Uskoro stiže još bolja BMW-ova „šestica“
Više opreme, više snage, više detalja i više „M“ znakića. To bi ukratko bilo to, no ipak bih malčice otišao u detalje…
Joj što volim najave od strane proizvođača automobila. Rečenice poput „Stvorili smo apsolutno zadovoljstvo u vožnji“, „Opremljenost je na najvišem nivou“ i „Performanse su dio DNA ovog automobila“ jednostavno me ostavljaju bez daha, a tek kad uslijede najave u obliku slogana, jednostavno doživljavam višestruke mentalne orgazme. Takvih objava na dnevnoj bazi svijet automobila šalje mali milijun i zapravo je nevjerojatno da se u današnje vrijeme u sklopu tih najava više ne reklamiraju sami automobili, već često i njihovi dijelovi, tj. komadići opreme, motora i ostalih komponenata koje jedan automobil sačinjavaju. Uglavnom, prije nekoliko dana je jedna takva objava stigla i iz redova BMW-a, no za razliku od mnogih drugih u posljednje vrijeme, ova ne sadrži sto i jednu divnu opisnu rečenicu, već s informacijama udara direktno u glavu.
Naime, BMW serije šest u svojoj je lijepoj i novoj generaciji zasjao 2011 godine i od tog vremena do danas svaki je detalj na tom automobilu vrijedan spomena. Doduše, aktualna „šestica“ u tome je zapravo imala lak posao, jer je „šestica“ generacije E63/E64 izgledala grozno. Dapače, ako je prednji kraj automobila usporediv s licem, onda je prednji kraj prethodnika nove „šestice“ moguće opisati kao kombinaciju Zorana Milanovića i Gerarda Depardieua, s obzirom na sitne farove i ogroman prostor između njih. Također vrijedi spomenuti i prethodne serije 6, koje dobrim dijelom izgleda poput loše procjene nekog estetskog kirurga, koja je rezultirala dupetom i balkonom u sklopu njega. Uglavnom, E63/E64 generacija „šestice“, bez problema se zapravo može nazvati degeneracijom, jer ako već ništa drugo, najviše je primjeraka ovog BMW-ovog modela prodano na prostoru SAD-a, a to s obzirom na ukus tamošnjeg imućnijeg stanovništva već samo po sebi govori dovoljno.
Nova je generacija donijela jako puno toga. Chris Bangle je dobio „pedalu“ iz BMW-a, pa su se dizajneri konačno mogli vratiti tradiciji, umjesto da se posvećuju pukom senzacionalizmu upakiranom u „revoluciju“, te stoga ne čudi kako je F12/F13 generacija BMW-ove serije 6 jedan doista lijep automobil u kojoj god se verziji pojavio ispred očiju. Naravno da jednim dijelom zamjeram kombiniranje Coupé ideologije s četverim vratima, pa „šestica“ Gran Coupé (odnosno F06) nazivom baš i nije ispala poželjnom, no kada sam tu izvedenicu modela prvi puta vidio na cesti, poželio sam sastrugati sve oznake s njega i ignorirati par vrata viška, jer automobil doista izgleda fenomenalno. Uglavnom, aktualna „šestica“ u svoje tri izvedenice (odnosno Coupé, Coupé koji to baš i nije, te topless-verzija, odnosno Cabriolet) na tržište dolaze u verzijama koje podrazumijevaju slovo „M“. Dotične se uz vizualne distinkcije u odnosu na verzije bez sufiksa „M“ u nazivu između ostalog mogu pohvaliti i hrpetinom opreme, no i performansama koje normalnom čovjeku možda nikada neće biti potrebne (no dobro ih je imati).
Poznavatelji marke i modela znaju da se pod poklopcem motora „šestica“ s „M“ oznakama nalaze Twin-Turbo V8 motori zapremine 4,4 litre, koji raspolažu s ukupno 560 konja. Tom su broju galopirajućih životinja inženjeri u jednom momentu uspjeli dodati još ergelu od petnaestak nevidljivih životinja, te je na tržište ponuđen tzv. Competition Package za sve varijacije na temu modela M6, no izgleda da ni to nije bilo dovoljno, jer se već kroz nekoliko mjeseci na tržištu očekuju M6-ice s istim motorom, no s ukupno 600 konjskih snaga na raspolaganju vozačima.
Uglavnom, BMW u smislu revidiranog Competition Package setu dodataka neće postupiti poput Audija koji najčešće u interijer ubaci neku novu igračku, te pokoji „poseban“ model polakira u neku do tada neviđenu boju, dok motor i ovjes ostavlja u izdanju u kakvom je su i bili. Dapače, kozmetičke promjene su pale u sedamnaesti plan, pa je tako od dodatnih opcija u smislu eksterijera navedeno kako će novi Competition Package sadržavati tek 20-inčne kotače novog dezena, te nastavke ispušnih cijevi izvedene od crnog kroma.
Interijer je prema svemu sudeći apsolutno izbačen iz jednadžbe, te se u smislu nekih novih stavki opreme ne navodi niti jedna stavka vezana uz njega, tako da zapravo ispada da se ovim modelom pozabavio onaj najluđi dio pripadnika bavarske M-divizije, što je pak savršeno u redu.
Dečki i cure iz tog elitnog borbenog odjela svu su svoju pažnju usmjerili prema performansama, odnosno prema dodatnom osnaživanju motora, te preinakama na ovjesu uz koje bi se sva ta snaga mogla maksimalno iskoristiti. Zbog svega toga maksimalni okretni moment raste na 700 Nm, pa je samim time i ubrzanje od nule do stotinu kilometara na sat smanjeno na 3,9 sekundi.
Maksimalna brzina i dalje nazivno ostaje na 250 km/h, no tako kaže zakon, pa većina s time ne bi trebala imati problema. Kažem „nazivno“, jer BMW nudi opciju ukidanja blokade, što pak u smislu ovih varijacija na temu M6-ica rezultira maksimalnom brzinom od 300 km/h, te što je sasvim dovoljno u stvarnom svijetu, ma koliko vozač za volanom bio poremećen.
Uglavnom, uz samo par sitnica na području kozmetike, BMW je (i opet) uspio na tržište ponuditi seriju itekako posebnih modela. Doduše, u ovom momentu se i dalje ne zna po kojoj točno cijeni dolaze svi ti konji viška, no i to ćemo uskoro saznati, jer Competition Package modeli kreću u prodaju negdje tijekom srpnja. To je naravno većini nas „običnih smrtnika“ apsolutno nebitan set informacija, no kako vjerujem da i domaći „poduzetnici“ zaslužuju uživati, morao sam se dotaknuti i tih informacija. Bilo kako bilo, „šestica“ je i dalje među nama, a kako u ovom momentu stvari stoje, upravo je postala još zanimljivija.
