Toyota i definicija luksuza na japanski način
Zaboravite Mercedes-Benz. Prekrižite Rolls Royce i Bentley. Odustanite od Audija i BMW-a, jer s ovim modelom Toyota na tržište nudi automobil kojemu mnogi današnji luksuzni modeli nisu ni do koljena.
Devedesete u Japanu nikada nisu prestale biti sadašnjost.
To se dokazuje kroz mnoge detalje i ideje koje u Japanu i dan-danas imaju čvrsto uporište i itekako vjernu publiku. Karaoke-barovi su i dalje neka od najposjećenijih mjesta zabave, dance-glazba zauzima ogroman dio glazbenog dijela estrade, dok video-igrice i klubovi u kojima se one nalaze oko sebe okupljaju ogromnu količinu mlade ekipe.
Dakle, postojanost devedesetih je čak i u 2021. godini za Japan aktualno stanje.
No zašto s devedesetim godinama prošlog stoljeća počinje tekst o jednom automobilu?
Jednostavno zato što izgleda kao da je proizveden tih godina.
Automobil o kojem se radi je Toyota Century.
I da… Znam da mnogi od cijenjenih čitatelja nemaju pojma da ova Toyota postoji, ali za to postoji itekako valjan razlog.
Naime, Toyota ovaj automobil nikada nije prodavala izvan granica Japana, što u prijevodu znači da ovaj apsolutno luksuzan model nikada nije bio direktno izložen okršajima s europskim i američkim konkurentima unutar klase luksuznih automobila.
I to je naravno onaj najtužniji dio priče koji se prema riječima glavnih i odgovornih ljudi ispred ove slavne japanske marke ni ubuduće neće mijenjati.
Toyota Century svoju je premijeru doživjela 1967. godine. I njome je na jedan poseban način proslavljen stoti rođendan osnivača tvrtke pod imenom Sakichi Toyoda.
Sam automobil od prve skice bio je apsolutni pojam luksuza na četiri kotača, te je svojim postojanjem uvelike nadilazio bazu u obliku modela Crown Eight iz 1964. godine.
To je dokazano kroz milijun detalja i tehnoloških postignuća kojima je Century bio osnovna nit vodilja, te prema kojima su tadašnji Audijevi i Mercedesovi modeli bili poput malih beba.
Uostalom, radi se o automobilu koji je prvi na svijetu imao automatski klima-uređaj i automatsko električno zatvaranje vrata bez ikakvog zvuka. Toyota Century je također prvi automobil koji je imao masažna sjedala, onda je tu i V12-motor smješten naprijed i kombiniran s pogonom na stražnje kotače. A to je pak presedan ne samo u Toyotinoj povijesti, već i apsolutni unikat unutar japanske auto-industrije.
Tijekom čak četrdeset godina života ovog modela, Toyota je proizvela tek dvije generacije, te se unutar obje tek tu i tamo poigrala s redizajniranjem.
To u prijevodu znači da se Century od inicijalnog pojavljivanja na japanskom tržištu skoro četiri desetljeća praktički prodaje u nepromijenjenom izdanju.
Svaki primjerak je skoro u potpunosti ručni rad, a predanost luksuzu i detaljima je praktički neviđena kod bilo kojeg drugog proizvođača automobila, što Century stavlja u jednu zasebnu kategoriju.
Naravno da je tijekom godina na tržištu bilo automobila koji su ovoj japanskoj glomaznoj limuzini mogli parirati, ali ih stvarno nije bilo mnogo – pogotovo ne po cijeni od nekih 100,000 dolara, koliko je ova Toyota koštala 2008. godine.
Za volanom ove Toyote teško ćete pronaći vlasnika, već je puno izvjesnije da će se na vozačkom sjedalu nalaziti plaćeni šofer, dok će vlasnik najvjerojatnije udobno sjediti na stražnjem sjedalu i jesti sushi s neke gejše.
Uostalom, dovoljno je reći da japanski car svoje vrijeme na cesti provodi unutar posebne verzije ovog Toyotinog modela i stvari jako brzo sjedaju unutar stvarnog konteksta vezanog uz ovaj itekako poseban automobil.
Danas, tj. nešto više od četrdeset godina nakon inicijalnog predstavljanja ovog luksuznog automobila, Toyota i dalje proizvodi ovaj luksuzni model.
Doduše, novi Century izvana izgleda kao da je zapeo u devedesetima, ali je tehnološki i u svim ostalim pogledima čak i ispred svog vremena.
