Zanima li vas novi Infiniti?
Ne, nije riječ o retoričkom pitanju, jer bi nakon dugo vremena ovo mogao biti luksuzni (tj. sportski) Nissan koji bi nas mogao zainteresirati.
…ili možda ipak ne bi…
Infiniti – taj luksuzni dio Nissana koji Amerikancima već nekoliko desetljeća slovi kao jedna od okosnica bogatstva i rasipništva unutar srednjeg staleža. Ta slavna tvrtka koja je u Nissan donijela dizajnerske detalje interijera i kožna sjedala, te tvrtka koja već godinama na sve moguće i nemoguće načine pokušava doći na radar koji pri kupnji automobila gledaju aktualni vlasnici BMW-a, Mercedesa ili Audija.
Uostalom, kako bi drugačije objasnili pokušaje guranja pred kamere u obliku logotipa na bolidima Formule 1…
Bilo kako bilo, Infiniti je jedna od onih marki koje su se svojevrsnim odcjepljenjem uspjele izboriti za vlastitu neovisnost, pa je stoga jednim dijelom ovu tvrtku moguće usporediti s našom državom.
Doduše, ne pada mi napamet pisati more podataka vezanih uz to gdje je Infiniti bio „deves´prve“ i zbog relativno loše pozicije na tržištu početi dizati šatore u centru grada, no koliko god se šalio i bio sarkastičan, poveznica doista ima.
Naime, Infiniti je poput Hrvatske jedna relativno mlada tvorevina koju nitko u pravilu ne zna reklamirati kako treba. Niti oci te tvrtke rade ispravan posao u smislu odluka vezanih uz modele (što uvelike objašnjava pojavljivanje modela QX 80) i plasman istih na tržištu, niti se odjel marketinga dovoljno bavi svojim poslom, a bome niti inženjeri ne pristupaju svom dijelu posla onako kako bi trebalo. Stoga zapravo ne čudi činjenica da se Infiniti na tržištu jednostavno ni po čemu ne ističe, pa samim time ni ne može konkurirati europskim automobilima.
I ne samo to, već se iz ove tvrtke svako toliko dogodi neka lijepa vijest koja pokrene medije i auto-entuzijaste, no onda se odjednom svim tim lijepim idejama i planovima odjednom izgubi trag i za Infiniti slijedi povratak u sivilo. Uostalom, samo se prisjetimo modela Q50 Eau Rouge i odjednom će i najneupućenijima postati jasno zašto tako mislim, odnosno zašto nisam jedini.
Uglavnom bi se bez problema moglo reći kako je dobrodošla ama baš svaka priča koja podrazumijeva ovu tvrtku i eventualne presedane tom „pravilu“, pa moram priznati da sam iznimno zadovoljan da upravo jednu takvu mogu predstaviti u sklopu ovog teksta.
Naime, Infiniti koji u sklopu ovih redaka želim predstaviti naziva se Q60 i kao takav je svojevrstan nasljednik modela G37 Coupé – automobila kojem atraktivnost nije donijela čak ni činjenica da se u identičnom obliku Nissan odlučio ovaj model nazvati Skyline Coupé.
Samim time ovaj najnoviji pokušaj od strane tvrtke Infiniti nema baš dužnost i obavezu oko popunjavanja prevelikih cipela. No nekako sam dobio dojam da to niti nije bila osnovna ideja, već prije ispada da je Infiniti odlučio postupiti poput Lexusa i kroz novi imidž pronaći svoje mjesto pod suncem.
Bilo kako bilo, Infiniti Q60 je predstavljen kao gotov model koji će uskoro stići kao prinova tržištu u klasi Coupé-automobila luksuznih aspiracija i onih koje podrazumijevaju performanse.
U ponudi motora planirana su ukupno tri, koji svojim osnovnim podacima sežu od dvolitrene Turbo-ropotarnice s četiri cilindara, pa sve do novog-novcatog 3-litarskog stroja s dva Turbo-punjača i šest cilindara.
Brojke vezane uz dotične pogonske strojeve podrazumijevaju od 208 do 405 konjskih snaga, dok se maksimalni okretni moment izražava u brojkama od 350 do 475 Nm.
Dakle, kada bi se Infiniti Q60 usporedio s aktualnom konkurencijom u ovoj klasi automobila, reklo bi se da je riječ o čistom prosijeku.
Pogonski sklop je usprkos raznoraznim megalomanskim idejama ostao u maniri motor naprijed, a pogonski kotači straga, što je zapravo jedina logična opcija za sve one koji barem tu i tamo požele razviti osmijeh na licu tijekom brže vožnje po nekoj zavojitoj cesti.
