Toyota je (i opet) u problemima
Točnije u oko 625,000 njih i vjerovali ili ne, svi su vezani uz najpoznatiji Hibrid na svijetu.
Usprkos činjenici da Toyota Prius za mene predstavlja dobar dio onog što je u sklopu današnje auto-industrije jednostavno krivo, svejedno moram priznati da mi je generalno gledano žao što se dio mene nikako ne može nagovoriti na mirnu reintegraciju i asimilaciju dijela mozga s trendom koji je Prius postavio još davne 1997. godine.
Razlozi tome prvenstveno stoje u činjenici da je upravo Toyota proizvela automobil s kojim sam se kao vlasnik jednostavno razmazio, jer Celica šeste generacije koju sam godinama vozio uzduž i poprijeko Hrvatske i Europe bila je jednostavno zakon.
Tu je također i Supra, koja i dan-danas stoji na visokoj poziciji liste želja za moju garažu snova, a ne treba zaboraviti niti mali milijun ostalih modela koji su na ovaj način utjecali na svijet automobila kakav danas poznajemo.
Iskreno govoreći, da nije bilo Corolle, svijet ne bi upoznao najprodavaniji model svih vremena, a ni Drift ne bi postojao u ovom obliku u kojem ga danas znaju svi oni koji su za volanom legendarne 86-ice plesali po boku. Svijet Rallyja ne bi bio ni upola toliko fascinantan da Toyota u njemu nije ostavila traga, a tu je i Formula 1, gdje je usprkos svim pokušajima i pogreškama Toyota ipak ostavila traga.
Uglavnom, slobodno se može reći da ne postoji segment tržišta u sklopu kojeg Toyota svojom kvalitetom i tehnološkim postignućima nije nizala uspjehe, dok je u smislu auto-sporta upravo ta tvrtka jedna od najupornijih i najpoznatijih na svijetu.
Pa kako je onda moguće da je u današnje vrijeme Toyota kao marka svako toliko prozvana zbog kvara na ovome ili onome?
Jednostavno – globalizacija u tom dijelu diktira svoje i preseljenjem proizvodnih pogona, te pokušajima štednje na raznoraznim dijelovima i komponentama pojedinih modela nije bilo teško doći do stadija upiranja prstom od strane vlasnika Toyotinih automobila, što je pak jedna jako tužna vijest s obzirom na bogatu povijest i najviši stupanj kvalitete u svijetu automobila koji je ova marka nekad uživala.
E sad…kako me ljudi u plavim majicama s natpisom „Ja srce Hibrid“ kojima npr. Peugeot 207 Gti previše troši i pretjerano je krut za vožnju ne bi nazivali „hejterom“, da odmah objasnim: Prius mi kao automobil nije drag i smatram da na apsolutno krivi način pristupa problematici vezanoj uz potrošnju goriva i očuvanje okoliša. No s druge strane cijenim taj automobil zato što je prvi.
Svi znamo koliko je teško biti prvi i „revolucionaran“ u nečemu, no to svejedno ne znači da je „revolucija“ ispravna i da ima apsolutnog smisla za mase koje bi je trebale slijediti.
Zato na Prius gledam s kritičnim očima i s jako malo afiniteta, što me pak (naravno) čini subjektivnim potpisnikom tekstova u sklopu kojih se tematike tog modela dotičem.
No kao takav nemam aspiracija oko sebe stvarati kult štovatelja, kao što to neki danas perfidno i između redova rade, dok se s druge strane prostituiraju za sitne novce i pokoji dan proveden u testnom automobilu.
Uglavnom, Prius je tu već skoro dvadeset godina i kako je od prije nekoliko dana potvrđeno u smislu dizajna nove generacije, izgleda da planira i ostati prisutan, sviđalo se to meni ili ne.
Ono što je možda najveće razočaranje vezano uz Prius svodi se na brojke primjeraka s greškom.
Dotične greške i probleme nije moguće klasificirati kao „dječje bolesti“ (kao što to mnogi proizvođači automobila danas prakticiraju), jer se iste od 1997. do danas nikada nisu prestale događati.
Tako je Prius tijekom svog životnog vijeka npr. patilo od problema s nekim elektroničkim komponentama zbog kojih su pojedini primjerci ovog automobila trpjeli opako pregrijavanje dijelova motora i ulazili u tzv. „fail-safe“ mod ili su pak gasili hibridni mod prije nego su se i kompletno ugasili.
Uglavnom, moram priznati da me iskreno čudi da posljednji u nizu opoziva ovećeg broja primjeraka Priusa vrijedi za ukupno 625,000 primjeraka aktualne generacije ovog „revolucionarnog“ automobila.
Ako bih citirao službeno priopćenje koje je izdala američka podružnica Toyote, onda bi isto glasilo ovako:
„Kod involviranih primjeraka je riječ o greškama na trenutnim postavkama softwarea za ECU koji kontrolira motor i onaj koji kontrolira generator.
Dotične greške u softwareu mogle bi rezultirati s višim stupnjem termalnog opterećenja za pojedine tranzistore, što bi ih potencijalno moglo zamjetno oštetiti.
U takvom slučaju je moguće da se upale razna svjetla upozorenja i da automobil uđe u „fail-safe“ mod djelovanja, dok je u rijetkim situacijama zbog ove greške moguća situacija koja podrazumijeva gašenje hibridnog sustava dok je automobil u pokretu, što pak rezultira gubitkom snage i zaustavljanju (odnosno gašenju) automobila“.
Dakle problematika je manje-više ista kakva je i bila, pa se stoga vrijedi zapitati koji se vrag događa u Toyoti i zašto si jedna tvrtka s takvim renomeom dozvoljava ovakve pogreške.
„Vesela“ je vijest u cijeloj priči samo činjenica da je preko polovice od ukupno 625,000 primjeraka Priusa (i dalje) u Japanu, dok je ostatak razmješten po ostatku planete, no nekako sumnjam da je to utjeha mnogima koji su se odlučili odabrati Prius i time Toyoti povjeriti svoj novac i povjerenje.
Isto tako vrijedi spomenuti i činjenicu da je zajedno s ovim slučajem brojka iz ovog ili onog razloga povučenih primjeraka Priusa u servise od izlaska modela na tržište do danas prešla 1,9 milijuna, što je pak oveća brojka u usporedbi s 3,6 milijuna od 1997. godine prodanih primjeraka ovog modela.
Uglavnom, ne pada mi napamet likovati zbog ovakvih vijesti, jer mi je s jedne strane žao Toyote, dok s druge strane suosjećam s ljudima koji su svoj primjerak Priusa masno platili i sad moraju u servise zbog pogreške koja s njima nema nikakve veze. No to je jednostavno način na koji svijet automobila u današnje vrijeme funkcionira, jer ispada kako je „letvica“ tehnologije iz dana u dan na sve višoj poziciji, te čak i oni donedavno najbolji ponekad imaju težak posao pratiti je.
Sve ostalo bi bilo izražavanje besmislenih animoziteta, što usprkos popularnom vjerovanju nekih ipak ne radim – barem ne namjerno.
