Jeste li ikada poželjeli imati Trabant?
Ako je odgovor „NE“, za pretpostaviti je da će se isti nakon pogleda na fotografije u privitku ovog teksta barem malčice početi mijenjati.
Iako sam svijetom tuninga i stylinga bio uvelike fasciniran, moram priznati da mi se tijekom posljednjih godina pomalo ogadila ta scena. Jer dobrim dijelom na dotičnoj sceni zapravo nema ničeg novog.
Velika se većina današnjih “tjunerskih” uradaka u našim krajevima svodi na tek tu i tamo porazbacane optičke detalje. One koji uz felge, ogromnu količinu besmislenih naljepnica i neku preinaku na ovjesu zaokružuju priču.
I s takvim se automobilima ekipa natječe na eventima posvećenim toj slobodnoj aktivnosti.
Bijeli svijet svoje ideje i preinake na automobilima ipak piše na nešto drugačiji način. Trendove koji su donedavno podrazumijevali neonsko ili LED-osvjetljenje podvozja, body-kitove i svu silu ostalih detalja na karoseriji i oko nje, zamijenilo je tematsko uređivanje automobila. I to je zapravo sasvim u redu.
U toj maniri se optički detalji danas orijentiraju prema proširenjima karoserije, širokim kotačima i predimenzioniranim spojlerima, dok podvozja, motori i interijeri odlaze u sferu „time attack“ utrkivanja, utrka ubrzanja i drifta.
Naravno da se tu i tamo pojavi i neki uradak kakav za osnovnu ideju ima povratak u neka starija vremena, no ako samo pogledamo tvrtke poput Liberty Walk, Rocket Bunny, Rauh Welt Begriff i njima slične, postaje jasno o čemu pričam i u kom smjeru svijet tuninga i stylinga zapravo ide.
Većinom, naravno.
Trabant 601-S iz ove priče ne potpada ni pod kakvu klasifikaciju. I osim činjenice koja kaže da se radi o maloj plastičnoj prdilici u kakvoj su se prije nekoliko desetljeća diljem istočne Njemačke vozikali tamošnji stanovnici, već samim time ispada posebnim.
Jer ako ćemo iskreno i realno, s obzirom na poziciju na tržištu i nivo kvalitete, najiskrenije čudi da se ikoji primjerak Trabanta i dalje nalazi na životu.
Ovaj uradak ispada toliko posebnim, da sam tijekom pregledavanja fotografija i čitanja nekih detalja vezanih uz performanse ovog plastičnog mini-čuda ostao zatečen zbog želje da jedan ovakav automobil imam u svom posjedu. I to je zapravo onaj najčudniji dio cijele ove priče.
Jer tko bi normalan ikada poželio imati Trabant?
Hm… Recimo da odgovor na to pitanje u ovom momentu podrazumijeva barem dvojicu takvih tikvana…
Dotični je Trabant potomak slavne loze iz istočne Njemačke. I kao takav raspolaže s relativno neuglednom karoserijom i slabašnim motorom koji bi se namučio s kretanjem ukoliko npr. na semaforu stane na žvakaću gumu.
Vlasnik je toga bio itekako svjestan, pa se poigrao oko karoserije i motora na najbolji mogući način, udahnuvši ovom neuglednom i smiješnom malom autiću novi život.
Originalni je motor prvi odletio izvan jednadžbe. A onda je tijekom skoro 20 godina upornog slaganja ovaj Trabant pod haubom doista imao svega i svačega: od 1,1-litarskog VW-ovog motora (iz modela Polo), preko 1,3-litarskog motora nepoznatog porijekla, pa sve do dvolitrenog Turbo-motora iz Golfa GTI.
No sve su to bili pokušaji i pogreške. Odnosno put do „onog pravog“ motora koji je uobličen u Audijev 1,8-litarski „turbak“.
Danas ovaj Trabant raspolaže s 270 konjskih snaga. I to se nekome možda i neće činiti puno. No ako se samo prisjetimo težine od šestotinjak kilograma i ako u sklopu cijele priče spomenemo i Quattro-pogon, dobiva se prava perspektiva u sklopu koje se ovaj automobil može gledati.
O performansama je teško pričati, jer sam vlasnik oko tog dijela priče šuti kao zaliven – kao da se skriva od nekog tajnog odreda poljske policije koja mu je za petama. No za pretpostaviti je kako ovako sastavljen Trabant do stotke bez problema ubrzava za manje od pet sekundi, dok maksimalna brzina (najvjerojatnije) ovisi o tome koliko je vozač lud ili samoubilački nastrojen.
Uglavnom, ako je ovaj automobil uopće moguće nekome opisati unutar samo jedne riječi, onda bih rekao da je ovaj Trabant jednostavno „ubojica“.
Izvana se nije skrivala ljubav prema ovom automobilu, pa je cijeli eksterijer dorađen na najbolji mogući način.
S jedne strane je sve skupa odrađeno u nekom retro-stilu koji prvenstveno podrazumijeva zanimljivu nijansu smeđe boje u kombinaciji s tek pokojim modernim dodatkom. A s druge je pak strane ipak „popunjen“ i moderniziran na mjestima gdje je to bilo potrebno.
Zapravo fascinira da se na ovom Trabantu usprkos poprilično jakom motoru i usmjerenosti prema performansama nije pretjerivalo ni na koji način.
Čak i čelične felge polakirane u crnu boju na ovom automobilu uspijevaju izgledati posebno usprkos činjenici da same po sebi to ni približno nisu.
Uglavnom, eksterijer je zaokružen na najbolji mogući način.
Interijerom ipak prevladavaju moderni detalji, pa je retro-priča ponešto smanjena u odnosu na eksterijer automobila.
No to zapravo ne čudi, jer Trabant za početak baš i nije predsjednička limuzina, pa se uz relativno maleni interijer detalji poput sjedala i volana čine kao predimenzionirane komponente.
S druge strane je interijer interesantan, upotrebljiv i zapravo izgleda upravo onako kako treba izgledati unutar jednog ovakvog uratka. A ako bih se bavio pretpostavkama, onda vrijedi pretpostaviti kako je osjećaj u vožnji odličan.
Tome naravno pripomaže i motor, ovjes, pogonski i mjenjački sklop te sva sila ostalih mehaničkih komponenata koje s interijerom nemaju baš nešto pretjerano puno veze. No sve to zajedno u simbiozi čini jedan ovakav tuning-uradak i priču koja kroz raznorazne pokušaje i pogreške traje već skoro 20 godina.
I da… Neki će možda reći da je usprkos svemu i dalje riječ „samo“ o Trabantu. Ali mislim da će takvi biti opako u krivu.
Dapače, mislim da takvog što može reći samo osoba koja nikada nije uzela malo vremena i posvetila se svom automobilu kroz neki manji servis, doradu neke od komponenata motora, ovjesa ili nečeg sasvim trećeg.
Oni koji na svoje automobile ne gledaju kao na sklop mehaničkih komponenata koje im služe za prijevoz od točke „A“ do točke „B“ znaju cijeniti vrijeme i trud. I vjerujem da takvima činjenica da se radi o Trabantu ovaj uradak može učiniti samo još dražim i još zanimljivijim.
Za sebe znam da je tome tako, jer u krajnjoj liniji moram priznati da mi se već dugo jedan uradak iz područja tuninga nije ovako dopao.
…i da…želim Trabant.
Baš ovakav.
A vi?
