Zbunjuje li nas FIAT namjerno?
…ili im se pokvarila ventilacija, te su usred udisanja ispušnih plinova Fiatovi djelatnici dobili privremenu amneziju?
Sada već davne 1957. godine predstavljen je legendarni Fiat 500. To svi znamo. Znamo da je dotični automobil bio zamišljen kao jeftino gradsko prometalo s kojim bi se istovremeno mogli koristiti i mladi i stari. Isto tako znamo i da je Cinquecento postao ikonom koja je rame uz rame s originalnim Minijem i Volkswagenovom „Bubom“ ušla u legendu, pa stoga nimalo ne čudi da se točno pola stoljeća od izlaska originalnog Cinquecenta Fiat odlučio tržištu predstaviti modernu inačicu tog legendarnog modela.
Realno gledano, tajming je bio savršen, jer je upravo tih godina tržište bilo preplavljeno retro-automobilima koji su u sklopu svojih modernih izvedenica pokušavali dijelovima tržišta sklonih nostalgiji ponuditi nešto novo nalik na nešto staro.
Mnogi su svoje automobile nazivali „vremeplovima“ i „najboljim od oba svijeta“, no rijetki su u tome doista uspjeli, jer ako pogledamo Mini, koji je zapravo umjesto oživljavanja legende dobio ulogu marketinškog trika, te Volkswagenove „Bube“, koja je u svojoj prvoj modernoj inkarnaciji izgledala katastrofalno loše i kupovale su je većinom žene i osobe čudnovatih seksualnih preferenci, Fiat 500 zapravo ispada jedinim pravim retro-automobilom koji je u sklopu tih vremena ponuđen na tržište.
…i da…znam da će neki sad pomisliti kako sam u krivu i kako Dodge Challenger, Ford Mustang i Chevrolet Camaro također trebaju biti prisutni u konkurenciji, no dotični modeli u ovom momentu nisu ni približno u fokusu, jer se ne radi o malim gradskim automobilima koji za cilj imaju osvježiti tržište i prikazati barem jednim dijelom čime su fascinirali u sklopu nekih prošlih vremena, tj. u sklopu svojih prvih generacija.
Što se Fiata 500 tiče, još od 2007. godine (kada je automobil predstavljen svijetu) ne skrivam afinitete prema tom preslatkom malom gradskom prometalu i skoro da i nema verzije tog modela koja mi se nije dopala. Pri tome naravno ni približno ne podrazumijevam Fiat 500L, jer je jednostavno užasan u svakom pogledu, no izuzev te sada već bivše varijacije na temu „petstotke“ mislim da je riječ o jednom itekako simpatičnom automobilu.
Doduše moram priznati da se ne vidim u ulozi vlasnika jednog od primjeraka, jer atribut „slatkog“ niti mogu niti bih htio vezati uz sebe, a kako je automobil često odraz nečijeg karaktera, mislim da je po tom pitanju sve jasno. No i dalje dotični vidim kao najbolji primjer „retro-manije“ koja je u današnje vrijeme nešto oslabila, no u pojedinim segmentima auto-industrije i dalje trese tržištem automobila.
Negdje tijekom 2013. godine su se u Fiatu očito zapitali „kako pojam „retro“ učiniti još boljim“, te su na salonu automobila u Los Angelesu svijetu predstavili ultimativnu retro-verziju Cinquecenta pod nazivom „1957 Edition“. No onda se očito dogodio neki kvar na klimatizacijskom sustavu, uslijed kojeg je „prljavi zrak“ zajedno s plinovima iz ispušnih sustava unutar proizvodne hale počeo ulaziti unutar ostalih prostorija i u Fiatu je došlo do privremene amnezije.
Naime, od predstavljanja te specijalne „retro-edicije“ modela 500 do danas o dotičnoj više nije bilo spomena, no prije nekoliko dana je najavljeno da na tržište dolazi Fiat 500 „Vintage 57“ edicija ovog malog gradskog automobila, što je već prema samom nazivu nekako poznato, dok na prvi pogled usmjeren prema fotografijama ispada kao deja-vu. Razlog tome leži u činjenici da ovaj svježe najavljeni Fiat 500 izgleda skoro identično kao i onaj koji je najavljen prije nekih godinu i pol dana, te je jedina vidljiva razlika u boji felgi, koje su na verziji iz 2013. godine bile u boji automobila (tj. „baby-plave“), dok se u sklopu ove nove iste pojavljuju u bijeloj boji.
Hmmm…
Doduše, u sklopu verzije iz 2013. godine interijer nije ni približno izgledao ovako dobro, te se vidi da je ekipa iz Fiata doista poželjela svijetu automobila podariti nešto posebno, no svejedno mi nije jasno kako se ovakav propust dogodio i u čemu je poanta.
Bilo kako bilo, Fiat 500 je i dalje jedan od „onih“ automobila koje ne moramo voljeti ili mrziti da bi nam već na prvi pogled bio simpatičan i sladak, te u određenoj domeni tržišta predstavlja malu viziju retro-savršenstva. S druge strane bi maleni Fiat mogao biti još uspješniji da se prekine niz pritužbi kupaca oko „manjkave“ kvalitete izrade i relativno učestalih kvarova, no to je već jedna sasvim druga domena priče, oko koje se unutar određenih dijelova svijeta automobila i auto-entuzijasta lome koplja već nekoliko desetljeća.
Ono što mi se dopalo jest činjenica da retro-duh i dalje živi, te da je u sklopu ovog malog automobila čak i nakon skoro osam godina staža na tržištu još uvijek prisutna želja za poboljšanjem.
Šteta je samo utoliko što u Fiatu očito vladaju neki kronični afiniteti prema teškim drogama koji su očito došli na naplatu, jer mi i dalje nije jasno kako se dogodilo predstavljanje iste verzije modela na sva mjesta unutar godine i pol dana.
Pretpostavljam da u Fiatu znaju, no oko razrješenja te misterije bih pričekao još koji mjesec, dok tamošnji zaposlenici konačno dođu k sebi.
