepnica „skinutih“ s limitirane GT3 R verzije automobila slijedi originalni Bentley.
Dakle truda i novaca nije nedostajalo i vlasnik se kune u oveću hrpu potrošenih novaca od inicijalnog oblika Supre do ovog današnjeg nalik Bentleyu. Tome u prilog idu i kotači od 20 inča, te ovjes na navoj marke Tein (što ne spada u jeftinije načine spuštanja automobila), ali realno gledano cijela priča ne samo da nema smisla, već je na neki način i odvratna.
Samim time zapravo istovremeno čudi i ne čudi činjenica koja kaže da se ovaj Anglo-japanski uradak našao na stranicama oglasnika za 13,450 eura, zar ne?!
Mislim, kada bih kojim slučajem sklapao svoju garažu snova, Toyota Supra Mk.IV bio bi jedan od automobila od kojih bi se taj imaginarni prostor s vratima (i šankom) sastojao.
Za pretpostaviti je i da bi dotična Supra na sebi imala neke modifikacije poput ovjesa i(li) kotača, no vjerujem da bi me morala napasti neka teška bolest da poželim taj predivan i po mnogočemu poseban automobil pretvoriti u nešto drugo.
Samim time mi doista nije jasno što se ovom čovjeku poremetilo u glavi kada se odlučio jedan od legendarnih japanskih sportskih automobila „oplemeniti“ bucmastom karoserijom jednog od modela iz V.A.G. grupacije, a vjerujem i da nisam jedini kome ova ideja ni u bunilu nije jasna.
No Eto…ovaj Toyotley Suprinental GT3 R-Automatic ipak postoji i služi kao odličan pokazatelj kako ne dorađivati Supru.
I ne samo to, već ovaj automobil može bez problema (ovisno o afinitetima prema Supri) poslužiti i kao svojevrstan laksativ, jer vjerujem da nisam jedina osoba na svijetu kojoj je na prvi pogled upućen prema fotografijama jednostavno pozlilo.
Čak i kada bih upotrijebio svu svoju toleranciju i odmaknuo se izvan svih pravila vezanih uz modificiranje automobila, ova bi mi Supra i dalje ispala jednom od najtragičnijih priča za koje sam ikada čuo, tako da nema druge nego da jednostavno odem nekamo u kut isplakati oči.
Uglavnom, time se opraštam od ovog teksta – baš kao što se i vlasnik ove (cenzura) Supre najvjerojatnije oprostio sa zdravim razumom.
Šmrc…
Pozdrav svima.
Šmrc…
