Audi TT kao dokaz da postoji spoj Korone i kravljeg ludila
Nakon višeminutnog razmišljanja jednostavno nema drugačijeg objašnjenja za ovaj pokretni užas na četiri kotača.
Budimo realni – Audi TT prve generacije nikada nije bio lijep automobil. Na neki je način bio revolucionaran te je voznim svojstvima otpočeo jednu sasvim novu eru za Audi, ali i za svijet automobila u svom općenitom smislu. Ali nije bio lijep. Barem ne u onom univerzalnom smislu.
Dizajnom je djelovao poput nekog „stiliziranog“ trash-filma iz osamdesetih te je mnogima djelovao kao da je napravljen naopačke.
No sve to nije spriječilo ekipu iz Ingolstadta da malo pomalo iz ovog automobila napravi svojevrsnu legendu i najomiljeniji automobil za frizere-pripravnike svih vremena.
Pa ako već ni zbog čega drugog, onda zbog toga ovaj relativno maleni Coupé s markicom „Made in Germany“ zaslužuje našu pažnju.
Tijekom godina i godina postojanja ovog modela, mnogi su „tjuneri“ svoje projekte povezivali upravo s ovim automobilom.
Čak i u našim krajevima, gdje novac ne raste na grani, već u fontanama, Audi TT ispao je pravim automobilom za sulude projekte. Time je priča o ovom Audijevom modelu dobila i svoj maleni kroatizirani dio.
No usprkos svemu tome i svim kvalitetama kojima raspolaže, Audi TT prve generacije i dalje nije lijep.
Niti je ikada bio. Niti će ikada biti.
Točka.
Projekt o kojem je riječ u sklopu ovih nekoliko redaka dolazi nam iz Japana. Zemlje Pokemona, sladoleda od sipe, animiranih silovanja pipcima i tehnologije koja se i dan-danas na tamošnjim prostorima razvija brzinom munje.
Ali prije nego se nekima od vas preko lica razvuče osmijeh, moram odmah pokvariti priču i reći kako se radi o Audiju TT iz 2002. godine čiji je vlasnik iz nekog nama nepoznatog razloga „zabrijao“ da ima Bugatti Veyron.
A to je pak na neki način tipično japanski, zar ne?!
Ukratko, riječ je dakle o Audiju TT iz 2002. godine koji pod poklopcem motora ima 1,8 litara zapremine i (najvjerojatnije) Turbo-punjač. A to bi otprilike značilo da raspolaže s nekih 225 konja, ili pak njih 150.
Nije specificirano, pa ne znam točno reći o kojoj se verziji 1,8T-motora ovdje radi.
Ali to i nije toliko bitno, jer nitko normalan nakon samo jednog pogleda na fotografije tu informaciju neće ni pokušati saznati, već će umjesto toga radije popiti kutiju Xanaxa, ili pak pokušati izvesti regresivnu hipnozu i pokušati zaboraviti što je vidio.
Jer ovaj je Audi TT još ružniji nego je bio u originalnom stanju.
Znam, teško za povjerovati, ali i dalje istinito.
Dakle, vlasnik koji obitava u Osaki iz nekog je razloga odlučio iz svojeg ružnjikavog TT-a napraviti repliku Bugattijevog modela Veyron.
I ako bih upotrijebio svu svoju prljavu maštu i onim izopačenim dijelovima svoje osobnosti i ukusa podario krila, cijela ova priča i dalje nema nikakvog smisla.
Jer usprkos oblim linijama koje povezuju ova dva automobila, te pripadnost Bugattija V.A.G. koncernu, ovo je i dalje jedan od onih projekata od kojih se diže kosa na glavi i koji na želudac djeluje poput nekog filma s potpisom Takeshi Miikea.
Stoga me iskreno ne bi čudilo da ovaj TT ima nadimak „Ichi the Killer“ ili „Visitor Q“, jer je već na prvi pogled ovaj automobil uzrokovao mučninu.
Pogotovo kada sam primijetio da vlasnik prodaje ovaj automobil po cijeni od nekih 23,000 Dolara, kada se cifra preračuna iz Jena u neku poznatiju valutu.
I sada bih trebao barem otprilike opisati što se sve i kako na ovom automobilu napravilo, ne bi li dotični nalikovao Bugattijevom modelu Veyron.
Ali to se neće dogoditi iz dva razloga.
Prvi je u tome da mi je slabo i jednostavno ne želim izlagati svoje oči ovom užasu ni sekunde duže nego je to potrebno.
A drugi razlog podrazumijeva nekolicinu fotografija kojima sami možete izložiti svoje oči i sivu tvar, te vizualnim podražajem uzrokovati mučninu i pokoju noćnu moru.
Nemojte samo reći da vas nisam upozorio na vrijeme.