Izuzev najplemenitijeg drveta i najfinijih metala, nova Toyota Century u sklopu popisa opreme ima i dijelove napravljene od posebno pripremljenog rižinog papira najvišeg stupnja kakvoće. Uz to se u sklopu interijera nalazi i najfinija koža, te vuna koju je moguće kombinirati na sjedalima, panelima i svim ostalim dijelovima interijera, a ni luksuzni dodaci poput rasklopivog stola, hrpetine ekrana i ekstremno kompleksnog i kompliciranog klima uređaja nisu baš za baciti.
Uglavnom, ako Rolls Royce u Europi slovi kao proizvođač automobila čiji tradicionalni luksuz stoji kao glavni adut tvrtke, onda Toyota Century isti takav status ima u “zemlji izlazećeg sunca”.
Aktualna je generacija Toyote Century dakle jedan od onih prema apsolutnom luksuzu i komforu usmjerenih automobila. No za razliku od moderno dizajniranih europskih konkurenata koji iz godine u godinu sve više nalikuju jedni drugima, ova je japanska limuzina svojevrstan haiku na četiri kotača.
Tradicionalizam je prepoznatljiv već na prvi pogled, a detalji na ovom automobilu ni po čemu ne vrište, već stoje suptilno uklopljeni u global koji se možda neće dopasti svakome, ali je u svakom slučaju interesantan.
Minimalistički pristup interijeru također je instantno vidljiv i prepoznatljiv kao nešto striktno japansko, a dizajn eksterijera na neki je način unikatan, iako iz pojedinih kuteva Century djeluje kao miks svega i svačega.
Toyotini su dizajneri u sklopu ove najnovije generacije modela inspiraciju očito potražili u Europi i Americi, jer Century na sebi ima nekolicinu detalja koji jako asociraju na Rolls Royce i Cadillac. S boka je sličnost s Rolls Royceovim modelom Phantom i više nego očita, ali to nije ništa loše. Dapače, to samo znači da je Toyota po tko zna koji puta dijelove dizajna „kopirala“ od najboljih. I time učinila kopiju kudikamo zanimljivijom od originala.
To doduše možda i jest malčice neinventivno, ali nipošto i negatovno. Jer Century izgleda upravo onako kako jedna limuzina ovakvih aspiracija treba izgledati – veliko i moćno.
Kada smo već kod moći, vrijedi spomenuti i motor koji pogoni ovaj japanski pokretni sinonim za luksuz. Radi se o motoru koji je otprije poznat iz Lexusovog modela LS 600h. Dakle, uz osam cilindara posloženih u V-konfiguraciju, te zapreminu od pet litara, tu je i nikal-hidrogen paket baterija koji pogoni električni motor, što ovo Toyotino luksuzno čudo čini Hibridom.
Taj će dio najviše razveseliti eko-mentaliste koji u ovakvim glomaznim i luksuznim automobilima vide višak zločestih i smrdljivih čestica od kojih pandama i sredozemnim medvjedicama nije dobro. Ali prednosti hibridizacije ovog japanskog megalodona vide i japanske vlasti koje se tijekom posljednjih godina itekako bore sa zagađenjem i ispušnim plinovima.
Uglavnom, tim hibridnim sustavom Century ispada svojevrsnim ambasadorom za ekologiju i ekološku svijest, što je svojevrstan presedan unutar ove kategorije svijeta automobila. I to je također sasvim u redu, jer ako japanski car može biti ekološki svjestan, onda mogu i svi drugi.
Dakle, Toyota Century definitivno jest ono najluksuznije što je Japan sa svojom auto-industrijom u stanju ponuditi u današnje vrijeme.
Radi se o impozantnom automobilu koji svojim luksuzom, tehnologijom i tradicijom nimalo ne zaostaje za ostatkom svite unutar klase ovakvih automobila.
Century je uz sve to i dalje jeftiniji od konkurenata. No ako ste kojim slučajem pomislili kako za to postoji razlog, te kako se radi o „još jednoj“ Toyoti u nizu, varate se, jer ovaj automobil s Toyotom ima veze koliko i nema.
Radi se jednostavno o luksuzu koji na domicilnom tržištu nema konkurenata i upravo zato i dalje na snazi ostaje prodaja rezervirana isključivo za japanske kupce.
Stoga nemojte zadržavati dah do momenta kada će se ova ogromna japanska limuzina pojaviti na usporednom testu s Audijem A8, Mercedesom S-Klase ili pak s BMW-ovom „sedmicom“ i Rolls Royceovim modelom Phantom. Jer se takvog što neće dogoditi. Barem ne tako skoro.
No možda upravo u tom svojatanju ovog automobila i jest dio čari, jer Toyota Century nikada nije imala zadatak pokoriti svijet, već iz prikrajka svijet automobila činiti luksuznijim, boljim i zanimljivijim. I upravo to čini već četrdeset godina, pa sudeći po aktualnoj generaciji ovog modela sama ideja postojanja definitivno stremi prema trajnosti.
