Je li ovaj Chevrolet ultimativni „sleeper“?
Evo još jednog „spavača“ koji je svoj život započeo sa sasvim drugom namjenom.
No za razliku od svih o kojima smo do sada pisali, ovaj bi doista mogao uzeti titulu „ultimativnog sleepera“.
Pretpostavljam da ste do danas barem nekoliko puta čuli za Suzuki Swift. Odnosno da znate za ovaj maleni japanski gradski automobil koji u današnje vrijeme najčešće kupuju ljudi kojima parkiranje baš i nije jača strana.
U sklopu nekih drugih vremena je Swift GTi bio poprilično luckast automobil. Jedan od onih koji su uz „samo“ 101 konjskom snagom bez problema mogao jednim udarcem presuditi onima koji su brzu vožnju za volanom GTi-automobila iz devedesetih shvaćali olako.
Dakle Suzuki Swift s jedne strane jest mali gradski automobil. I kao takav se prodaje i dan-danas
No s one druge strane je isti taj Swift jedan od automobila koji su sudjelovali u pisanju povijesti današnjih „hot-hatch“ automobila. Odnosno nekadašnje „GTi-klase“.
Ovaj Swift pred vama zapravo i nije Swift. Riječ je o Chevroletovom modelu Sprint koji je ukratko Swift s promijenjenim znakovljem. To će možda nekome zvučati čudno. No mnogi su se proizvođači automobila odlučivali na takve poteze, ne bi li neke od svojim modela približili pojedinim tržištima.
Uostalom sjetite se samo Mazde 121 koja je svojevremeno bila prodavana kao KIA Pride i Ford Festiva i sve će istog momenta biti jasno, jer je i u slučaju ovog Swifta (odnosno Cultusa, kako se u Japanu nazivao ovaj model) posrijedi ista priča.
Dakle Chevrolet Sprint kao izvedenica malog japanskog gradskog automobilčića sam za sebe ne predstavlja ni nadaleko ništa posebno.
Dapače, svojim dimenzijama je ovaj automobil bio savršen za ljude koji nisu živjeli u kućama na rubu grada te su većinu vremena provodili gužvajući se u prometu.
Neovisno o tome radi li se o dijelu koji podrazumijeva cestu ili parking, Chevroletova inicijalna ideja bila je Sprint ponuditi kao kvalitetan mali auto. I to jedan od onih koji bi studentima i sličnoj ekipi ponudio dobar auto za sitne novce
Stoga ne čudi popularnost koju je ovaj model uživao među pripadnicima pojedinih demografskih skupina u Americi.
No popularnost među napušenim studentima i ideja čiji opis slijedi unutar nastavka ovog teksta ni u najluđim snovima ne idu jedna uz drugu.
I već samim time ovaj maleni „sleeper“ predstavlja plod apsolutne genijalnosti.
Naime, Chevrolet Sprint uzet je za bazu pravog trkaćeg stroja koji je na cesti i na stazi u mogućnosti uzeti mjeru puno većim, jačim i razvikanijim automobilima.
Uostalom kako drugačije opisati ovaj savršeno restaurirani mali auto kojem je podareno skoro 960 konjskih snaga?
(da…dobro ste pročitali brojku koja opisuje količinu snage ovog malog monstruma)
Ideja je pala na um ekipi iz američke tvrtke Fatman Fabrications, koja je nakon izvršene restauracije ovog malenog gradskog prometala započela s demonizacijom istog.
Prvo je proizveden okvir na koji je smještena karoserija u svom originalnom izdanju. Zatim su uslijedile modifikacije poda kako bi u njega stao GM-ov TH350 mjenjački sklop.
Nakon toga je prtljažni prostor umjesto novih platnenih pokrova dobio ručno rađeni motor koji potpisuje tvrtka Duttweller Performance, a onda su uslijedile i ostale preinake koje su na kraju od ovog malog gradskog prometala stvorile apsolutnog monstruma.
U pravilu takvih ideja nikada nije nedostajalo te se ekipa često odlučivala sasvim normalnim automobilima udahnuti sasvim novi život.
Dapače, čak je i u našim krajevima bilo takvih primjera koji su podrazumijevali apsolutne luđake i njihove sasvim obične automobile koji su na kraju sa svojim vlasnicima dijelili karakter. No niti jedna takve konverzija nečeg sasvim običnog u nešto apsolutno bolesno nije bila izvedena u stilu ovog malenog Chevroleta.
A razlog tome je jednostavan da jednostavniji ne može biti.
Većina ljudi koji se u jednom momentu odluče slagati jedan ovakav ultra-bolesni automobil kad-tad pretjeraju i krenu izobličavati pojedine segmente poput karoserije, ovjesa i kotača.
U našim je krajevima čak bilo primjera gdje je karoserija od Yuga montirana na kotače nalik onima s Monster-truck kamionet. A to po meni predstavlja apsolutni idiotizam.
Bilo je primjera i precizno prerađenih automobila čiji su vlasnici očito pali na popravnom iz fizike i nikako im nije bilo jasno kako 13-inčni kotači ne mogu uhvatiti podlogu dok kroz njih pokušava proći 700-800 konjskih snaga.
No ovaj je Chevrolet Sprint svemu tome doskočio na najbolji mogući način, ostajući pri tome maksimalno vjeran svom originalnom izdanju i po tome je uvelike poseban.
Detalja na karoseriji praktički da i nema. Boja je tvornička. Čak su i poklopci 12-inčnih felgi ostali identični onima koji su se u originalu našli na automobilu.
Interijer je izuzev jedne velike grbe na podu i nekolicine mjernih instrumenata na improviziranom nosaču ispod same armature također izveden upravo onako kako ga je zamislila tvornica.
Dakle nema „specijalnog“ volana, „posebne“ poluge mjenjača s nekom „sjajnom“ kuglicom na vrhu i nema nikakvih „mega-grip“ pedala po kojima se noga ne kliže.
Umjesto tih dodataka je sve ostalo kakvo je u originalu. A to pak u prijevodu znači da je volan i dalje odvratan, da sjedala izgledaju poput plavih klupa i da paneli na vratima podsjećaju na lude sedamdesete.
Čak je i brzinomjer ostao tvornički te i dalje označava maksimalnu brzinu od 85 milja na sat (odnosno 135 kilometara na sat), iako automobil na stazi bez problema postiže dva i kusur puta više.
Što se motora tiče, izuzev činjenice da je sve na njemu rađeno ručno vrijedi spomenuti i dva Precision Turbo punjača te hrpetinu renomiranih naziva tvrtki poput CP-Pistons, Brodix, Detroit Truetrac.
Uglavnom, da ne gnjavim puno s popisom, recimo da još neke od dijelova (poput diferencijala) potpisuje Ford. A neke druge (poput kočionog sustava) potpisuje Nissan i time barem otprilike postaje jasno da se na ovom projektu doista nije štedjelo.
Dakle s jedne strane imamo jedan sasvim običan gradski automobilčić koji početak svog života na cesti bilježi negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. No s druge pak strane preinake govore jednu sasvim drugačiju priču.
Stoga ovaj automobilčić možda nije nešto najposebnije što sam ikada imao prilike vidjeti.
No s obzirom na inicijalnu ideju i zadržavanje ogromne količine originalnih dijelova eksterijera i interijera, ovaj bih mali Chevrolet doista proglasio ultimativnim „sleeperom“.
A vi cijenjeni čitatelji?
