Uskoro stiže novi Smart s hrpom konja
Pod „hrpom“ mislim na ukupno 107, što definitivno nije revolucija, no veselit će one s dovoljno novaca na računu i nišanom uperenim prema malenom pomodnom automobilčiću čijim parkiranjem mogu iritirati vozače normalnih automobila.
Iako obožavam pratiti i pisati o svijetu automobila, moram priznati da se naježim svaki puta kada se na obzoru tog fascinantnog svijeta pojavi neka novost vezana uz Smart.
Nemojte me krivo shvatiti – ne mrzim taj automobil, jer mržnja u općenitom smislu nema nikakvog smisla. Čak ne bi bilo ispravno reći ni da ne volim ovaj automobil, jer bi to podrazumijevalo emocije kojih za Smart nikada nisam imao. Dapače, ako bi išta bilo ispravno reći vezano uz moj osobni stav prema ovom automobilu, onda bih rekao da je kompletna gama ovog proizvođača smiješna, nepotrebna i pretenciozna do bola.
Realno gledano, Smart najčešće voze ljudi kojima treba prijevozno sredstvo za korištenje od točke A do točke B, te koji za volanom žele izgledati „urbano“ i „cool“.
Doduše, takvima bi mogli ispadati i za volanom nečeg što je dimenzijama veće od dvolitrenog pakiranja soka, ali tada bi se velik broj vozača ovog mikro-kompleksa veće vrijednosti našao u problemu – onom koji podrazumijeva parkiranje.
Uglavnom, koliko god sam proizvođač objašnjavao kako je Smart kombinacija dvije riječi, te kako pretencioznim porukama u tom smislu nema mjesta, radije bih vozio npr. Chevrolet Corvette koja bi na sebi umjesto logotipa tvrtke imala natpis „dumb“. Time sam zapravo sve bitno sažeo u jednu rečenicu, zar ne?!
E sad…Smart ForTwo je malen i smiješan automobil. Na cesti izgleda pomalo blesavo, a u vožnji je u stanju zbog svoje tvrdoće i malenog međuosovinskog razmaka vozača spremiti na dijalizu.
Isto tako vrijedi napomenuti i kako je ForTwo dizajniran za maksimalnu sigurnost i minimalnu potrošnju goriva, a bitan je onaj „bling-bling“ segment zbog kojeg Smart ForTwo među ostalim automobilima izgleda poput bijelca na zabavi „Crnih pantera“.
Uglavnom, ako je za vjerovati najavama, tvrtka Brabus se malčice poigrala s ovim automobilčićem i rezultatno stanje je nekih 20% više snage i 25% više okretnog momenta u odnosu na dosadašnje navode vezane uz sićušni motor zapremine manje od prosječne boce piva.
Sve to naravno osigurava performanse koje u smislu ubrzanja od stanja krivog parkiranja do stotinu kilometara na sat iznose 9,5 sekundi, dok se maksimalna brzina penje na nešto više od 160 km/h, odnosno tek nešto manje od Warpa 8 ako pokušamo sami sebi predočiti tu brzinu u malenom i klaustrofobičnom interijeru.
Iz Brabusa dolazi sto i jedna floskula s kojom ovaj Smart ForTwo prelazi u domenu posebnosti, no moram priznati da me izuzev dimenzija kotača ništa nije pretjerano oduševilo. Dapače, zijevao sam čitajući tekst s kojim se navode svih milijun prednosti ovog „naturpijanog“ Smarta, pa kako ne želim uspavati cijenjeno čitateljstvo, radije neću kopirati sve te dosadne navode u sklopu ovog teksta.
Recimo samo da je višak snage prisutan, te su zbog njega performanse pomalo unaprijeđene, a tu su i kotači klasično idiotskih dimenzija 185/50/16 i 205/40/17, te zamjena guma i opet košta nogu, ruku, bubreg i retinu zdravijeg oka.
Dakle idila.
Cijene naravno nisu objavljene, no s obzirom na cijene prošle generacije Smarta ForTwo u Brabusovoj izvedbi, za pretpostaviti je da će budući kupci ovog „urbanog“ odraza pretencioznosti na četiri kotača u civiliziranom svijetu koštati nekih 23,000 eura, dok bi na našim prostorima ta cijena zbog „novih i povoljnijih“ zakona trebala biti čak i veća.
Naravno da ekipa zaslužna za ovo gradsko čudo cijelu priču opravdava s injekcijom snage, povećanom agilnošću i hrpetinom opreme, no taj dio ne „pušim“ ni dva posto. Razlog? Jednostavno ne mogu dati „plus“ za automobil koji se već u klasičnom izdanju ponaša kao da umjesto amortizera ima zavarene mini-stupove od nehrđajućeg čelika, dok je u ovom „tuniranom“ izdanju taj ovjes još tvrđi.
Isto tako ne mogu shvatiti zašto se u sklopu bogate opreme „pretinac za rukavice s ključem“ ističe kao nešto bitno i vrijedno, no milenijalcima je valjda taj dio jasan, pa vjerujem da će se barem jedan od kupaca ovog automobila kad-tad pohvaliti s tom opcijom.
…a za nas ostale koji znamo parkirati vrijedi ignorirati ovaj automobil – baš kao i do sada.
Razloge ne treba crtati nikome tko svijet automobila doista voli i štuje, a za ove druge je sve to skupa ionako nebitno, jer ih automobil već kao pojam ne interesira baš previše.
Stoga u ovom momentu vrijedi zaključiti ovaj tekst i otići na balkon zapaliti jednu, jer čak i pušenje cigarete natopljene otrovom za miševe predstavlja veći gušt od vožnje u Smartu ForTwo.
To naravno nitko od vlasnika i tvoraca ovog „automobila“ nikada neće priznati, ali to ionako nije bitno, jer kupaca i opravdanja za postojanje nečeg „urbanog“ i „drugačijeg“ uvijek ima, pa je takav slučaj i sa Smartom ForTwo – bio u Brabusovoj izvedbi ili ne.
Ufff…
