Ovakav Prius još niste vidjeli
Najozbiljnije. Jednostavno niste.
Naši vjerni čitatelji itekako dobro znaju koliko nam (odnosno bolje rečeno „mi“) se gadi ideologija s kojom je Toyota Prius kao prvi komercijalni Hibrid stigla na tržište, jer ako se stave na stranu sve marketinške aktivnosti vezane uz ovaj automobil, ubrzo postaje jasno da je velika većina navoda jednostavno lažna.
Za početak tu je ekonomska strana cijele priče u sklopu koja u teoriji potencijalnim kupcima pokazuje uštede na polju potrošnje goriva, no realno gledano čak ni taj dio priče o ovom automobilu nije baš istinit, jer ako ćemo biti realni, sklon sam pokloniti jedan bubreg ako je samo jedna osoba u Hrvatskoj uspjela u stvarnom svijetu Prius natjerati na potrošnju goriva od 3,9 litara na stotinu kilometara.
Uglavnom, toliko o ekonomiji u službi potrošnje goriva.
S druge strane nitko ne spominje početnu cijenu od nekih 240,000 kuna, odnosno skoro 275,000 kuna u slučaju da se kao kupac zaigrate s dodatnom opremom, što cijelu priču oko ekonomske isplativosti jednostavno stavlja na tamnu stranu.
Tome u prilog ide i održavanje ovog automobila, koje s obzirom na tehnologiju s kojom se Prius koristi nije nimalo jeftino, tako da i u tom dijelu priče za Prius stvari ne izgledaju nimalo pozitivno, a kada se svemu zajedno vezanom uz održavanje doda i činjenica da baterije u ovom automobilu traju do pet godina, te da se nakon toga deponiraju pod zemlju, gdje su i dalje aktivne još osamdesetak godina, ni ekološki aspekt ovog automobila ne izgleda baš bajno.
Zato na Prius gledam(o) isto kao i na sve ostale jeftine fore s kojima se danas služi estrada, politika, crkva i svi ostali dijelovi „moralnog svijeta“ koji se oko nas nalazi.
Dakle Toyota Prius je zbog svojeg lažnog predstavljanja i dvostrukih mjerila s kojima se služi u smislu opravdavanja vlastite egzistencije na tržištu, jedan od onih automobila za čiju kupnju ne postoji opravdanje niti u slučaju ušmrkavanja sedamnaest kilograma kokaina u minuti.
No nedavno se ipak pojavio jedan primjerak ovog svetogrđa na četiri kotača koje bi rado provozali barem jednom…
Naime, vlasnik jednog bijelog Priusa pod imenom Rick White živi u SAD-u. Točnije, dotični „bjelkan“ (kako bi mu u šali preveli prezime) živi i radi u američkoj saveznoj državi Massachusetts i predstavlja tipičnog Amerikanca koji ima kuću i hipoteku na njoj, te posao od čije zarade plaća dotičnu hipoteku i porez. Dakle naizgled tipična američka priča.
Naravno, Rick ima i dva automobila, tj. jedan veći (i smeđi), te jedan manji bijele boje, uobličen u gore spomenuti Prius. No za razliku od klasične američke prakse u sklopu koje „tata“ vozi veliki auto na posao, dok „mama“ s malim autom ide u dućan i vozi dijete na trening, u ovom su slučaju stvari pomalo izokrenute naopako, jer je „veliki auto“ konstantno u pogonu, dok Prius za Ricka ima posebno značenje, te mu služi kao projekt koji je danas već blizu završne faze.
Dotična Toyota s Munchausenovim poremećajem svoj je život započela kao svaka druga, no za razliku od asocijacija na plavo nebo i zelenu travicu po kojoj šeću dabrovi i vjeverice, te s vrapčićima i kravicama recitiraju odu suncu i oblacima, ovaj Prius egzistira po nadimkom „Ozone Slayer“.
Za one koji se s engleskim jezikom baš i ne snalaze, prijevod tog nadimka bio bi „ubojica ozona“, što već u startu pomalo pokazuje u kojem smjeru priča skreće i zašto nam se dotični Prius baš dopao.
Naime, za razliku od 130 i nešto konjskih snaga jakim motorom koji u Priusu inače za svrhu ima pomoć pri pošumljavanju Grenlanda i prema navodima djelatnika iz marketinških tvrtki i odjela služi kao veliki pročišćivač zraka, „Ozone Slayer“ ima sasvim drugačiju ulogu na ovom svijetu. Ulogu koja podrazumijeva nabijanje kompleksa vlasnicima stoput skupljih automobila, pri tom ne mareći za ekologiju i Delfine.
Rick je na ideju došao sasvim namjerno, jer se i njemu (poput većine logikom-pogonjenog svijeta) gadi pristup prema Hibridima i laži koje ih (većinom) okružuju, pa se odlučio oskvrnuti jedan primjerak tog idola na tržištu dvostrukih mjerila i lažnih obećanja.
Izvana ovaj Prius izgleda poput bilo kojeg drugog. Ima farove, branike, četiri kotača i sve ostalo što je na tom automobilu dolazilo u sklopu standardne opreme.
Naravno, ovaj Prius ima i motor. No za razliku od gore spomenutog proizvođača cvijeća i dobrih vibracija, Rick je u svoj Prius ugurao LS1 V8-motor iz Corvette, koji već u startu raspolaže s oko tri puta više konjskih snaga.
E sad…pametan čovjek bi već tu stao i bio sretan i zadovoljan, no ne i Rick, jer je dotični LS1 motor za rođendan dobio i dva Turbo-punjača sa svim ostalim pripadajućim dijelovima i komponentama za ugradnju, te je snaga s oko 350 konja narasla na (kako Rick kaže) „između 800 i 1,000 konja“.
Dakle Toyota Prius V8 s 1,000 konja… Hmmm…zanimljivo.
Iako je automobil još uvijek u fazi razrade i sklapanja, Rick bi uskoro trebao biti skroz gotov, te nekim vlasnicima Ferrarija (koje iz nekog razloga baš posebno ne voli) pokazati da nije potrebno kupiti ultra-skup automobil da bi se s njime moglo divljati na raznorazne načine.
Doduše, nekako ne vidim prosječnog vlasnika Ferrarija kako s njime divlja, već eventualno kako se nježno parkira ispred nekog pomodnog lokala ili restorana, te tjera vitku plavušu manekenske građe sa suvozačkog sjedala, no Rickova iskustva su očito drugačija, pa neka mu bude.
Uglavnom, da mi je netko rekao da ću se jednom pozitivno izraziti oko Toyote Prius, potjerao bih ga u sedamnaest rodnih mjesta (da se kulturno izrazim), no eto…čuda se ipak događaju i sada znam da na svijetu postoji jedan Prius koji bih i sam želio imati.
A vi?
