Posljednji pozdrav za Audi R8
Mnogima će biti jako žao kada ovaj Audijev super-automobil završi svoj životni vijek, a u nizu razloga za žaljenje evo i još jednog.
Audi R8 – automobil na koji se velik broj ljudi inicijalno nasmijao, jer Audi usprkos svojim uspješnicama na bojnim poljima raznoraznih serija utrkivanja i dalje ostaje jednim od onih proizvođača kojima svijet super-automobila naizgled nije domaći teren.
Doduše, to dobrim dijelom zapravo ne čudi, jer se dotični proizvođač tijekom posljednjih godina usprkos pobjedama s nekolicinom Diesel-motorima pogonjenim bolidima nije uspio nametnuti kao tvrtka koja razumije strast, već svojom kirurškom preciznošću samo hladno pobjeđuje.
To se naravno može dopasti ljudima kojima je svijet marketinga i businessa onaj u kojem dragovoljno žive, no većina nas koji super-automobile s potpisom slavnih prezimena štujemo u nebo, često nema ni za set matica kojima se pričvršćuju kotači.
No pustimo sad to…
Od inicijalnog predstavljanja koncepta koji su u Audiju nazvali LeMans, stvari su se malo pomalo zahuktavale do točke vrenja, koja je pak 2006. godine rezultirala modelom R8.
Audi R8 na samim je počecima bio zamišljen kao super-automobil za svaki dan, te je od stavki koje bi išle na ruku toj teoriji imao V8-motor i slavni Quattro-pogon, tj. onaj na sva četiri kotača. No nije dugo vremena prošlo do momenta kada su se glavni i odgovorni ljudi te marke našli na božićnom tulumu s luđacima iz Lamborghinija, te im je u krajnje pijanom stanju palo napamet doraditi R8 i u njega ugurati V10-motor iz Lamborghinijevog modela Gallardo.
Uglavnom, kada je R8 V10 po prvi puta pao u ruke pojedinih novinara, dotični model i ta varijacija na temu motorizacije istog su momenta proglašeni budućim klasikom i uzorom u klasi super-automobila.
Je li to doista tako ili ne, ne bih znao reći, jer jednostavno nisam imao sreće sjesti za volan ovog impozantnog i predivnog automobila, no ono što mogu reći bez problema jest činjenica da je Audi R8 jedan od meni najdražih automobila posljednjih godina.
Kako stvari uvijek imaju svoj vijek trajanja i kako prije ili kasnije za sve dođe kraj, tako je već prije nekoliko mjeseci najavljeno povlačenje R8-ice s tržišta, no uz obećanje kako će dotični model ispratiti njegova najjača verzija, te uz još jedno obećanje koje je podrazumijevalo novu generaciju ovog modela.
Pa kako u Audiju očito drže do svoje riječi, upravo je jučer u svijetu automobila odjeknula vijest da će ukupno šezdeset sretnika imati prilike kupiti limitiranu i još pojačanu verziju Audija R8.
Nazvan R8 Competition, ova je varijacija na Audijev super-automobil jednostavno predivna, a sa svojih 570 konjskih snaga jakim V10-motorom ispada i najjačim modelom koji je Audi ikada proizveo.
Samim time već na papiru rastu i performanse, koje bi u smislu ovog automobila trebale značiti nekih 3 sekunde od nule do stotinu kilometara na sat, te maksimalnu brzinu od 325 km/h, što je ujedno najveća brzina za koju je jedan tvornički Audi ikada bio sposoban.
Dakle već u teoriji stvari izgledaju obećavajuće, a vjerujem da će u praksi (s obzirom na dosadašnje recenzije) klub sportskih automobila doista dobiti još jednog posebnog člana.
Izvana je ova verzija Audija R8 V10 zapravo manje-više ista kao i do sada, no za to pak ne mogu kriviti dizajnere i tehnologe, jer s obzirom na savršeno nisku i široku siluetu, te mnoštvo detalja koji se na njoj nalaze, čovjek sam sebi postavlja pitanje čemu popravljati savršenstvo.
Doduše, u sklopu ove verzije R8-ice tu je prisutna hrpetina dijelova izrađenih od karbonskih vlakana, koji za cilj imaju još dodatno olakšati sam automobil i neke njegove dijelove još dodatno uljepšati.
Tako je od karbona izveden stražnji spojler, poklopac motora zajedno s okvirom u kojem se nalazi, te velik broj detalja poput kućišta retrovizora, bočnih poklopaca, prednjeg spojlera i stražnjeg difuzora, što pak u kombinaciji s bilo kojom bojom karoserije izgleda odlično.
Kotači su klasičnog dezena i moguće ih je dobiti isključivo u crnoj boji, kako bi istaknuli crvena kočiona kliješta s pripadajućim logotipom.
Da, znam…nitko normalan neće ići čitati što piše na kočionim kliještima, no ljepota je oduvijek bila u detaljima, a ovi detalji itekako imaju smisla.
Interijer je također karboniziran do maksimuma, što pak uz najfiniju kožu i tvornički-čvrstu Alcantaru, te nekoliko kilograma posebno obrađenog aluminija i dalje izgleda kao savršeno radno mjesto za bilo kojeg vozača na svijetu (izuzev možda Ljube Česića-Rojsa, kojem bi crveni detalji interijera možda mogli djelovati pomalo „pederski“).
Uglavnom, popis dodataka za interijer itekako postoji, no ne vidim smisla nabrajati nešto što se ionako može pročitati na Audijevim internetskim stranicama, pa stoga radije ne bih.
Uglavnom, s obzirom na svu količinu skepticizma koju je Audi R8 dobivao na svoj račun čak i prije nego je krenuo u proizvodnju, te s druge strane na kultni status koji je unutar samo osam godina postojanja za taj automobil praktički rezerviran, moram priznati da R8 definitivno odlazi tamo gdje pripada – u „dvoranu slavnih i omiljenih“.
No jedna me stvar i dalje čudi, a to je činjenica da je usprkos najavama i poprilično čudnovatoj ideologiji auto-sporta u Audiju, ovaj model uspio preživjeti kao punokrvni sportski automobil, odnosno u prijevodu, nije ni u kom momentu bio pogonjen Diesel-motorom.
Možda je i ljudima u Audiju upravo R8 bio polje igranja ili pak jednostavno „sveta krava“ – baš kao i mnogima od nas koji ovaj automobil doživljavaju kao nešto posebno.
Nadam se samo da ideologija proizvodnje za mase i sva sila kompromisa oko potrošnje, ekologije i ergonomije neće opresuditi karakteru nasljednika ovog modela, te iz njega napraviti sr…
