Škoda ima odlične komade dodatne opreme
Nakon ovakvih inicijativa i nekolicine konceptnih modela, moram priznati da mi se Škoda kao proizvođač sve više sviđa. Da, to sam rekao javno i iza toga stojim.
Kada bih se nakratko vratio u djetinjstvo, lako bih se prisjetio nekolicine Škodinih modela u kojima sam relativno često provodio vrijeme. Dapače, ako bih se prisjetio svoje prve vožnje u Rally-automobilu, onda bih morao priznati da sam zbog vožnje u Škodi 110 R dobrim dijelom i zavolio svijet automobila. Uostalom, kome kao klincu u osamdesetima nije bilo dovoljno vidjeti nisku i široku siluetu i mali milijun Saturnusovih svjetala na prednjem kraju automobila, da bi se jednostavno zaljubio u neki takav automobil – pogotovo ako je isti bilo moguće vidjeti i „u akciji“?
Uglavnom, usprkos čestim situacijama u sklopu kojih se u današnje vrijeme oko Škode samo šalim, ne mogu poreći činjenicu da su mi neki od modela (tj. izvedenica modela) itekako dragi.
Tijekom godina mi je entuzijazam prema Škodi malčice pao, jer usprkos činjenici da je Favorit označio novu eru za ovu tvrtku, te usprkos niskoj cijeni, dizajnu slavne kuće Bertone, te svim ostalim pozitivnim stranama koje je taj model imao, zaključak je pomalo degradirajućeg tipa, jer je Favorit jednostavno bio kanta.
Doduše, u ono vrijeme je taj isti model predstavljao jedan od najboljih omjera uloženog i dobivenog, no to svejedno ne znači da je kao automobil Škoda Favorit imala nekog pretjeranog smisla.
…no onda su za Škodu krenula još novija vremena – ona koja za Škodu podrazumijevaju pad u ruke Volkswagena, odnosno V.A.G. grupacije, te neke nove modele koji su nakon te VW-ove akvizicije nastali.
Pri tome naravno prvenstveno podrazumijevam Octaviju.
Moram biti fer i korektan, pa reći da mi već nakon prvih minuta provedenih za volanom Škode Octavije VRS (s benzinskim motorom) nikako nije bilo jasno zašto se pobogu ljudi odlučuju istresati oveće količine novaca na Audijeve modele istih performansi.
Realno gledano je Octavija VRS od prve generacije do danas ispadala jednim sasvim solidnim automobilom za čijim je volanom moguće opako divljati, no s obzirom na znak Škode mikropeničari vjerojatno ne vide statusni simbol, pa se Audi usprkos svim tim pozitivnim stranama za Škodu ipak bolje prodaje.
Uglavnom, ako bih iz današnje ponude morao birati relativno jeftin i poprilično brz automobil, mislim da bi Octavija VRS bila u najužem izboru.
S druge strane, tj. ako bih pak morao birati neki automobil koji je svojim postojanjem više orijentiran prema obitelji, onda bi jedan od favorita bila Škoda Yeti.
Zašto? Zato što je cijenom ovaj model itekako prihvatljiv, te zato što je jednostavno za volanom tog modela osjećaj sasvim solidan.
Nadalje je tu i paleta motora, odličan pogonski sklop, a ne treba zaboraviti ni popis opreme koji unutar klase itekako zadovoljava.
Zato je Škoda Yeti jednostavno cool automobil i jednostavno se ne mogu suzdržati od rečenice „Gle, Škoda Yeti“ (s kojom većini ljudi s kojima na dnevnoj bazi dijelim vrijeme već opako idem na jetra) svaki put kada ovaj automobil negdje vidim.
…a kad smo kod opreme vezane uz Škodine modele, eto jednog komadića iste koji jednostavno ne mogu ignorirati…
S obzirom na to da sam uz automobile odrastao i sa psima, te praktički nije bilo perioda mog života u sklopu kojeg neko četveronožno lajavo čudovište nije skakutalo oko mene, tako me vezano uz pse jednostavno sve veseli – od reklama na televiziji nadalje. Samim time ne čudi da sam po primitku objave za medije oko komada opreme u automobilu posvećenog psima reagirao poput neke šiparice koja zaljubljeno gleda neki od nastavaka „Twilight“ serijala, tj. s poprilično glupavom i razdraganom facom.
Riječ je o seriji dodataka za Škodine modele koji za glavnu ideju imaju psima uljepšati vožnju i učiniti ih sigurnijima u automobilu.
Gledano kroz detalje, radi se o setu od posebne gume izrađenih tepiha (koji se navodno lako čiste), rešetke koja onemogućava psa u skakanju iz prtljažnog prostora u kabinu (što je praktično ukoliko npr. vozite neki karavan iz ponude ili Škodu Yeti), te nečeg što se razapinje između sjedala, a izgledom poprilično nalikuje mrežama u kakvima na filmu spavaju brodolomci.
No najsimpatičniji komad opreme vezan uz suživot Škode i svijeta pasa svodi se na dodatak sigurnosnom pojasu koji je uobličen u ormu i prihvat za nju. Tako svezan pas može bezbrižno (i mirno) sjediti na stražnjem sjedalu, bez brige oko toga hoće li u slučaju entuzijastičnog ulaska u neki zavoj završiti na podu ili ne, a to je za psa jako dobro.
Orma dolazi u četiri veličine, tj. S, M, L i XL, što osigurava da većina različitih veličina pasa neće ostati prikraćena vezano uz taj njima namijenjen dio sigurnosne opreme.
Uglavnom, iako sam svjestan da na svijetu postoje ljudi koji baš i ne vole pse, te da će mnogi reći kako je to samo još jedan u nizu marketinških trikova kakvima su proizvođači automobila danas skloni, što se mene tiče, moram priznati da mi je drago da se netko umjesto sjedalicama s alarmom za klince posvetio ovakvim detaljima.
Toliko o tome.
