Treba li novi Camaro (konačno) shvatiti ozbiljno?
Evo pitanja s kojim se već od prvih najava borim u glavi i na koje još uvijek zapravo nemam odgovor…
Chevrolet Camaro – automobil koji još od davne 1966. godine služi kao mišičava alternativa za sve one koji su Mustang shvatili kao automobil za mase. Automobil čije postojanje u današnje vrijeme ulazi u šestu generaciju i jedan od automobila koji su u Americi kumovali povratku „retro“ filozofije i povratka pojedinih proizvođača automobila s tog kontinenta u „Muscle Car“ eru za neke nove klince.
Doduše, po izlasku pete generacije na tržište velik je broj ljudi (zajedno sa mnom) ostao pomalo razočaran, jer se prva predstavljena verzija sa sufiksom SS na cesti ponašala poput lijene krave sa samo dvije noge (prednjom lijevom i stražnjom desnom).
Samim time je ispalo kako je Camaro pete generacije doslovce zamišljen kao Chevroletova vizija nastavka „Muscle Car“ ere koja je tijekom šezdesetih i sedamdesetih harala Amerikom, što pak poznavateljima svijeta automobila znači svu silu negativnih konotacija i tehnološke povijesti.
Šesta generacija ovog legendarnog „Yankee-Doodle“ automobila također nastavlja tu svojevrsnu retro-maniju i povratak korijenima najslavnije ere u američkoj automobilskoj povijesti, no za razliku od pete generacije ova posljednja tehnologijom i upravljivošću ulazi u 21. stoljeće, umjesto da zapinje negdje oko 1970. godine i nastavlja tradiciju nevozljivosti.
Zapravo je novi Camaro moguće objasniti kao malo glomazniju Corvette, jer upravo s tim Chevroletovim modelom najnovija generacija ovog modela dijeli dobar dio osnovne filozofije i usmjerenja.
Samim time Camaro već u SS-verziji raspolaže s hrpetinom snage i okretnog momenta, no i s ovećim brojem tehnoloških novotarija zbog kojih je i osjećaj za volanom (teoretski) pomaknut mali milijun svjetlosnih godina u pozitivnom smjeru.
Tome u prilog ide modularna arhitektura automobila i sasvim novi pristup dizajnu olakšane i očvrsnute šasije, ali i 455 konjskih snaga koje Chevrolet izvlači iz 6,2-litarskog V8-motora otprije poznatog iz Corvette.
Performanse u koje se kune Chevroletov tim inženjera nisu nimalo loše, te uz 4,3 sekunde od stanja apsolutne statike do stotinu kilometara na sat novi Camaro već na papiru stoji kao poprilično jak konkurent ovećem broju sportskih automobila koje na tržište nude Europa i Japan.
Doduše, sve je to još uvijek samo teorija, pa ću svoje oduševljenje zadržati na minimumu, no kako bi uskoro trebala krenuti prva testiranja izvan ograde Chevroletove testne staze, vjerujem da će za oduševljenje uskoro i biti mjesta.
Izuzev nove, lakše i kruće šasije, te oveće količine snage koja novi Camaro u SS-verziji tjera na zavidan stup performansi, ovaj se automobil može pohvaliti i s hrpetinom novih materijala koji ne izgledaju kao da su donirani s ruske ratne podmornice iz pedesetih. Također je tu i sva sila igračaka i elektroničkih pomagala koja će buduće vlasnike itekako razveseliti, a ne treba zaboraviti ni cijenu od nekih 26,600 dolara s kojom novi Camaro u Americi dolazi na tržište.
To se naravno odnosi na baznu verziju i usprkos svemu ispada niskom cijenom za oveći komad automobila, no i taj je dio priče samo teoretski.
Naime, Chevrolet Camaro više ne podrazumijeva bazu uobličenu u neki 6-cilindrični motor, već je s obzirom na eko-mentaliste, legislaturu i pravilnike vezane uz eko-normative Chevrolet odlučio baznu verziju ovog modela ponuditi u obliku Camara s dvolitrenim Turbo-motorom, što vezano uz jedan ovakav automobil ispada ne samo smiješnim, već i tragičnim.
Da, dotični motor raspolaže s ukupno 275 konjskih snaga i do stotke ubrzava za tek nešto više od pet sekundi, ali se takvim pristupom motorizaciji Camaro na silu gura u klasu kompaktnih automobila gdje bi mu konkurenti trebali biti automobili poput VW Golfa, Opela Astre i Renault Meganéa.
Ne znam kako kod cijenjenog čitateljstva stoje stvari, no za mene je apsolutno smiješno uspoređivati Golf i Camaro, te od prvih najava vezanih uz taj sićušni motor suzdržavam smijeh. No Chevrolet je odlučio za Camaro otvoriti „novo poglavlje“ i krenuti u nekom (većini) nepoznatom i čudnovatom smjeru, pa je ovakav motor samo rezultat tih ideja.
Pojavom ovog malenog motorčića s respiratorom inače tradicionalno bazni „šestak“ dobiva promaknuće u sredinu ponude, te s nekih 335 konja iz 3,6-litarskog V6-motora predstavlja alternativu za sve one koji ne žele da im se na cesti smiju. Performanse su također u sredini između „dvije vatre“, tj. malog i velikog motora, pa tako vjerujem da će za mnoge upravo ova verzija Camara biti shvaćena kao „baza“ i dobar izbor. No to će naravno pokazati vrijeme.
Zasad je vidljivo da su u Chevroletu novi Camaro shvatili ozbiljno, te da su se opako potrudili iz tog legendarnog modela napraviti nešto u čemu bi i šire mase mogle uživati.
Teoretski svaka od varijacija na temu motora iza sebe ima utegnutu i nanovo izmišljenu šasiju, što bi trebalo osiguravati visok stupanj performansi, a hoće li doista tako i biti pokazat će vrijeme i testiranja koja uskoro slijede.
Što se mene tiče, novi Camaro šeste generacije vidim kao odrasliji i zreliji model od svih koji su dosad vidjeli svjetlo dana, no s obzirom na „sve za sve“ ideologiju koja očito trese (i) Amerikom jednostavno ne znam što bih zapravo mislio.
Dakle, odgovor na pitanje s početka teksta i dalje ostaje nepoznat, što zapravo možda i nije toliko loša stvar, jer ako već ništa drugo, barem se neću blesavo cerekati svaki put kad mi netko spomene ovaj automobil.
A vi?
