Prius kao srednji prst za političku korektnost

Ne znam kako se vama ovaj automobil dopada, ali granična sociopatija iza ovog projekta jedan je od razloga zašto je ovaj Prius apsolutno vrijedan obožavanja.

Nick Filippides i njegova poremećena ekipa.
Nick Filippides i njegova poremećena ekipa.

Ako je Smart ForTwo oličenje pretencioznosti na četiri kotača, te automobil koji služi poput invalidskog pomagala za sve one kojima parkiranje automobila predstavlja rupu u znanju i sposobnosti, onda je Toyota s Priusom napravila nešto jako slično.
Iskreno ne vjerujem da je iza ideje prvog Priusa bilo nešto loše, no kako to obično biva, automobile i njihov status najčešće pokvare njihovi vlasnici. Uostalom, ako se prisjetimo početka devedesetih i najezdu Opelovih Kadetta Gsi, sve postaje poprilično jasno, jer su za volanom tog automobila u to vrijeme najčešće divljala djeca obrtnika iz domene građevinarstva.
Uglavnom, da…ne volimo Prius. No sam Prius s time i nema toliko veze, koliko nam dojam ovog automobila kvare njegovi samodopadni vlasnici koji većinom o automobilima nemaju pojma, a o okolišu znaju još manje. Zbog takvih (a ima ih itekako puno) Prius postaje Ferrari ekoloških elitista i samozvanih „ekološki svjesnih“ ljudi koji „mare za planetu i okoliš“, dok s druge strane nemaju pojma o tome da postoje puno „zeleniji“ automobili od ovog Toyotinog Hibrida.

Toyota Prius - odličan marketinški trik.
Toyota Prius – odličan marketinški trik.
foto: Toyota

Toyota Prius definitivno jest „zelen“ automobil. Studije su to jasno pokazale i to je sasvim u redu. Hibridi su zbog Priusa postali trend koji zahvaća i velike i male automobile, te na odličan način spaja upotrebljivost, ekologiju i performanse – pogotovo kod automobila poput Porschea 918 Spyder i njemu sličnih skupocjenih jurilica.
Problem s Priusom također leži i u tome što je kao automobil jednostavno ružan. Prva generacija još i nije bila toliko gadna za gledati, ali što vrijeme dalje odlazi, to Prius postaje sve ružnijim i ružnijim. Dapače, ovaj posljednji izgleda kao da su ga dizajnirali napušeni vanzemaljci – i to s laserima uperenim u polu-prozirni leksan. No usprkos tome Prius izgleda „moderno“ i u tome je jedan od najjačih aduta za kupce koji su za jedan sasvim prosječan automobil zbog vlastite samodopadnosti u stanju iskrcati do čak 265,000 kuna.
Za taj novac dobije se nov automobil – Hibrid sa 122 konja, s pet vrata i sasvim pristojnom opremom, ali u usporedbi s Priusom, za otprilike iste novce je moguće dobiti sasvim solidno opremljen Golf GTI, što se nekako čini boljom opcijom.
A zašto? Ne zato što toliko jako volimo Golf, već jednostavno zato što se Golf GTI u stvarnom svijetu može učiniti isto toliko štedljivim i ekološki svjesnim automobilom, dok Prius ni približno ne može biti brz i upotrebljiv kao što je to slučaj s Golfom GTI.
Uostalom, sjećam se onog zanimljivog testa u emisiji „Top Gear“, tijekom kojeg Jeremy Clarkson za volanom BMW-a M3 E90 kopa nos i umire od dosade, dok se „The Stig“ za volanom Priusa muči prateći BMW-ov tempo na stazi uz itekako zamjetnu potrošnju goriva. Taj je test pokazao sasvim dovoljno – čak i bez spomena na auto-industriju koja proizvodnjom automobila zagađuje puno više nego što sami automobili zagađuju okoliš.
…a Prius je jedan od najmasovnije proizvođenih automobila današnjice pa ajmo pričati o ekologiji.
Uglavnom, Toyota Prius nije ništa više nego sasvim pristojan i apsolutno pretjerano skup automobil čiji vlasnici ne idu u prilog niti Priusu niti Toyoti kao proizvođaču istog.

Početni stadiji "malo drugačijeg" Priusa.
Početni stadiji “malo drugačijeg” Priusa.

