Toyota Prius i evolucija ružnoće
Mislili ste da je dosadašnja dizajnerska „evolucija“ za Prius bila oku krajnje neugodna? Onda nemojte ni gledati fotografije u daljnjem tekstu, jer neke stvari ne možete odvidjeti.
Eh da…nova Toyota Prius je na pomolu. Predivna je to vijest koja već neko vrijeme kola kuloarima svijeta automobila i uveseljava eko-mentaliste diljem svijeta.
Zbog te se vijesti već neko vrijeme vesele ekološki osviješteni ljudi, kao i ostatak „zelene“ populacije koja uključuje travu i drveće, male i velike životinje, te majku prirodu koja zbog silne ekološke svijesti tvoraca ovog automobila može konačno malo mirnije spavati.
…a meni je (i opet) slabo…
Naime, ako ste neko duže vrijeme pratili ovaj naš mali internetski kutak posvećen svijetu automobila, onda vam je zasigurno jasno da Toyota Prius u našem svijetu ne kotira baš pretjerano visoko.
Razlozi? Hm…ima ih preko nekoliko, a sežu od činjenice da majka svih Hibrida za početak nije ni približno ekološki svjesna koliko to u Toyoti tvrde, a zatim i ona ekonomska strana cijele priče pada u vodu zbog cijena samog automobila kao i zbog cijena redovnog (i onog manje redovnog) održavanja.
Naime, da bi se neki od Hibrida proizveo, za početak je potrebno angažirati nekoliko tvornica (umjesto samo jedne), kako bi svi potrebni dijelovi bili ukomponirani u cjelinu. To u prijevodu znači da npr. u slučaju Priusa Toyota ne proizvodi baterije, već se one dovoze iz neke druge tvornice, što pak znači da je uz svaku bateriju vezana oveća količina zagađenja koja u izradi nekih drugih automobila jednostavno nije prisutna.
Zatim je tu činjenica koja kaže da prosječni vijek baterije prosječnog Hibrida nije pretjerano dug, te se nakon nekoliko godina baterija mijenja o trošku vlasnika (što je skup sport, kako god ga okrenuli), no još je zanimljivija činjenica da je baterija nakon službenog otpisa aktivna još nekih osamdeset godina, pa je potrebno odlagalište gdje će sve to vrijeme malo pomalo odumirati.
Takvih odlagališta nema puno i sam proces odlaganja je poprilično skup, pa kada tome pridodamo cijenu baterije i ostatka automobila, te svih servisa koje je unutar pet godina obavezno „odraditi“ dobije se cifra koja je sve samo ne mala.
Isto tako uzmimo u obzir i činjenicu koja kaže da je Prius kao automobil jednostavno spor i ne nudi ama baš nikakav vozački gušt, što ga kao takvog svrstava pod pojam stroja, a ne automobila.
Da bi Prius bio imalo upotrebljiv u smislu ubrzanja i neke veće brzine (npr. na otvorenoj cesti), potrebno ga je nemilo gaziti, a u tim situacijama dotični automobil postaje sve samo ne ekonomičan.
Dapače, potrošnja u takvim režimima vožnje odlazi u domenu puno jačih, bržih i usmjerenijih automobila na tržištu, što je pak svojevrsna pljuska posred lica za sve one koji zagovaraju nisku potrošnju goriva.
Dakle ukratko, Toyota Prius je za neke savršena kombinacija ekonomske proračunatosti i ekološke svijesti, no za one koji pojam automobila vide kao nešto više od pukog prijevoznog sredstva, Prius je jedan od automobila koje bi rado odizumili.
Današnji trendovi elektrifikacije i hibridizacije automobila prisutni su u skoro svakoj klasi automobila, pa stoga ne čudi kako se oveći broj proizvođača automobila odlučio pratiti taj trend nevezano uz gore navedene činjenice. Vlasnicima i onima koji se tako osjećaju tako se nudi „alternativa“ žednim benzinskim motorima, kao i onim dieselskim koji dime poput parnih lokomotiva i glasaju se poput radnih strojeva. Takav je trend na tržištu i proizvođači automobila će napraviti sve da takav trend i opstane, jer ako ćemo realno, dotični se zbog cijena automobila i rezervnih dijelova isplati održavati na životu, pa samim time nimalo ne čudi da Toyota planira na tržište ponuditi još jednu generaciju Priusa.
Iako oko dotičnog automobila i nema pretjerano puno detalja, već se oveći dio informacija svodi na svojevrsna naklapanja i nagađanja, u javnost su prije nekoliko dana „iscurila“ dizajnerska rješenja koja bi u sklopu novog Priusa trebala biti aktualna.
Ove „fotografije“ vizualnog pandana ricinusovom ulju stižu s portala Digital Trends, koji ih je prije nekoliko dana prvi objavio, te time potvrdio sve ono što se nagađalo već neko vrijeme, tj. činjenicu da u Toyoti i dalje nisu shvatili da futurizam u smislu dizajna funkcionira do određene mjere, nakon koje sve odlazi u domenu nepotrebnog i oku neugodnog.
U toj maniri iskreno priznajem da mi je već nakon prvog pogleda na slike pala napamet ideja da odustanem od svijeta automobila i posvetim se npr. politici ili pljuvanju u dalj (što u našim krajevima otprilike dođe na isto), jer ružniju kreaturu na četiri kotača već dugo nisam vidio.
Doduše, ako ćemo realno, u usporedbi s modelom Mirai (koji također potpisuje Toyota), nova generacija Priusa izgleda poput Miss Universe, no to svejedno ne znači da u sklopu bilo koje religije izgleda lijepo, jer u usporedbi s drugim modelima unutar kategorije i gabarita, Prius izgleda u najmanju ruku razočaravajuće.
Istini za volju, Prius nikada nije bio lijep automobil, te se taj kronični manjak ljepote uvijek kompenzirao kroz status koji „prvi komercijalni Hibrid“ ima na tržištu, no čak i uz neke nove brojke koje podrazumijevaju 1,8-litarski „Atkinson Cycle“ motor s oko 150 konjskih snaga i kombiniranu potrošnju goriva od oko 5 litara na 100 kilometara, činjenica da je novi Prius još ružniji od aktualnog i dalje je prisutna.
Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, novi bi Prius mogao zauzeti drugo mjesto ljestvice Toyotinih najružnijih automobila svih vremena, pa nema druge nego se veseliti vizualnoj potvrdi svega onog što auto-entuzijasti diljem svijeta vide kao apsolutno nepotreban i po mnogočemu užasan automobil.
Ostalo je u ovom momentu ionako krajnje nebitno.
