Predstavljen je Ford Focus na steroidima
Da, naravno, radi se o novom i dugo očekivanom Focusu RS.
Ako ćemo realno gledati, Ford je sa svojim „običnim“ modelima tijekom godina i godina svog postojanja uvijek nekako bio „crna ovca“ i u tim se segmentima auto-industrije često borio s Volkswagenom, Renaultom, Toyotom i svom silom ostalih proizvođača koji u tim segmentima tržišta djeluju. No isti taj Ford je u pravilu samo trebao dodati slova R i S, da bi istog momenta velika većina drugih proizvođača pala u drugi plan, jer se zbog ta dva slova u kombinaciji s nekim sasvim normalnim modelom unaprijed znalo da je riječ o nečem posebnom.
Povijesno gledano, bilo da se radi o Escortu, Capriju, Sierri ili bilo kojem drugom modelu s oznakom RS, Ford je uvijek znao pogoditi točno ono što su pomalo rabijatni tipovi s viškom testosterona htjeli voziti na dnevnoj bazi. Problem je jedino bio u tome što je u cijelu tu priču često upetljavala Fordova nebriga za kvalitetom konačnog proizvoda, pa u servisima nije nedostajalo tih „specijalnih“ modela s opsesivno-kompulzivnim sindromom. No kada se sve zbroji i oduzme, Fordovi RS-modeli su ipak imali više pozitivnih, nego negativnih strana, te su desetljećima bili u stanju fascinirati sve one koji su htjeli kompaktan automobil koji je bio sposoban razmještati organe tijekom brze vožnje i tu i tamo nekome u gradu nabiti kompleks manje vrijednosti. Zato „brze Fordove“ oduvijek volim i cijenim.
Doduše, moram priznati da je velik dio Fordovih modela s RS-sufiksom od moje strane cijenjen sasvim teoretski, jer sam se u praksi susreo tek sa Sierrom RS-Cosworth i Escortom s istom oznakom, no i to je bilo sasvim dovoljno da prema ovim automobilima steknem poštovanje i uvijek ih nekako stavljam visoko na ljestvici poželjnih automobila, ma koliko nepouzdani bili, i nevezano uz činjenicu da im je Turbo-rupa bila usporediva jedino s „donjim predjelima“ porno-zvijezde s 30 godina radnog staža.
No od sindroma Turbo-rupe i rubno nategnutog pojma kvalitete u vrijeme Sierre i Escorta s Cosworthovim potpisom patili su i Lancia Delta HF-Integrale, te skoro svaki brži automobil koji je u to vrijeme potpisivala tvrtka Alfa Romeo, pa oko toga nitko nije dizao pretjerano puno prašine.
Takvi automobili nisu bili bez svojih „mušica“ i bilo je poprilično teško živjeti s njima, no upravo zbog ta dva dijametralno suprotna svijeta su i dan-danas od strane mnogih jednostavno obožavani.
No vratimo se Fordu…
Posljednje dvije generacije Focusa RS bile su vrlo interesantni automobili. Doduše, prvi je Focus RS bio svojevrstan spoj ljepotice i zvijeri u jednom plavom paketu, jer je upravljanje bilo više prepušteno automobilu nego vozaču, no druga je generacija Focusa RS ispala apsolutno fascinantnom. No obje generacije su imale pogon na prednje kotače, što je pomalo razljutilo sve one koji su od Focusa RS očekivali nastavak sage o Escortu Cosworth.
No performanse i vozački gušt su očito imale presudnu ulogu, jer je Focus RS druge generacije u smislu prodaje takvih automobila jednostavno briljirao, pa stoga zapravo nimalo ne čudi da su se u Fordu odlučili na tržište ponuditi i treću generaciju Focusa s legendarnim sufiksom.
Zapravo moram priznati da mi se Ford u ovom momentu čini kao brod luđaka, jer usprkos „Go Further“ filozofiji i svemu onome čime je dotična globalna priča urodila tijekom posljednjih mjeseci, svejedno se čini čudno u današnje vrijeme u samo nekoliko tjedana na tržište predstaviti nekolicinu modela koji za cilj imaju performansama svoje kupce učiniti retardiranima.
U toj je maniri zapravo dovoljno spomenuti Ford (odnosno Shelby) Mustang GT350R, koji je predstavljen rame uz rame s najluđom verzijom Fordovog Pick-upa F-150 Raptor, te najnovije generacije Forda GT, koja samo što nije stigla na tržište.
Dakle riječ je o svojevrsnom presedanu, jer danas proizvođači oko takvih modela i verzija sastanče tri gladne godine, dok je u ovom slučaju sve ispalo sasvim suprotno – pogotovo ako se spomene i Ford Focus RS koji je u svojoj najnovijoj inkarnaciji predstavljen prije nekoliko dana.
Dotični je „brzi Ford“ i dalje orijentiran prema obitelji, no ako ćemo realno, sve se pitam kakva bi to obitelj trebala biti s obzirom na 320 konjskih snaga i pogon na sva četiri kotača, koji je konačno opet aktualan.
Isto tako bi se čovjek zapitao oko dotične obitelji koja bi se u ovakvom automobilu trebala voziti, s obzirom na to da je „tatin novi“ auto prezentirao ni manje ni više nego Ken Block – čovjek za kojeg svi znamo koliko je lud za volanom i kakve automobile voli.
No s pitanjima ili bez njih, Focus RS je među nama – jači i brži nego ikad.
Dakle, od brojki bih spomenuo sljedeće:
4 cilindra (da, radi se o „EcoBoost“ motoru)
2,3 litre zapremine (kao i Mustang koji ispušta umjetne zvukove)
320 konjskih snaga (pravih)
435 Nm maksimalnog okretnog momenta
4 pogonska kotača (konačno)
19-inčni kotači
2 ispušne cijevi
4 sjedala
6 brzina (ručnih)
1 prtljažni prostor dovoljan za sve stvari s kojima putujete
Ostatak detalja u ovom momentu svodi se na nekoliko boja s kojima Focus RS dolazi na tržište, pa kako nemam pametnijeg posla, mogu i njih nabrojati.
Radi se o sivoj (odnosno „Stealth gray“), plavoj (odnosno „Nitrous blue“), bijeloj (odnosno „Frozen white“) i crnoj (odnosno „Absolute black“) i iskreno ne znam u kojoj bih bolji naručio svoj primjerak kada bih dobio neke novce na LOTO-u ovih dana.
Uz boje vrijedi spomenuti i neke optičke i aerodinamičke distinkcije od „običnog“ Focusa, pa se tako dio popisa sastoji od stražnjeg difuzora, novog prednjeg branika s poboljšanom opcijom hlađenja motora, te svom silom spojlera i pragova zbog kojih ovaj Focus izgleda i ide bolje od „običnog“.
Gore spomenuti kotači (zasad) se nude isključivo u crnoj boji, no vjerujem da će se do službenog predstavljanja i to promijeniti.
…a kad smo već kod službenog predstavljanja, izuzev onog internog koje možete pogledati u video-uratku u sklopu teksta, prvo sljedeće je planirano za nekoliko dana, kada salon automobila u Ženevi po 85. puta otvori svoja vrata.
Iskreno, ne znam za vas, ali ja jedva čekam.