Tako očito razmišlja i ekipa unutar zidova tvrtke American Racing Headers (odnosno ARH). Riječ je o ekipi koja ima itekako puno iskustva na polju tuninga i utrkivanja na raznoraznim Drag Race utrkama u Americi. Vlasnik i glavni pokretač projekta je Nick Filippides, a sam projekt je započet negdje u prvom mjesecu ove godine, te završen na vrijeme, kako bi se mogao svijetu pokazati na SEMA Showu koji je ovih dana okupirao Las Vegas.
Striček Nick kaže kako je ovu sumanutu ideju dobio gledajući Priuse kako u posebnoj „ekološkoj“ prometnoj traci klize kraj njega koji je u tom momentu zapeo u gužvi na cesti. Sva mu je ta politička korektnost istog momenta počela ići na živce, te je sam sebi rekao da će kad-tad pod poklopac motora jednog primjerka ugurati motor od 1,000 konja.
Dakle, riječ je o čistom prijeziru prema benefitima s kojima se u Americi kupcima Hibrida ide niz dlaku.

Da, ovo je motor iz Challengera Hellcat.
Da, ovo je motor iz Challengera Hellcat.

Izvana je dakle riječ o Priusu i tu nema nikakve dvojbe. No ovaj automobil s Priusom ima veze otprilike kao što Sandra Dabo ima veze s pjevanjem.
Cjevasta šasija je kompletno redizajnirana i sastavljena prema zahtjevima i regulativama NHRA-asocijacije (znate, ona ekipa koja regulira službena Drag Race natjecanja u Americi). Ovjes je također odrađen prema specifikacijama – baš kao i interijer koji s onim originalnim unutar Priusa i nema pretjerano puno veze. Rezervoar je trkaći, sustav upravljanja također, a ništa manje trkaći nije ni ručni mjenjački sklop koji potpisuje tvrtka Tremec. Trkaći su i kotači, te sva sila ojačanja montiranih uzduž i poprijeko automobila, ali ono najposebnije se ipak nalazi pod poklopcem motora.

Jedan od najboljih projekata tijekom posljednjih godina...
Jedan od najboljih projekata tijekom posljednjih godina…

Naime, umjesto 1,8-litarskog VVT-nešto Hibridnog motora u kombinaciji s baterijama, pod poklopcem motora PriusSRT8-a (kako se ovaj projekt službeno naziva) nalazi se 6,2-litarski V8 motor doniran ni manje, ni više, nego iz Dodgeovog najnenormalnijeg modela svih vremena – Challengera s oznakom Hellcat. Time je ovaj Prius postao automobilom s 800 konjskih snaga, dok je svim ostalim preinakama kilaža zadržana na nekih 1,200 kilograma, što pak predstavlja sasvim pristojan omjer snage i težine.
G. Filippides kaže kako je to tek baza, te kako je uz malo pimplanja po kompresoru iz ovog motora bez ikakvih problema moguće izvući 1,000 konja, ali kako to u ovom momentu nije prioritet, jer automobil ionako na stazi radi vremena unutar niskih devet sekundi na 402 metra.

Unutar kratkog intervjua za „The Fast Lane“, striček Nick kaže kako je osnovna ideja bila na neki način pokazati srednji prst svim politički korektnim ljudima koji voze Prius. Tome je podređena opaka mašinerija ispod haube, koja uz trkaću šasiju, gume i svu silu ostalih dijelova za upotrebu na stazi toj priči ide u prilog. No i dizajn naljepnica tome uvelike ide u prilog, jer je s jedne strane ovaj Prius posvećen američkim vojnim trupama, dok je s one druge krcat natpisima koji iz njega čine graničnog sociopata na cesti. Čak je i logotip Toyote promijenjen na toliko dobar način, da sam skoro pao sa stolice od smijeha. Stoga pogledajte ovih nekoliko video-uradaka u privitku ovom tekstu, jer će vam riječi glavnog lika ovog projekta dati puno više informacija nego moj prijevod.

Pa iako ovaj Prius vlasnici tvorničkih primjeraka najvjerojatnije neće niti shvatiti, moram priznati da sam se prateći nastajanje ovog automobila tijekom proteklih nekoliko mjeseci itekako nasmijao, ali i ostao fasciniran uloženim trudom i vremenom. No u cijeloj je priči onaj pomalo sociopatski i ekstremno humorističan dio nekako najzabavniji i upravo iz tog razloga je ovaj projekt apsolutno vrijedan obožavanja.
Ekipa iza ovog Priusa očito ima znanje, ali i smisla za humor i sprdanje s trendovima koje u današnje vrijeme uvažavaju i plaćaju većinom samodopadni ljudi koji se na ovaj ili onaj način jednostavno moraju isticati. Stoga je upravo zato Toyota Prius ispala najboljom opcijom za ovakvu preradu i siguran sam da nisam jedini koji tako razmišlja.
A vi?