Lancia Delta Integrale i 300,000 razloga „za“
Naslov zvuči zbunjujuće? Onda pročitajte tekst.
Vjerujte mi na riječ, isplatit će se saznati podatak-dva o ovom savršenstvu na četiri kotača.
Lancia Delta HF integrale…
Kraljica Rallyja. Jedan od najluđih hatchback-automobila svih vremena i istovremeno jedan od onih koji su uvijek najbolji kad ih ima netko drugi. Radi se o automobilu koji je (da citiram jednog starog zagrebačkog majstora i ovisnika o talijanskim automobilima) „Super kad ga kupiš novog, spakiraš na šlepu i doma ga rastaviš, sastaviš kako treba i onda radiš pola milje kilometara bez problema“, i to je zapravo sasvim dovoljno reći na tu temu. A „hejteri“ mogu jednostavno zašutjeti ili svoje „hejtanje“ okrenuti prema zaposlenicima te (nekadašnje) tvrtke, a ne prema samom automobilu. Jer Delta integrale doista jest poseban automobil i kao takva uvijek zaslužuje jedno posebno mjesto u našim srcima.
Ah ta romantika…
Lancia Delta integrale o kojoj je ovdje riječ daleko je od svoje originalne izvedbe. Ukratko, radi se o automobilu koji je ponovno rođen od strane Automobili Amosa, tj. tvrtke koju je utemeljio vozač Eugenio Amos. Prema riječima potpisnika ovog projekta, „Misija je bila da Lancia ponovno oživi u najboljem svjetlu“, što je i učinjeno – i to na najbolji mogući način, ako je za vjerovati fotografijama. Doduše, bilo je i onih „nevjernika“ koji su se čak do prije nekoliko mjeseci sprdali s ovom idejom, ali šale su prije nekoliko dana prestale za sva vremena, jer je ovaj „Resto-mod“ projekt predstavljen u švicarskom Grand Baselu i koliko možete primijetiti izgleda savršeno.
Projekt nazvan Lancia Delta Futurista, temelji se na „integralki“ iz 1989. godine. No iako osnovni oblik itekako podsjeća na svoju bazu s kraja osamdesetih, ovaj je automobil poprilično izobličen u svojoj pojavi. I to na najbolji mogući način, tj. kroz hrpetinu detalja koji već sami po sebi imaju apsolutnog smisla, dok zajedno na hrpi tvore jedan od najfascinantnijih „Resto-mod“ projekata u posljednjih nekoliko godina.
Sve je na svom mjestu, ali je istovremeno pooštreno, prošireno, ojačano i unaprijeđeno – baš kako na jednom „Resto-mod“ automobilu i treba biti. Korištena je tona plemenitih i tehnološki naprednih materijala koji za ovu Deltu osiguravaju čvrstoću, usmjerenje i apsolutnu upotrebljivost. I naravno da je uz aluminij, magnezij i karbonska vlakna prisutno sve i svašta, ali nije baš sve svedeno na tehnologiju i vozna svojstva, već i na uljepšavanje ove uglate legende.
U tom dijelu priče vrijedi posebno spomenuti interijer inspiriran grupom B, odnosno „integralkine“ poremećene sestre pod nazivom Delta S4 Stradale. Jer detalji poput trkaćih sjedala marke Recaro s prelijepim smeđim pokrovom izrađenim od alcantare istovremeno drže tijelo i izgledaju savršeno. A sama sjedala predstavljaju samo dio poveznica sa svijetom Rallyja, te pokušavaju kombinirati ljepotu, upotrebljivost i poslovično ludilo s kojim je Lancia oduvijek fascinirala svijet automobila. No da ne opisujem detalje poput aluminijskih pedala i prelijepih panela vrata, možda je najbolje da samo bacite pogled na fotografije i sve je odmah jasno.
“Ovaj auto mi jako puno znači”, napisao je g. Amos na Instagramu. Dodaje i kako “Ova Delta predstavlja moju romantičnu viziju u svijetu koji je previše aseptičan, brz poput vjetra, površan i materijalistički orijentiran. Ovaj automobil znači da sam se zasitio svijeta automobila u svom današnjem obliku – i kao klijent i kao proizvođač, te opisuje moju strast prema čistom, analognom, sirovom, te istovremeno neophodnom automobilu koji kao osnovnu ideju ima uživanje, a ne uštedu“.
Krasne riječi, reklo bi se. Ali i tekst koji ima podlogu, jer ova Delta nije samo kozmetička eskapada i tehnološka demonstracija sile, već predstavlja puno više od toga.
Pod poklopcem motora je baza iz 1989. godine iz koje je g. Amos izvukao nekih 330 konjskih snaga. I to možda nije puno, ali je i dalje oveća brojka u odnosu na 210 konja s kojima je raspolagala originalna Delta s kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. No s obzirom na to da spomenuta „mala“ snaga dolazi u kombinaciji s točno 1,250 kilograma, postaje jasno da pretjerivanje nije bilo na jelovniku, već se poradilo na apsolutnom balansu.
I to je savršeno u redu.
Dakle ova Delta s jedne strane predstavlja nešto novo, tehnološki napredno i upotrebljivo u današnjem svijetu. No s druge strane ta ista Delta zadržava karakter originalnog automobila, tako da je riječ o jednom stvarno „Resto-mod“ projektu koji začudo nema nikakve veze s Amerikom.
Pa ipak u cijeloj priči postoji jedan „ali“. I to veliki. A taj se svodi na cijenu od nekih 300,000 eura, koliko jedan od ukupno 20 primjeraka ove futurističke Delte u konačnici košta.
Naravno da je to jako puno novaca za automobil kakav se u jako dobrom stanju u oglasniku može naći za deset puta manje novaca i u originalnom stanju. Ali u tome nije poanta, jer originalni primjerci usprkos svojoj malobrojnosti stoje na jednoj strani ove priče, dok uradak g. Amosa vreba s one druge.
Uostalom, zamislite to ovako… Ako Singer proizvodi ultra-skupe i apsolutno genijalne „Resto-mod“ 911-ice, onda je ova Delta integrale usporediva unutar tog segmenta proizdovnje automobila. A i vrijedi reći kako je upravo prva osoba tvrtke Singer Vehicle Design za sebe naručio jedan primjerak upravo ovakve Delte.
Dalje je svaka riječ suvišna, zar ne?!
No to svejedno ne znači da daljnje nekontrolirano slinjenje nije sasvim realna opcija – pogotovo ako ste odrastali u osamdesetima.