Je li ovo najružniji BMW svih vremena?
Rekao bih da se u naslovu radi o sasvim retoričkom pitanju, jer ovakav automobil već na prvi pogled izaziva teške želučane probleme i probavne smetnje.
Jeste li ikada čuli za tvrtku AG Excalibur?
Niste?
Vjerujte mi da je tako bolje za vas, jer ova tvrtka iz Litve jednostavno ne može shvatiti pojam ukusa niti da im se isti kirurški implantira.
Stoga u ovom slučaju apsolutno vrijedi ona stara internacionalna koja kaže „neznanje je blagost“.
Dakle tvrtka AG Excalibur na globalnu tuning i styling scenu dolazi iz Litve i u sklopu objava na svojim službenim stranicama kaže da je „Uvijek fokusirana na sportski izričaj, komfor i dizajn“. I još k tome navodi kako će vlasnici automobila nakon njihove prerade „uvijek biti viđeni na ulicama“.
E sad… Biti viđen za neke itekako ima smisla. Ali je ponekad incognito-shema puno bolja i isplativija – pogotovo ako ste nekome dužni lovu ili ste u društvu s nekim s kime baš i ne biste trebali biti, a foto-aparati pametnih telefona oko vas konstantno klikaju.
U takvim se slučajevima poprilično teško sakriti od pogleda i foto-aparata. A za volanom nekog od automobila iz ove Litvanske manufakture užasa to nije samo teško, već jednostavno nije moguće.
Naime, na prvu u nizu ovih mobilnih nakarada, tj. prerađeni BMW serije 6 naletio sam prije nekoliko godina. I to na stranicama jednog njemačkog časopisa na temu automobila. Reakciju vam nažalost nisam u stanju opisati, no recimo da mi je na prvi pogled zapela kava u grlu i skoro sam počeo plakati.
Razlog?
Hm… Samo pogledajte fotografije ovog pokretnog crvenog užasa na 24, odnosno 26-inčnim kotačima i sve će biti jasno samo po sebi.
Mislim, BMW serije 6 (E63/E64) od prvog dana gledam s podsmjehom i taj automobil smatram jednim od najružnijih Coupéa svih vremena. Prednji kraj u sasvim tvorničkom izdanju djeluje kao da je inspiracija za dizajn bio nilski konj s Downovim sindromom. A stražnji je dio (od nekolicine novinara nazvan „Bangle Butt“ ili u prijevodu „Bangleovo dupe“) izgledao kao da ga je napravila čistačica nakon što su dizajneri otišli na ručak.
Uglavnom, serija 6 u sklopu te nesretne generacije jedan je od onih užasnih automobila koji primarno imponiraju ekipi s kroničnim manjkom ukusa.
No u usporedbi s „dorađenim“ primjerkom nazvanim Shark, te potpisanim od strane ovih ludih Litvanaca, BMW serije 6 u svom tvorničkom izdanju izgleda poput miss poznatog nam svemira. Jer detalji poput farova na prednjem kraju ili pak stražnji kraj s kupolom umjesto poklopca prtljažnog prostora izgledaju kao da se netko u najmanju ruku opako našalio u Photoshopu.
Za Shark ekipa iz AG Excalibura kaže da je riječ o „nečem unikatnom“. I tu bi po mom skromnom mišljenju tvorci ovog pokretnog užasa na četiri kotača zapravo i bili u pravu. Jer ovakvu nakaradu čak ni Rinspeed nije u stanju proizvesti nakon dvije litre apsinta i povučene bijele linije od Zagreba do Karlovca.
U pravilu bih mogao još satima pisati o svim užasnim detaljima ove pokretne crvene nakarade. Ali ću ipak odoljeti tom iskušenju, jer je stiglo vrijeme za predstavljanje još goreg uratka od kojeg bi prosječnom čovjeku doista moglo biti muka.
Da… Dobro ste pročitali. Postoji nešto još gore i ružnije od ove “šestice” s potpisom iz Litve…
Riječ je o automobilu koji je svoj životni vijek započeo kao jedan sasvim obični BMW X6. Odnosno, riječ je o automobilu koji zbog svog kroničnog poremećaja osobnosti nikome među nama ovdje nije baš pretjerano drag.
Dotični je BMW-ov model od samog početka zbunjen oko toga što zapravo jest i što bi kao takav trebao predstavljati. A ako ćemo iskreno, mislim da ni kupci ovog SUV-Coupé-pokretnog festivala pretencioznosti nisu načisto oko razloga kupnje.
No kako to s tvrtkom AG Excalibur obično biva, u usporedbi s ovim modificiranim “unikatom” BMW X6 u svom originalnom izdanju izgleda genijalno i predstavlja automobil snova u usporedbi s ovom spodobom polakiranom u boju trule višnje.
Kako ne bi bilo zabune, i ovaj je uradak dobio svoj naziv, pa se umjesto X6 naziva jednostavno “Alligator”.