Doduše, kako bi Infiniti zaskočio i potencijalne kupce Audija, u ponudi će se naći i inteligentan sustav pogona na sve kotače, no kako je riječ o sportskom Coupéu koji je idejno prije usporediv s BMW-om M4, nego s Audijevim modelom A5 (koji je već ionako postao dosadan s obzirom na staž na tržištu), oko tog pametnog pogona ne bih trošio pretjerano puno riječi.
Mjenjački sklop nije baš skroz nov, tj. nije napravljen prvenstveno za ovaj automobil, no kako bi se savršeno uklopio, iz Infinitija kažu da je kompletno redizajniran i dorađen s hrpetinom novih dijelova i sklopova. Dotični raspolaže sa sedam brzina prijenosa s kojima iz brzine u brzinu stražnjim kotačima daje posla vezanog uz ubrzanje automobila.
Vezano uz diferencijal (koji je ipak jedan od krucijalnih dijelova svakog japanskog sportskog automobila) još uvijek nema nikakvih informacija, no za pretpostaviti je kako će se na ovom automobilu naći neka forma „špere“ ili pak hrpetina elektronike koja će biti u stanju vozaču pružiti dojam apsolutne kontrole nad desnom papučicom ispod nogu. Uostalom, kako je ipak riječ o udobnom i luksuznom Coupé-automobilu, a ne o nekom nabrijanom i olakšanom trkaču koji na cesti razmješta organe vozača i suputnika, taj dio priče i nije nešto pretjerano bitan.
Nakon svih tih brojki i slova vezanih uz tehnologiju, snagu i okretni moment, te motor „koji je u stanju fascinirati i najzahtjevnije“ (ako ćemo citirati dio kampanje vezane uz ovaj automobil), vrijedi se otisnuti u vode dizajna, gdje već na prvi pogled postoji nekoliko problema:
Prvi je u tome što Infiniti Q60 u nekim detaljima iznimno podsjeća na Lexus LC500 (koji smo predstavili prije dan-dva i o kojem ćemo zasigurno u bližoj budućnosti još pisati) – pogotovo svojim stražnjim dijelom.
Drugi problem je vezan uz prednji kraj koji malčice previše podsjeća na onaj kakav smo inače navikli gledati na Maseratijevom modelu Gran Turismo.
Treći problem se odnosi na čudnovate detalje s kojima su dizajneri odlučili s boka Q60 učiniti „drugačijim“, pri čemu prvenstveno podrazumijevam C-most i bočne prozore koji se tamo nalaze. Mislim, čemu svi ti zavijeni i uvijeni komadi stakla služe i odakle zapravo vuku inspiraciju? Iz Renaultove Lagune Coupé? Hm…
No sad već sitničarim, te u sklopu tog sitničarenja izbjegavam najveći problem vezan uz dizajn ovog automobila, a taj se svodi na po tko zna koji puta ponovljenu bezličnost i apsolutan nedostatak bilo kakve forme prepoznatljivosti.
Reći da je Infiniti Q60 na bilo kojoj skali i po bilo kakvoj gradaciji ružan automobil, bilo bi u potpunosti krivo, jer jednostavno nije. Dapače, ako se mene pita, u globalu ovaj automobil izgleda dobro.
No izgledati dobro može svatko ukoliko se odluči nekom stilistu dati posla oko izgradnje vlastitog imidža, dok instantnu prepoznatljivost nije moguće postići baš tako jednostavno i lako.
Samim time i dalje ne mogu shvatiti što se mota po glavama dizajnera u Infinitiju i koji je vrag ocima tvrtke čiji najnoviji model s jedne strane izgleda moderno i novo, no s druge strane ne izgleda nimalo prepoznatljivo i dojmljivo na bilo kakav način.
Naravno da se mnogi neće složiti sa mnom (što uostalom nikoga ni ne tražim), no za sve one koji misle drugačije postavio bih samo jedno pitanje: mislite li da će se za Q60 okretati glave na cesti (što je dio imidža svakog Coupé-automobila, priznali mi to sebi ili ne)?
…ili pak još bolje pitanje: mislite li da će se za desetak godina u kontekstu posebnosti, tradicije, inovacije i sličnih atributa koji se danas cijene i dalje spominjati Infiniti Q60?
Osobno mislim da neće, već da je Infiniti Q60 i dalje samo dobro-izgledajući primjer koji opisuje kako ne pristupati kada se uz tehnologiju i kvalitetu želi naglasiti i imidž tvrtke zajedno s karakterom modela.
Stoga je to sasvim dovoljan razlog da i dalje nastavim pratiti razvoj situacije u Europi, ili pak uživati u fotografijama Lexusa LC500, jer Infiniti Q60 usprkos svim pozitivnim stranama nije predmet fascinacije, a još manje će biti predmetom snova – ma koliko se ljudi unutar zidova te tvrtke to trudili promijeniti. I to je jednostavno „gola istina“ (da citiram našu slavnu spisateljicu s više napisanih nego pročitanih knjiga iza sebe).
