Da, ova Honda Accord V6 Nemesis by: EMT je nešto najružnije što ćete danas vidjeti!
Sjećate li se VeilSideovih optičkih dodataka za Hondu NSX i Mazdu RX-7 iz „Fortune“ serije?
E pa ovo je još gore i estetski neuglednije. Stoga je ova Honda Accord definitivno nešto najružnije što ćete danas vidjeti.
Ako ste kojim slučajem (a vjerojatno jeste) 2006. godine bili pri zdravoj pameti, za pretpostaviti je kako ste makar iz šale bacili oko na treći po redu film iz danas sveprisutne franšize „Fast and the Furious“.
Dotični se nazivao „Tokyo Drift“ i sam je po sebi bio pomalo zbunjujuća kompilacija Japana, Amerike i Njemačke.
Glavni je lik bio smiješan, dok su glavni negativci doista ispali tragični. Čak možda i tragičniji od onog jadnog Mustanga s kraja šezdesetih kojem su autori ovog drifterskog džumbusa pod poklopac motora odlučili ugraditi onaj dezignacije RB26.
Time je rođen jedan od najblesavijih „hero-car“ automobila na filmu, ali u sklopu ove priče nije riječ o toj američko-japanskoj filmskoj perverziji, već o nečem malo drugačijem.
Naime, izuzev spomenutog Mustanga, u filmu „Tokyo Drift“ bilo je još nekoliko „automobila-heroja“. Tj. protagonista priče s četiri kotača i volanom.
Ukratko, radilo se o Mitsubishiju Evo VIII, dva primjerka Nissanovog modela 350Z, te jednoj Silviji.
A poseban dio priče zaokružuje i jedna Mazda RX-7.
Dotična je Mazda svoj život počela u sasvim tvorničkom izdanju, ali je za potrebe snimanja filma s japanskom „tjunerskom“ tvrtkom VeilSide dogovorena suradnja, pa se na ovoj narančasto-crnoj Mazdi našao set optičkih dodataka iz tzv. „Fortune“ serije.
I time je ovaj automobil poprimio jedan poprilično kontroverzan oblik. A pratitelji tuning-scene su ovu Mazdu ili obožavali ili mrzili.
E sad… Kako je dotična Mazda bila „hero-car“, tj. jedan od njih, tako je za drugi VeilSideov projekt u obliku Honde NSX prve generacije ostalo jako malo mogućnosti prikazivanja na filmu. Zato se jedan-jedini primjerak žute boje tijekom filma pojavila tek u jednoj sceni.
No i ta je jedna-jedina scena bila sasvim dovoljna da se poznavateljima ovog automobila digne želudac.
I upravo u tom dijelu dolazimo do poveznice s ovim užasom u koji upravo gledate (raširenih očiju, pretpostavljam)…
Ova je pokretna nakarada svoj život otpočela kao jedna sasvim obična Honda Accord. I to već za jedan tuning (tj. styling) projekt samo po sebi nije neki kompliment. Jer Accord posljednje generacije sve je samo ne ljepotica na četiri kotača.
Ali američka tvrtka EMT (odnosno “Executive Motor Trendz” za one kojima skraćenice idu na jetra) odlučila se svoje postojanje oglasiti upravo kroz ovu neuglednu i predizajniranu japansku limuzinu srednje klase.
I vjerovali ili ne, Ameri su je uspjeli još dodatno poružniti.
Ako bismo odlučili biti blaži u izražavanju dojmova, moglo bi se reći kako je finalni produkt jedan od onih čudnovatih i poprilično futurističkih automobila. No ako bismo se ipak odlučili biti realni i bez lažnih moraliziranja pristupili cijeloj priči, ukratko se može reći da ovakav automobil ne bi vozili čak ni Španjolci čiji su automobili u tuning-svijetu potpali pod „Baroque“ klasifikaciju.
Jer ovaj je Accord nešto najružnije što postoji na planeti Zemlji i na momente djeluje poput male mature, tj. rada nekog osmoškolca koji je za zadatak dobio „fotošopirati“ automobil po prvi puta i bez poznavanja programa u kojem bi se to trebalo odraditi.
Optički set dodataka za ovaj Accord najnovije generacije sastoji se od hrpetine detalja.
Neki su veći, a neki manji. Ali od prednjeg branika, preko maske, pragova i usisnika, pa sve do stražnjeg dijela automobila, cijela priča ima čak i manje smisla nego neki referendum tete Željke ili pak procesuiranje gospodarskog kriminala u Hrvata.
Uostalom, samo pogledajte na što ovo čudo liči i potom se sjetite da je netko sve ovo proizveo ciljano, namjerno.
I da za to traži određenu količinu novaca.
Na službenim stranicama tvrtke EMT nije vidljivo koji je motor u kombinaciji s ovom pokretnom nakaradom. Ali to zapravo i nije toliko bitno.
Barem ne kada se pogledaju fotografije i kada se barem otprilike vidi magnituda ružnoće ovog „tjunerskog“ uratka.
Uostalom, u sklopu Honde Accord se već odavno nije našao nikakav ni nazivno hvale vrijedan pogonski stroj, pa je i u ovom slučaju tako. No za pretpostaviti je kako se s motorom nitko nije igrao. I to je zapravo šteta.
Mi bismo voljeli da ovaj automobil čak i na fotografijama do stotke ubrzava za manje od jedne sekunde, jer ga u tom slučaju ne bismo trebali niti pretjerano dugo gledati. A to je s obzirom na izgled ove pokretne katastrofe jedan veliki plus.
Kako se o ukusima u pravilu ne raspravlja te kako je svima itekako poznata ona stara narodna koja kaže „ljepota je u oku promatrača“, tako nisam pretjerano siguran koliko bi još „komplimenata“ trebalo udijeliti ovom čudovištu.
Ali najiskrenije govoreći, svima onima koji u ovom projektu vide nešto lijepo definitivno savjetujem da posjete očnog kirurga i transplantiraju vlastite rožnice.
Jer nešto ovoliko gadno nije viđeno još od scena filmovima poput „Genesis-Afermath“ „Grotesque“ ili „Salo – 120 Days of Sodom“.
Stoga je ovaj automobil usporediv jedino s onim horror-filmovima najgore vrste kakvih se i sami njihovi autori srame u javnosti.
I to je sasvim dovoljno reći u tekstualnom obliku.
Sve ostalo bi se eventualno moglo izraziti tijekom klečanja kraj obližnje WC-školjke i glasajući se poput jelena koji se tjera.
I zato u ovom momentu završavam s ovim tekstom i idem gledati 13-satni maraton fotografija Jenne Jameson i Jesse Jane.
Jer drugačije ne vidim načina da isperem ovu žutu ljagu s vlastitih očiju.
Uživajte u vikendu uz ovaj video kojem jedino nedostaje glazbena podloga iz serijala “Twilight Zone”…