Naziv je vjerojatno bio inspiriran interijerom u sklopu kojeg se nalazi nekoliko stotina tona krokodilske kože, s kojom je presvučeno manje-više sve što sam interijer sadržava. Od volana, preko centralnog grebena, panela na vratima, sjedala (s ušivenim logotipom) i još svakojakih komponenata koje se zajednički nazivaju interijerom.
Doduše, moja je pretpostavka da je naziv inspiriran stvarnim krokodilom koji boluje od paradentoze, te kojeg je u mladim danima iz prirodnog staništa oteo pomahnitali genetičar i u svom skrivenom laboratoriju križao s moržem.
To mi je nekako logičnije objašnjenje, jer ovako unakaziti već ionako ružnjikav automobil doista ne može svatko.
Stoga bi se i AG Alligator bez problema mogao okititi titulom „unikata“ – baš kao i eventualni kupac koji bi za volanom također izgledao unikatno blesavo.
Optički detalji koji definiraju ovaj automobil izgledaju neopisivo gadno.
Dapače, tijekom svog života sam imao prilike vidjeti gangrenozne rane i tjelesne malformacije koje izgledaju bolje od ovog čudovišta u boji trule višnje.
Mislim, kako drugačije opisati preko 20 sm produženu karoseriju koja je paralelno s tim produžecima i proširena za nekih 10 (odnosno 15) centimetara i povišena za Lijepo?
Zanimljivo?
Ukusno?
Hmmm… Da, ako je ljepota u oku promatrača koji se nekim čudom rodio bez očnih živaca.
Kako drugačije opisati dotičnu karoseriju koja zajedno s dodacima kombinira i 26-inčne kotače?
Kako u takvoj kombinaciji preživjeti još i dodatan šok kada se otvore vrata automobila i postane vidljiv fetiš prema ubijanju krokodila kakvog se ni Nadan Vidošević ne bi posramio?
Jednom riječju – nikako.
Moram priznati da sam tijekom svog aktivnog druženja s tuning i styling-scenom tijekom proteklih petnaestak godina vidio doista svega i svačega. Bilo je tu drvenih spojlera na Kadettima, ispiljenih opruga zbog kojih je automobil na cesti izgledao poput pregažene životinje, a neki su pripadnici scene zbog potencijalnog otpadanja pojedinih „stiliziranih“ dijelova karoserije mijenjali „čavle“ misleći pri tome na vijke.
No još nikada nisam vidio da se jedna tvrtka hvali s projektima koji su izuzev gastritisa i naglog stvaranja žučnog kamenca istovremeno u stanju isprovocirati i vidne ispade, te uzrokovati glavobolju kakvu niti jedan alkohol u bezgraničnim količinama nije u stanju pretvoriti u mamurluk.
I po tome je ova litvanska tvrtka uvelike posebna. Jer da je nema, ne bi bilo niti ovakvih uradaka, pa svijet nikada ne bi saznao kako izgleda nešto stvarno i neopisivo ružno.
I znam da su se ljudi unutar zidova ove tvrtke opako potrudili sve napraviti na najprecizniji i najbolji mogući način. Vjerujem i da su u glavama imali (za sebe) fenomenalnu ideju. Ali bi svejedno umjesto svega toga bilo bolje da su prije žrtvovanja sati i sati rada otvorili neki časopis i razmislili o projektu kroz pregledavanje nekih drugih ideja koje ni približno nisu ovoliko gadne.
Samim time vjerujem da bi u roku od milisekunde odustali od trošenja vremena i novaca oko ovakvog projekta i BMW-a X6 kojem ionako ni čarobni štapić ne pomaže da bi postao lijepim automobilom, a kamoli tona plastike, žice i kroma.
Stoga mi je zapravo najviše žao krokodila koji su junački podnijeli žrtvu, da bi se na kraju umjesto na kakvim cipelama ili torbici posthumno pronašli u sklopu jedne ovakve pokretne gadarije od automobila.
No usprkos tome, ako postoji zagrobni život za te ogromne reptile, vjerujem da zbog toga nisu previše zadovoljni.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, tvrtka AG Excalibur možda ima savršene radnike i genijalne ideje. No provedba svega toga jednostavno izgleda užasno i stoga me doista čudi da je tvrtka uspješno prodala oba dosadašnja projekta. A navodno jest.
Taj im je poslovni uspjeh očito itekako dao krila, jer se u protivnom ne bi odlučili na proizvodnju treće po redu nakaradne tvorevine na predimenzioniranim kotačima, a još bi im manje padalo napamet da ovakvu monstruozu stave na prodaju za čak 90,000 dolara.
Doduše ne znam tko će biti dovoljno lud (da ne kažem nešto gore od toga) da kupi nešto ovoliko ružno. No s druge strane su Latvijci iz tvrtke AG Excalibur očito već pronašli dva „repera“, pa vjerujem da će naći i trećeg.
Iskreno govoreći, nakon ovog teksta nemam druge nego otići nekamo i napiti se, kako bih barem nakratko uspio izbaciti iz glave slike ovog BMW-a koji će me zajedno s krokodilima zasigurno proganjati u snovima.
Sve bi drugo bilo suvišno pokušavati, zar ne?!
