Evo kako upropastiti legendarni Mini
OK… jasno mi je – struja je hit. Struja je super i oko struje se danas vrti kompletna auto-industrija.
No postoje neke stvari koje sa strujom nikada nisu imale veze i ovakve ideje su stvarno u stanju prosječnog auto-entuzijasta natjerati na prisilan odlazak u WC.
Stoga bi se jednom rječju ova ideja mogla opisati kao “fuj”, ali ajmo ipak malo u detalje…
„Revolucionarna tehnologija pogona za sutrašnju urbanu mobilnost“.
Ovakvi slogani i poprilično opširne marketinške floskule za današnji su svijet automobila nešto sasvim normalno.
No vjerovali ili ne, ovo nije rečenica uz koju se prati neki novi ultra-moderan (ili bolje rečeno pomodarski nastrojen) SUV ili CrossOver, već ova rečenica prati jedan klasični Mini.
Da elaboriram…
Mini je u jednom momentu odlučio pojačati marketinške aktivnosti vezane uz svoju „električnu budućnost“. No umjesto da je to izvedeno kroz neki novi konceptni automobil ili pak kroz neke komponente s kojima bi se ta „električna budućnost“ trebala ostvariti, korišten je jedan klasični Mini Cooper.
I da… ovaj Mini Cooper nema maleni 1,3-litreni motor, već je pogonjen na struju.
Da… dobro ste pročitali.
Kao što imate prilike vidjeti, radi se o kompletno restauriranom primjerku iz devedesetih godina prošlog stoljeća. To u prijevodu znači da izuzev crvene boje, bijelog krova i bijelih traka, te već opće poznatog dezena kotača ovaj Mini Cooper s onim kakav smo do sada poznavali zapravo i nema neke pretjerane veze.
E sad…neki će reći „pa što“, a neki drugi će tek odmahnuti rukom i reći ono obavezno „meh“. No ako se mene pita, najiskrenije vjerujem da Alec Issigonis skupa s Davidom Bowiejem (koji je na traci sklapao Miniće u svojim ranim danima estradnih eskapada) tamo negdje odozgo gleda sve ovo i udara sam sebi „facepalmove“.
Iz Minija ovu nepotrebnu marketinšku eskapadu na struju objašnjavaju ovako: „Mini s ovim prikazom tehnologije i retro-oblika pruža jednu sasvim novu dimenziju nepogrešivog pokreta koji je pomogao u pokretanju britanskog malog automobila u izvornom obliku na svjetsku popularnost“
Ajme kakva hrpa lijepo upakiranih gluposti…
Originalni Mini bio je automobil koji su ljudi doživljavali kao nešto praktično, funkcionalno, slatko i simpatično. Niski troškovi održavanja u kombinaciji s iznenađujuće velikim interijerom od ovog su malenog gradskog Britanca učinili itekako poželjan automobil, a onda je i svijet utrkivanja dao još pokoji adut „za“, kada je Mini praktički pregazio puno veću, jaču i razvikaniju konkurenciju, te odnio pobjedu na legendarnom Monte Carlo Rallyju 1964. godine.
Stoga za originalni Mini već odavno ništa nije trebalo dokazivati, jer je riječ o legendarnom automobilu koji je u zasluženoj mirovini od 2000. godine.
I ako se mene pita, tamo je trebao i ostati.
No umjesto ostavljanja ove mini-legenda da uživa u povijesnim knjigama, netko se pametan dosjetio ponavljati revoluciju i na ovakav nepotreban način podsjećati na jedan od svijetu najomiljenijih automobila svih vremena.
Da… rekao sam to.
Javno, bez cenzure i bez srama.
Što se reakcija tiče, ogroman broj ljudi je na ovaj Mini reagirao pozitivno. Isto vrijedi i za veliku većinu medija koji su u superlativima opisivali ovu ideju i njeno rezultatno stanje.
Stoga ovaj tekst ne samo da ima jednu stvarnu i realnu podlogu te je napisan od strane jednog auto-entuzijasta i zaljubljenika u originalni Mini, već zasigurno neće rezultirati referendumom i samim time nikoga neće koštati ni lipe.
Ne radi se niti o namjernim kritikama usmjerenim prema automobilima na struju, pa čak ni na trend koji sve te strujne krugove usprkos evidentnim minusima i dalje nemilo gura u grlo prosječnog auto-entuzijasta.
Dakle, nije riječ o nekakvoj „uvijek kontra“ priči kakvih nam tijekom posljednjih godina nimalo ne nedostaje.
Riječ je jednostavno o razmišljanju koje u svojoj bazi ima postavku da se neke stvari jednostavno ne rade.
Jaguar E-Type, BMW 3.0 CSL, Lamborghini Miura, Citroën DS…
Sve su to automobili koji su tijekom godina postojanja na tržištu odradili svoje i podarili nam ulaz u neka nova vremena.
Sve su to bili modeli na čijim je leđima odrasla cijela jedna generacija auto-entuzijasta.
Sve su to automobili koji su na ovaj ili onaj način kršili zakonitosti konvencionalnog i svojim pozitivnim stranama (ili „WOW-efektom, ako je riječ o Miuri) ušli u legendu.
I sad zamislite vidjeti jedan 3.0 CSL ili Testarossu na struju…
Biste li zbog takvog prizora instantno povratili ručak? No nisu samo veliki, brzi i prelijepi automobili stvarali zaljubljenike u svijet automobila, već su za puno toga zaslužni i oni mali, nezgrapni i nekad nepraktični pripadnici svijeta automobila.
„Buba“, Topolino, „četvorka“, „peglica“, „spaček“ i ništa manje legendaran „Minić“ također su dio te priče o uzorima i automobilima u koje se lako zaljubiti.
I upravo zato cijela ova naelektrizirana priča oko ovog Minija toliko smeta i smrdi.
Jer ako su se u Miniju odlučili ovakav potez, sve se pitam što nas onda tek čeka sutra.
… a pitanje je očito retoričkog tipa, jer svi znamo da svijet automobila u današnje vrijeme užurbano i na struju odlazi u krasan…(cenzura)
Slažete li se?
