Recimo da je pitanje iz naslova zapravo retoričko, jer brojke za Hennessey Venom F5 definitivno idu u prilog odgovoru „da“.

Teksašku tvrtku Hennessey već smo mali milijun puta portretirali kroz retke tekstova našeg malog internetskog kutka, pa samim time ne vidim smisla ispočetka nabrajati sve ono što gazdu i radnike zaluđene pojmom brzine dijeli od ostatka automobilskog svijeta. No jedan je naziv u smislu automobila koji ova tvrtka već godinama proizvodi i rafinira ipak uvijek vrijedno spomenuti.
Naziv je Venom GT, a dotični označava model koji je tek kroz nekoliko detalja baziran na Lotusovom modelu Exige, te koji sa svojom hrpetinom konjskih snaga i iznimno malom ukupnom masom već godinama Bugattiju osporava titulu najbržeg.
I da…Bugatti Veyron je i dan-danas vrh onoga što je svijet automobila u stanju ponuditi upakirano u oblik jednog super-sportskog automobila, no glavni adut u smislu maksimalne brzine otela mu je upravo tvrtka Hennessey i njihov model Venom GT.

Prije nekoliko mjeseci 1,244 konjske snage snažan Venom GT službeno je okrunjen titulom najbržeg automobila na svijetu, postavivši na pisti J.F. Kennedy Space Centra rekordnu brzinu od 270,49 milja, odnosno 435,31 kilometara na sat.
Realno gledano, to i nije neka pretjerana razlika od Bugattija, koji je s Veyronom Supersport uspio postići maksimalnu brzinu od 431,nešto kilometara na sat, no ako u obzir uzmemo da rijetki među nama unutar svog vozačkog staža prijeđu brzinu od 250 km/h, ovakve brzine doista graniče s naučnom fantastikom.

No u sklopu ovog teksta nije riječ o Veyronu u nekoj od malog milijuna izvedenica i varijacija na temu, niti mislim iznova žvakati priču o rekordu koji je Hennessey s Venomom GT postavio prije nekoliko mjeseci, već je riječ o novom čudovištu koje je tvrtka iz savezne države Texas prije nekoliko dana predstavila svijetu.

Naime, riječ je o još jednom modelu koji je vrlo imaginativno (i opet) nazvan Venom, no za razliku od sufiksa GT vezanog uz gore spomenutog rekordera, ovaj novi nosi oznaku F5.
Da, možda sufiks podsjeća na funkcijsku tipku s prosječne tipkovnice i samim time naizgled cijela priča dodatno ispada neinventivno, no vjerujte da prema koricama ovu knjigu ne možemo osuditi, čemu u prilog itekako idu obavezni navodi u smislu brojki.
Spomenimo sljedeće: 1,400 konjskih snaga snažan centralno smješteni 7-litarski V8-motor s dva Turbo-punjača u kombinaciji s ukupno 1,300 kilograma koliko je težak čitav automobil.
Nadalje, tu je pogon na stražnje kotače na koje se sva ta suluda snaga prenosi putem u današnje vrijeme već pomalo arhaičnog polu-automatskog mjenjača s jednom spojkom.
Sve to zajedno prema navodima glavnih i odgovornih ljudi tvrtke Hennessey Performance znači ubrzanje od nule do stotinu kilometara na sat u vremenu od nešto ispod dvije sekunde, te nastavak brutalnog ubrzavanja sve do brojke 290.
Možda taj dio oko maksimalne brzine u ovom času zvuči kao „tipfeler“ ili nešto što uopće nije vrijedno spomena s obzirom na činjenicu da su sportski automobili iz sedamdesetih postizali takve brzine, no brojka od 290 u ovom slučaju je izražena u miljama, što je itekako posebno jer u prijevodu na metrički sustav vrednovanja ta brojka znači nekih 466 km/h.

Cijena za ovaj najnoviji cirkus na četiri kotača u ovom času nije precizirana, no pretpostavka je da bi ukupno trideset primjeraka Hennesseya Venom F5 na tržište moglo upasti uz cifru od oko 1,600,000 Dolara.
Bilo to puno ili malo, mišljenja sam da sve te utrke koje za glavnu okosnicu imaju maksimalnu brzinu, jednostavno nemaju nekog pretjeranog smisla. Naravno da pročitati skoro 470 kilometara na sat vezano uz maksimalnu brzinu jednog automobila zvuči nenormalno puno i samo po sebi fascinantno, no kada se uzmu u obzir limitacije u smislu vijeka trajanja guma i općenite izdržljivosti pojedinih materijala i komponenata cijela priča zapravo zvuči kao puka demonstracija sile.
No ponekad je i to dovoljno, zar ne?!