Tvrtka Roush ovih dana nudi svoj najjači Mustang
„Stage 3“ je u kratkim crticama službeni naziv za Mustang koji bez puno problema može izokrenuti organe okupantima unutar njegovog interijera.
I to je super, zar ne?!
Tvrtka Roush Performance svako malo izroni iz naftalina. I to na pravi način, tj. s nekim poremećenim strojem koji u rukama laika može bez puno truda završiti jako loše. I to pri jako velikim brzinama, kao i pri vrlo malom vremenu od nule do sudara s ogradom, drvetom, stupom ili nekim drugim objektom koji se nalazi uz cestu.
A razloga tome ima oveći broj…
Za početak ova tvrtka svoj posao bazira na američkim automobilima. A svi znamo da su Amerikanci na četiri kotača „mrvicu“ teži za voziti brzo od njihovih europskih i japanskih konkurenata.
No Roush Performance ne odustaje od Amerikanaca, odnosno posebice Fordovih modela za koje zaposlenici ove tvrtke svako malo izmisle neki novi paket zbog kojeg naizgled normalan automobil poludi od snage. Stoga ne čudi da je i u slučaju ovog Mustanga tako.
Riječ je o Mustangu najnovije generacije. I to onom pravom koji u bazi ne podrazumijeva anemični i smiješan četverocilindrični EcoBoost motor, već pravi i punokrvni V8-stroj s 5 litara zapremine. Odnosno, pravi američki motor za pravi američki „Pony Car“s oznakom GT, reklo bi se u narodu.
Dotični pravi američki „Pony Car“ pod poklopcem motora ima nekih 460 konja i razvija skoro 560 „njutna“. A to je pak sasvim dovoljno većini potencijalnih kupaca da bi stradali pri velikim brzinama.
No kako uvijek postoje megalomani kojima je snaga na papiru isto toliko bitna koliko i ona u praksi, naravno da se tvrtka Roush Performance u svoje proizvodne pogone odlučila dovesti upravo takvu ekipu. I time je začeta ideja jednog poprilično poremećenog Mustanga.
Motor koji pogoni „Stage 3“ (kako se ovaj Roushov Mustang naziva) i dalje ima V8-motor s 5 litara zapremine. Uz taj je motor i dalje usko vezano poimanje kompresora, pa samim time nije falilo komponenata s kojima bi se ekipa unutar zidova ove tvrtke mogla poigravati do beskraja.
A taj je beskraj za njih očito pod poklopac motora ovog Mustanga donio 750 konjskih snaga i nekih 910 Nm maksimalnog okretnog momenta (buraz). Tj. sasvim dovoljno snage i „njutna“ da bi se zemaljska kugla mogla malčice sporije vrtjeti ako čovjek za volanom upali „burnout mode“ i krene silovati papučicu gasa.
Iz Rousha kažu kako je motor primarno dorađivan ugradnjom kovanih dijelova poput klipova i tome sličnih pokretnih dijelova. Zatim je kompresor doživio reformaciju, a onda je zamijenjen i kompletan sustav usisa i hlađenja.
Sve to u ekvilibriju jedno s drugim, trećim i sedmim rezultira gore spomenutom snagom od 750 konja, ali to nije finalna brojka. Jer isključivanjem „sigurne zone“ ugradnjom jače pumpe za gorivo oslobađa se još 25 konja, što ukupnu brojku prema zdravoj matematičkoj formulaciji podiže na 775 konja. A to je pak za mnoge sva snaga ovog svijeta, ako ne i više od toga.
Što se performansi tiče, naravno da se nitko nije sjetio testirati maksimalnu brzinu ovog automobila. Jer maksimalna brzina u moru drugih senzacija ionako nije bitna. Umjesto toga se tvrtka Roush Performance odlučila u javnost pustiti neke druge brojke. Tj. ubrzanje od stanja apsolutne statike do 100 km/h u trajanju od 3,2 sekunde, te sile od 1.07G tijekom brzih prolazaka kroz zavoje.
Da… Dobro ste pročitali. Ovaj se Mustang jako dobro nosi sa zavojitim cestama i kao takav je itekako vrijedan spomena.
Doduše, to mu je omogućeno prvenstveno zbog dorada na Fordovom „MagneRide“ ovjesu, ali i zbog većih kotača, ljepljivijih guma i finog balansiranja komponenata, ne bi li sva ova snaga zajedno s „njutnima“ bila što je bolje moguće iskoristiva.
Pa kada svemu tome dodamo još i hrpetinu aerodinamičkih dodataka na karoseriji i oko nje, te svu silu finih i (više ili manje) suptilnih igrarija unutar interijera, dobivamo jedno poprilično dobro zaokruženo čudovište. I to uz garanciju i certifikat s kojim se bez problema može otići u bilo koji ovlašteni servis i odraditi što je potrebno, ne bi li svaki primjerak ovog monstruma živio što je duže moguće.
Treba li na kraju cijele priče uopće reći kako želim jedan primjerak?
Naravno da ne.
A vi?
